PZ2016 - MX mudfest u Bedenici! 19.6.2016

Nakon otprilike mjesec dana pauze, nastavljeno je Prvenstvo Zagorja 2016 u off-road disciplinama. Druga utrka sezone je bila u Bedenici, novoj motocross stazi otvorenoj prošle godine. Vožen je motocross i mopedcross.
Vrijeme nije išlo na ruku organizatorima. Kiša je lijevala cijeli dan, prije, za vrijeme i poslije utrke i blata je naravno bilo ne do koljena nego do ušiju pa i preko njih. Unatoč svemu tome, utrka nije otkazana, ali je na kraju vožena samo jedna vožnja.
Start Amater MX2

Za vozače vrlo teški uvjeti, za gledatelje malo lakši jer smo stajali dolje kraj staze na polju, pod kišobranima, a bio je montiran i jedan veliki ugostiteljski šator te dva manja pod kojima se lako moglo zaštiti od kiše i blata te uživati u vožnjama. A sve vožnje su bile atraktivne jer u blatu drugačije niti ne mogu biti! Podsjetilo me to na utrku iz Savskog Marofa pred 2-3 godine kad su bili skoro jednako blatni uvjeti. Utrke su po satnici trebale početi u 13h, ali je start pomaknut na 13:30 jer se očekivalo da će se kiša malo smiriti.

Prvi su na start izašli Pro MX2 i Pro MX Open. Oni su jači i utreniraniji pa su trebali rasčistiti blato, međutim protiv kiše koja je non-stop padala nije bilo pomoći. U par navrata se smanjila pa čak i skoro prestala da bi onda opet za nekoliko minuta počela padati još jače. Ovako napisano, izgleda kao velika naporna gnjavaža, ali je bilo baš suprotno, sve je bilo vrlo zanimljivo za gledanje. Ne znam da li bi se vozači složili s time :-) Krajnji rezultat i pozicija su nekako pali u drugi plan, jer je najbitnije bilo proći stazu bez da se srušiš negdje u blato. Staza je bila skraćena, nisu se vozile dvije najgornje trake, što je u stvari i dobro jer smo s ostatkom dobili skoro 100% preglednost staze. Jedino je tu na vrhu zbog tog kraćenja bio jedan malo neprirodan nagli lijevi zavoj direktno na hupseru i preko kojeg su se vozači spuštali puževom brzinom.
Pro MX Open S lijeva: 2. zamjenski Ivica Jakopec, 1. Renato Sokolović, 3. Boštjan Milat

Kakva će biti utrka vidjelo se već prve sekunde nakon starta kad je blato letjelo desetak metara uvis i natrag iza vozača. Jadan držač startne rampe mislim da je osjetio kako je zidu kad ga zidari žbukaju, puta deset :-)

Na startnoj rampi Pro klase se pojavilo 8 vozača iako ih je na jutarnjem treningu bilo 13. Na startu se najbolje snašao Vedran Groš, ali je vodstvo kasnije preuzeo Renato Sokolović koji je na kraju bio ukupno najbolji te najbolji u MX Open. Drugi u MX Open je bio Ivica Jakopec, a treći Boštjan Milat.

U Pro MX2 pobjeda za Filipa Panđića, drugo mjesto za domaćina utrke Filipa Vragotuka, a treći je bio Žan Brinovšek. Bilo je nekoliko padova, ali ništa strašno.
Pro MX2 S lijeva: 2. Filip Vragotuk, 1. Filip Panđić, 3. Žan Brinovšek

Nakon njih su krenuli Amateri, bilo ih je više pa su odvojeno vozili MX2 i Open. U MX2 je bilo 13 vozača (16 na treningu) a pobijedio je Ambrož Vahen iz Slovenije, drugi je bio Rok Gril, također iz Slovenije, a treći Ivan Krajačić. U ovom trenutku je staza bila već prilično raskopana, posebno na zavoju prije ciljnog skoka gdje se pojavilo par kolotečina možda i po 20-30 cm dubine punih vode i blata.

Amater MX2 S lijeva: 2. Rok Gril, 1. Ambrož Vahen, 3. Ivan Krajačić

Sljedeći su bili Amter MX Open sa 8 vozača (11 na treningu). Pobjeda ponovo za slovenskog vozača Davida Babiča, drugo mjesto također slovenski vozač Sandi Jelčič, a treće mjesto za hrvatskog vozača Matiju Haraminu.

