INTERVJU: Marko Prodan - Red Bull Romaniacs Hard Enduro Rally 2015

Nakon Tihomira Kotarskog, drago mi je što mogu razgovarati s još jednim poznatim hrvatskim hard enduro vozačem, Markom Prodanom. Inače sam planirao razgovarati s Markom nakon Erzberga, ali jednostavno vremenski nisam stigao. Sad je to u stvari dobro ispalo jer ćemo dobiti informacije s čak dvije teške enduro utrke.
Red Bull Romaniacs je jedna od najpoznatijih hard enduro utrka na svijetu, vozi se u Rumunjskom gradu Sibiu i okolici. Specifičnost ove utrke je da se vozi nekoliko dana (ove godine od 14.-18.7.2015) pa zato u nazivu ima riječ "rally". Marko je ove godine nastupio u najjačoj "Gold" klasi i zauzeo 29. poziciju. Iako je u Gold klasi bilo prijavljeno samo 33 vozača, radi se o samoj "kremi" svjetskog hard endura, a s ostalim "nižim" klasama je ukupno nastupilo 387 vozača. To je bitno za pojasniti jer se površnim pregledom može steći dojam da je ukupni rezultat 29/33 što može izgledati loše, ali mislim da je realnija brojka da se Marko od skoro 400 vozača plasirao među prvih 40!



Marko, možeš nam za početak reći par riječi o sebi?
Pozdrav svima, zovem se Marko Prodan, živim nedaleko Huma, najmanjeg grada na svijetu, kraj Buzeta u Istri. Imam 34 g. i vlasnik sam turističke agencije. Endurom se bavim već 12 godina, znači od 22.g. Prije toga sam kratko vozio i auto utrke, ali sam se pronašao u enduru. Počeo sam voziti za zabavu, ali uskoro sam počeo s utrkama.

Detalje o Red Bull Romaniacs je lako pronaći na netu, ali opiši nam iz pozicije natjecatelja kakva je to utrka.
Iako postoji još nekoliko takvih hard enduro utrka (npr. Erzberg, Sea To Sky...), Red Bull Romaniacs, kao i sve ostale, je zasebna neovisna utrka. Utrke nisu formirane u prvenstvo, najvjerojatnije zbog različitih modela natjecanja. Postoje 4 klase, Gold, Silver, Bronze i Iron. Sve su različite, barem djelomično, po itineraru i težini. Gold je najteža, a Iron najlakša. Ja sam nastupio u Gold jer sam na prošla tri nastupa bio u Silver i dvaput završio 3. (2010. i 2013.) te jednom 9. (2011.) a kako mi je od početka bila želja nastupiti u Gold, uzeo sam ovu 2015. g. da probam.

Utrka počinje Prologom koji se vozio u gradu na stazi s umjetnim preprekama od drva, kamenja, drvenih paleta, željezničkih tračnica... Jedna posebno zanimljiva prepreka su bili kontejneri za smeće :-) Koliko se prolog razlikuje od same utrke i koliko je bitno dobro ga odvoziti?
Prologom dobivaš bolju startnu poziciju, ali i manje kaznenih minuta koje se uračunavaju u ukupnu minutažu vožnje svih 5 dana, ali ne eliminira vozače na startu glavne utrke. Prolog mi je super i zabavan, ali nije realno očekivati da ću ga odvoziti dobro ako na nečemu takvom vozim jednom na godinu ili dvije.
Super je "štimung" i uvjek Andy Fazekas (creator prepreka na prologu) napravi neke lude i zanimljive prepreke.
Greške na prologu skupo se plaćaju pa je bitno ne ozlijediti se ili uništiti motor jer je to tek uvod u 4 offroad dana.
Ne mogu reći da sam baš zadovoljan kako sam ga odvozio, ali sam uživao u patnji :-)




Glavna utrka se vozila na "normalnim" prirodnim terenima. Opiši nam je malo.
Teren po kome se vozilo je beskrajan. Vozilo se 4 dana a da skoro niti jednom nismo prošli iste dionice. Staza ima sve moguće podloge, od kamena i potoka do pijeska, blata i korijenja, itd… Bilo je jako teških i tehničkih uspona. Iako naporni, u njima sam uživao. Trka traje više dana jer je njen koncept u stvari Rally, te se od vozača traži uz tehnčke vještine i iznimna izdržljivost i koncentracija. Vozači startaju jedan po jedan ili maximalno dvoje u minuti. Inače mi za razliku od recimo Erzbergrodea, ova utrka više odgovara jer imam više vremena uloviti ritam. Erzberg je više eksplozivan i nema puno mjesta za ispraviti eventualne greške.

