Vjerujem da si u domaćim pa i širim enduro krugovima dosta poznat, ali za one koji te ne znaju, predstavi nam se ukratko?
Zovem se Ivica Platužić, dolazim iz mjesta Tugonica pokraj Marije Bistice, rođen sam 1985 i vlasnik sam autoservisa i servisa za motore "Platužić". Vozim motore od svoje 5 godine života, a s natjecateljskim disciplinama sam počeo još 2000 g. Prvo sam vozio motokros, pa enduro, crosscountry i sad extrem enduro.
Kako i kada si odlučio nastupiti na Erzbegrodeu?
Pa pošto je extrem enduro u svijetu tako i kod nas sve popularniji, vozio sam par utrka extreme endura u Hrvatskoj pa sam se tako htio okusiti i sa čeličnom planinom "Erzbergrodeo" koja je zapravo jedna od najtežih extrem enduro utrka na svijetu. Ove godine sam se na prvom nastupu kvalificirao od ukupno oko 2000 vozača na 167 mjesto u kvalifikacijama (prologu).Kako si se pripremao za utrku i kada si počeo s pripremama?
Pripreme zapravo nikad ne počinju niti ne staju jer kad god imaš prilike i vremena pripremaš se tehnički na motoru i fizički u teretani ili trčanjem. Takve trke zahtijevaju maksimalnu fizičku spremu koju je teško postići na način da uz pripreme još moraš i raditi u svojem servisu po cijele dane, ali koliko je god moguće toliko ulažem u sebe.
Na ovoj utrci sam smrašavio od svojih slabih 70 kg na 67 kg što dovoljno govori o težini staze i naporu koje moje tijelo postiže. Također vrlo bitno stavka je i psihička priprema, ako nisi psihički spremljen za to, duplo prije trošiš i fizičku kondiciju.
Odlazak na ovako veliku utrku zahtijeva i primjerenu logistiku. Kako si ti to riješio?
Od mojih bliskih članova tima MK Marija Bistrica nitko drugi nije nastupio na utrci osim Tihomira Kotarskog, kolege iz susjedne općine Zlatar Bistrica, sa kojim sam bio zajedno u boxu i koji je već 5 puta bio na Erzbergu pa mi je jedino on mogao dati neki savjet kako i što. Na žalost ni ja ni on nismo imali naše domaće pomagače pa smo cijelu logistiku morali sami odraditi. Na kraju smo na utrci, na dvije zadnje CP Tihomir i ja pomagali jedan drugome. Spavali smo svaki u svojem kamperu. Zahvaljujem se sponzorima, Sherco Croatia i Tokić racing koji su takodjer zaslužni za moj odlazak u Austriju.
Opiši nam motor kojim si vozio?
Ove godine sam nastupio na svojem motoru Sherco SEF300R četverotaktni. To je odličan stroj, ali za ovakav kameni teren bi možda bolji bio dvotaktni motor ali i ovaj je za prvi puta bio više nego odličan. Dvotaktni motor je bolji na tehničkim dionicama i kamenu, gdje moraš motorom ići sa kamena na kamen, on to preciznije odradi. Motor je manje više serijski, ovjes je dorađen za taj teren i njega si sam radim, ima neke dodatne štitnike hladnjaka, ventilator, itd.
Prije glavne utrke vozi se prolog kao kvalifikacija za glavnu utrku. Reci nam svoj dojam o prologu i kako si se snašao?
Prolog je dionica od mislim cca 6 km sa zavojima i ravnim dionicama dužine preko 300 metara, teren je naravno tvrd sa kamenjem. Prolog je zapravo nešto sasvim drugačije od finalne utrke u nedjelju, jer na prologu moraš biti vrlo brz, pa tu veliku prednost imaju motokros vozači. S obzirom da sam nekad i ja vozio motokros brzina mi nije nepoznat pojam, tako da držiš pun gas i evo te u top 500 :-). Brzina koja se razvija na prologu je na nekim dionicama i preko 120 km/h i veliki je rizik u vožnji. Ako ti kotač pogodi kamen kod te brzine mogu te samo helikopterom odvesti.
Na glavnoj utrci vozači kreću iz "redova", u kojem redu si ti bio?
Za glavnu utrku se iz prologa kvalificira 500 vozača. Starta se u redovima, svaki red po 50 vozača, znači ukupno 10 redova u glavnoj utrci.