Amater MX Open S Lijeva: 3. Matija Haramina, 1. David Babič, 2. Sandi Jelčič

Haramina je lud! Ali ono, u onom pravom pozitivnom smislu. S obzirom da sam snimao utrke iz gledališta, njega su ljudi oko mene najviše komentirali i bili najzadovoljniji njegovom vožnjom. Krenuo je najbolje na startu, pa je padao, pa opet jurio naprijed, pa padao, pa vozio izvan staze, pa skakao, jurio...! Vozio je bez kompromisa, na glavu pa što bude, a za to je na kraju nagrađen i pljeskom publike! Naravno da ima i drugih dobrih vozača, naročito ovi koji osvajaju prve pozicije, ali Haramina mi je ove godine posebno atraktivan pa si ne mogu pomoći opet ga ne spomenuti. Bravo!

Veterana i MX85 se okupio lijepi broj, 12, ali samo na treningu. Od utrke su odustali svi veterani osim Marijana Vurneka tako da je na kraju trka vožena s 4 vozača. Prvi u Veteranima je tako naravno bio Marijan Vurnek, a u MX85 Pažić Borna, drugi Jakopec Kristian, a treći Štefanek Antonio. MX85 su imali prilično problema pri svladavanju staze, bilo je padova, driftanja, sklizanja, guranja po stazi ali nekako su došli do kraja. I Vurnek je imao nekoliko padova ali se nije dao smesti i odvozio je sve. Oni su vozili po još malo više skraćenoj stazi.

MX Veterani & MX85

I za kraj su došli mopedi i MX65. Mislio sam da oni možda niti neće voziti, ali je odlučeno da će voziti samo dolje u krug oko startne ravnine što je bilo jedino moguće i logično. Staza je već bila previše raskopana, blatna i mokra da bi uspjeli savladati ikakav uspon.
Na startu se pojavilo 6 mopeda i 3 MX65. Mislim da vozači iz ovih kategorija ne vole da se uz njih veže riječ "zabavno", ali utrka je bila odlična i zabavna. S obzirom da su išli u krug, na svakom dijelu tog kruga se nešto dešavalo, jedni su padali, drugi su se klizali, treći naguravali, četvrti dizali motore iz blata. Puno događanja na malom prostoru, a kad nešto staviš negdje gdje mu baš nije prirodna i logična pozicija (Tomos motor u blatu do koljena) onda iz toga može izaći brdo zabavnih stvari. Dečki i cure nemojte se ljutiti za ovo, na sljedećoj stazi s "normalnim" uvjetima opet vas u komentaru vraćam u ozbiljnu kategoriju!
U mopedima pobjeda za sitnog ali dinamitnog Matiju Duža, druga pozicija za Nikolu Šumigu, a treća za Luku Tuđa.
U MX65 Luka Kunić nije ni u jednom trenu doveo pobjedu u pitanje, drugu poziciju osvojila je Enola Šamu, a treću Zala Stergar. Luka, jesi ti vidio da je bilo blato!?
Mopedcross & MX65

Za kraj nekoliko riječi o organizaciji. U teškim vremenskim uvjetima ne mogu naći ni jednu zamjerku, odnosno rekao bi da se uopće nije ni na čemu osjetilo u kakvim uvjetima se odvija natjecanje. Najave utrke su bile redovne i informativne, putokazi do staza izvješeni i vidljivi, objavljena je i satnica par dana prije. Ne smijem zaboraviti on-line predprijave za utrku! Razglas je radio, mjerenje rezultata je bilo elektronski preko transpondera pa se u svakom trenutku znalo tko je na kojoj poziciji pa je i komentatoru, Emilu Turjaku bilo lako komentirati i izvještavati gledatelje što se trenutno dešava na stazi. S obzirom da su vozači nakon 2-3 zavoja bili svi u blatu i teško ih je bilo prepoznati, to je svakako dobro došlo. Jedino ako ću malo cjepidlačiti, onda bi rekao da su organizatori morali na sam dan utrke na fejsu napraviti objavu vozi li se utrka ili ne. Zvalo me par ljudi, a i ja neke, da se informiramo hoće li utrka možda biti odgođena ili se vozi. Mislim da bi s takvom objavom možda došlo još nešto gledatelja, ovako ih je bilo dosta manje nego prošle godine, ali opet donekle dovoljno da se lijepo ispuni donji dio staze.

Jedino mi se čini da su podijeljena mišljenja da li se u ovakvim uvjetima trebalo voziti ili je utrku trebalo odgoditi. Ne znam što reći, nekako se ne mogu odlučiti što reći, "nit vrti ni mimo". Ako bi ovo gledao samo kao na jednu neovisnu utrku onda bi bez pardona rekao nek se vozi, a sad kad je u sklopu PZ onda na kraju imam nekakav čudni nedorećeni osjećaj. S jedne strane su vožnje bile vrlo zanimljive i nije mi žao što sam došao, a s druge strane dosta vozača nije vozilo što mi je također potpuno razumljivo. Nitko ne želi riskirati nekakvu ozljedu pa da se "sredi" i bude u "kranku" sljedećih tjedana ili mjeseci.