Uspio si odvoziti dva dana nakon čega si zbog vremenskog zaostatka morao odustati. Reci nam malo detaljnije o tome.
U Gold klasi su startala 33 vozača (u Silver 111, Bronze 169, Iron 74), a samo 18 iz Gold je završilo sve dane. Trasa nije toliko teža od Silver ali je dosta intenzivnija. Pojedini dijelovi trasa se ponavljaju, ali su trase svake godine drugačije.
Vozi se po GPS-u, a ja sam imao nesreću da sam svoj razbio prije servisne točke prvog offroad dana i nisam bilo u mogućnosti završiti utrku taj dan. Staza prvog dana je bila teška i naporna tako da sam se prilikom jednog spusta poskliznuo držeći motor te pri tome udario u drvo koje je razbilo ekran GPS-a. Odvozio sam dalje po oznakama na drveću do Service Pointa. Za takve stvari se dobivaju kaznene minute, tj. zbroj organizatorom dane minutaže svih preostalih kontrolnih točaka koje tog dana nisam odvozio.



Drugog dana je organizator pripremio najtežu stazu i iako sam je uspio sam savladati (s pomoćnim GPS-om), intenzivnost iste onemogućila mi je da je odradim u zadanom vremenu (time bar) tako da sam stigao do 6 točke gdje su me isključili iz utrke i s time je završio moj natjecateljski dio utrke.
Zbog prevelikog broja predaha i s obzirom da sam većinom vozio sam, teško sam našao odgovarajući tempo što je na kraju rezultiralo diskvalifikacijom. Za one koji možda toliko ne prate pravila na ovakvim utrkama, diskvalifikacija ne znači gubitak plasmana, već u obzir dolazi i broj kontrolnih točki svladanih do tada te se vozači rangiraju i po tome. Inače, Gold klasa dobiva novčane nagrade, ostali većinom ništa, samo slavu :-)

Ovakvoj zahtjevnoj utrci je teško prisustvovati bez dobre logistike. Tko je sve bio u tvom timu i kako uopće izgleda sudjelovanje na jednom takvom događaju?
Za utrku se plaća startnina, a u nju je uključeno noćenje te večera u hotelima u Sibiu. "Headquater" hotel je bio Ramada. Bili smo tamo tjedan dana, od nedjelje do nedjelje. Zahvaljujem ekipi: Tony, Boštjan, Brantech Moto, Mary, te cijela ekipa "Enduries" za koju sam i ja vozio, a koji je ujedno bio i najveći sponzor :-) Među ostalima bih se htio zahvaliti Red Bull Adria, Helohaus, Motorex, Tarco, Altis Med, Autoprijevoznik Marino, Xajo, Auner, Grad Buzet i ostalima koji su na bilo koji način pripomogli da nastupim i naravno svojoj Jeja koja me po prvi puta pratila na ovaj mega event!!!



S kojim motorom si vozio, kakve su mu karakteristike, prednosti ili mane za ovakvu
utrku, tko ga je pripremao, ima li kakve posebne preinake?
Vozio sam KTM EXC 300, snažan i okretan a opet lagan. Sam sam ga spremao, ali u biti je više-manje originalan. Dodani su štitnici hladnjaka i stražnjeg diska te vilice BPD, štitnici ruku HYDE, volan Renthal Twinwall i gripovi Renthal Kevlar. Navlaka sjedala TCover. Ovjes je prerađen u DYVA, te su stavljeni Goldentyre Mousse i mekana stražnja guma.

Planiraš li nastup i sljedeće godine i planiraš li nastupiti na još kojoj ovako velikoj svjetskoj utrci? Odnosno, općenito kakav ti je raspored utrka do kraja ove godine?
Najvjerojatnije ću do kraja godine imati još pokoji takav izlet, na Extreme Enduro Lika tu u Hrvatskoj te na Red Bull Sea to Sky u Turskoj ako ne bude kakvih iznenađenja.

Dio stvari smo već gore spomenuli, ali molio bi te za kraj nekakav tvoj opći dojam o ovogodišnjoj utrci odnosno tvojem nastupu. Jesi li zadovoljan, da li bi nešto promijenio ili je sve bilo u redu?
Red Bull Romaniacs 2015 je gotov, za mene je završio i prerano, ali konačno sam se okušao u Gold klasi i iz toga ću izvući što se više može. Iako nisam završio utrku, zadovoljan sam jer sam vidio da se sa Gold trasom mogu nositi što se znanja i iskustva tiče dok još moram poraditi na kondiciji kako bih trase završio u danom vremenu koje je prilično kratko. Diskvalifikacija nakon dva offroad dana omogućila mi je da vidim kako natjecanje izgleda i funkcionira s pozicije gledatelja, ali i pomoćnika, jer sam i uskočio u pripomoć mojim slovenskim prijateljima Milošu Novakoviču i Mihi Špindleru te teamu ‪Endurides‬, Christianu, Stefanu i Raineru.



Uživao sam u svakom trenutku do kraja utrke. Hvala svima koji su me bodrili, podržavali i pratili na Facebooku, preko TV ekrana i onima koji su mi na bilo koji način omogućili i pomogli da nastupim na Red Bull Romaniacs‬. Klasa Gold bila mi je ogromno iskustvo koje ću iskoristiti da se još bolje pripremim i sigurno ću pokušati ću ponovo.

Službena stranica Red Bull Romaniacs - LINK

Tekst: Damir Glavač
Fotografije: vlasnik Marko Prodan, autori fotografija: Cristian Vasile, Yana Stancheva


Objavi komentar