Ja sam na kvalifikacijama bio 167. što znači start iz 4. reda, a svakih 5 minuta starta jedan red. Naravno, što si više u prvim redovima to je bolje zbog toga što ima dosta vozača motokrosista koji voze brzo po prologu pa se dobro kvalificiraju ali zato za njih počinju problemi kad se krene u brda. Pa sad zamislite kad dođeš na prvo brdo, a ispred tebe na pola brda leži po podu više od 50 vozača... Ako čekaš gubiš vrijeme pa nemaš izbora nego pun gas i gazi sve pred sobom ;-)
Reci nam svoje dojmove o stazi i jesi li imao kakvu posebnu taktiku?
Staza je dužine cca 35 km ekstremnog terena, podloga je 80% kamen i kamene stijene dok 20% staze čini šuma sa korjenima i usponima skoro pod 90 stupnjeva.
Najbitnije je krenuti srednjim tempom da se tijelo zagrije i onda polako pojačavati tempo jer ako si u početku krenuo preneglo na CP5 možeš po infuziju. Što opet dovodi do onoga da treba biti psihički i fizički spreman. Zanimljiv dio staze mi je to kamenje i te stijene sa kojima se ja praktički ne susrećem na svojem terenu pa je zanimljivo kada staviš gume specijalne za kamen kuda se sve možeš popeti. Neki dijelovi staze kada ih prođeš doslovno ti se krv sledi u žilama.
Jesi li negdje zapeo da ti je netko pomagao, jesi li ti nekome pomagao.?
Naravno, ima dijelova staze gdje jednostavno ne možeš proći sam od prve. Nemaš vremena 10 puta se vraćati i pokušavati ponovo pa tako negdje koristiš pomoć vozača iza ili ispred sebe kojem naravno i ti moraš onda pomoći ako je on tebi i obrnuto.
Vidim da si komentirao da ti nisu dobro zbrojili prolaske zbog koji je na kraju ispalo da si dosta niže u poretku od toga dokle si stvarno došao. Daj malo detalja o tome.
Pa, čini se da još nisam naučio da je komentare najbolje davati ohlađene glave. Dolaskom kući i vidjevši rezultate prema kojima nisam u top 100 kao što sam bio na stazi, bio sam kratkotrajno razočaran. Znam da sam bio u top 100 pa kad na kraju piše rezultat 328 nije ti baš svejedno... Ispalo je da me nisu registrirali na CP6, a na kraju se ustanovilo da preko 40 vozača također nije imalo CP6 zbog nekih tehničkih problema čitača kartice na CP6. Ali na takvoj utrci jednostavno moraš imati i sreće, možeš se ozlijediti i prekinuti utrku, može ti se motor pokvariti, možeš proći kroz krivi dio staze, a može biti i greška organizacije, tako da sve je to sastavni dio takvih utrka.
Planiraš li i sljedeće godine doći na utrku, planiraš li nastupiti na još kojoj ovako velikoj svjetskoj utrci?
Pa iskreno, ova utrka me jako puno koštala financijski, ne bih sad u brojkama, ali puno. Za sljedeću godinu planiram nastupiti opet ako uspijem osigurati neka veća sponzorstva, a ako ne, onda planiram otići na neku drugu svjetsku utrku tog ranga koja će biti jeftinija.
S obzirom da si nastupao i na dosta domaćih enduro utrka, usporedi malo težinu tih utrka, organizaciju i troškove s Erzbergom.
Pa definitivno je za mene Erzbergrodeo za sada najteža utrka koju sam vozio, a nisam ni uspio doći do cilja tako da to sve govori. Kod nas ima isto jako teških utrka i staza, ali za moju razinu najbolja utrka je "Extrem Enduro Lika". Finacijski troškovi utrka se uglavnom razlikuju samo u dužini puta i startnini. Za svaku utrku moraš imati maksimalno pripremljen motor, tako da se troškovi utrka na kraju kreću od minimalno 500 pa sve do 2500 eura po utrci.
Najavio si ponovnu organizaciju extrem enduro utrke na jesen kod sebe u Selnici, imaš li već u glavi viziju kako će to izgledati, imaš li kakve najave za vozače koji bi trebali doći?
Prošle godine je utrka koju sam organizirao u Selnici bila više probnog tipa gdje je nastupilo nešto više od 30 vozača, što u okvirima drugih utrka na kojima sam bio i nije neki broj. Planirao sam i ove godine organizirati utrku, ali što više hodam po utrkama i vidim kako to treba izgledati, uviđam da jednostavno ne mogu sam napraviti utrku takvog tipa koja bi bila na visokoj profesionalnoj razini, a također imam i premalo pomagača u organizaciji. Vidjeti ćemo još...
Foto: privatni album Ivica Platužić
Detaljnije informacije o "Erzbergrodeo 2016 Red Bull Hare Scramble" možete pronaći na linku:
https://www.erzbergrodeo.at/
Objavi komentar