Sad kad sam još jednom pročitao sve što sam gore napisao, nisam siguran jesam li na dobar način uspio prenijeti sva događanja na stazi. Možda se čini da je sve ovo bila velika tlaka i napor za sve, ali mislim da je bilo baš suprotno. Vožnje u blatu su daleko zabavnije i atraktivnije od onih po suhom. Na suhom se praši i svi lete po stazi, ne možeš sve niti pratiti, a u blatu je sve sporije, blato leti na sve strane, voda šprica, vozači i motori dobivaju neobične putanje i izgledaju kao da su stigli s neke druge planete! Mislim da može biti žao svakom tko je propustio utrku u Bedenici. Prašine se lako nađe na većini staza, ali ovakvo blato samo jednom u par godina!

Kako je to sve skupa izgledalo možete vidjeti na donjim linkovima:
PZ2016 Pro MX2/Open, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Amater MX2, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Amater MX Open, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Veterani & MX85, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Mopedcross & MX65, Bedenica, 19.6.2016, HD

Sve informacije o Prvenstvu Zagorja možete pronaći na linku:
http://prvenstvozagorja.blogspot.hr/







42. Ina Delta Rally - brzinac Matenci, 11.6.2016

Da budem iskren, nisam imao u planu pisati o ovom rallyu jer je rally dosta nezahvalno natjecanje za opisivanje iz razloga što ima puno brzinskih ispita i vozi se puno kilometara, a ti si smješten na jednoj lokaciji s koje pokrivaš niti 500 m staze. No, kad sam vidio lijepi broj "lajkova" za foto galeriju na "fejsu", nekako sam dobio volju napisati par rečenica i o ovom rallyu. Članak je nastao u prilično kratkom vremenu pa nemojte zamjeriti ako naletite na kakvu ne baš pročišćenu jezičnu zavrzlamu.
Već je izašlo nekoliko članaka o rallyu u kojima se mogu pronaći osnovni detalji, pa da se ne ponavljam, odlučio sam se za drugačiji pristup u kojem ću se koncentrirati na jedan novi brzinac imena "Matenci".
Brzinac "Matenci" je nasljednik prijašnjeg brzinca "Samci", a po meni je ova nova trasa daleko bolja pa ću je malo opisati.
Imam sreću pa brzinac prolazi par metara od moje kuće tako da sam skoro iz dnevne sobe mogao pratiti utrku. Rallya na ovoj trasi nije bilo već par godina, prvo su čini mi se bile neke organizacijske promjene, zatim se desio odron ceste na Banščici pa se to godinu dana saniralo, zatim se odronila i cesta kod mene pa se i to saniralo još godinu dana, i konačno ove godine opet povratak utrke na staru lokaciju.
Brzinac se vozi na cesti koja povezuje Mariju Bistricu i Donju Stubicu. Start brzinca "Samci" je bio nekih 1 km od Bistrice na jednom dijelu prije uspona prema Humu Bistričkom, a za "Matence" je pomaknut gore na zavoj (prijevoj) na vrhu kod crkve Marije Magdalene.

Start brzinskog ispita (BI) "Matenci" na Humu Bistričkom kraj crkve Marije Magdalene

Znači tog prvog uspona nema, nego od starta odmah ide lagano spuštanje prema dolini Gusakovca. Tu u Gusakovcu je jedan dugi ravni dio od možda 1 km dužine i tu se razvijaju najveće brzine! Nakon toga se uz par zavoja opet ide lagano prema gore, za taj dio neznam točan naziv ali je za to govorim "gore kod Labaša, Blagca i Sinkovića...", a onda opet lagano spuštanje prema Dobrim Zdencima. U Dobrima Zdencima je nedavno obnovljena cesta pa je taj dio s novim asfaltom i prilično širok. Zatim ide uspon prema Banščici preko popularnog "S" zavoja, a nakon njega i preko zavoja gdje je bio odron i kroz još nekoliko zavoja evo nas na Banščici.
Na starom brzincu bi se nakon Banščice vozači sjurili još nekih 1 kom laganom nizbrdicom s laganim zavojima do cilja i to bi bilo to. Prilično dosadno. Međutim, na "Matencima" na Banščici tek počinje prava stvar. Ne ide se ravno već se skretanjem desno, laganom uzbrdicom ide prema Modrovcu / Dubovcu, (Modrovac je lijevo, Dubovec desno ali nisam siguran gdje im je granica). Tu se prije spuštanja prema Dubovcu skreće pod 90 stupnjeva na lijevo preko prijevoja i odmah ide spuštanje desno kroz selo pa dalje po cesti kojom se dolazi na drugu stranu brda na Bedekovčansku stranu.
Do ovog skretanje prije Dubovca je uglavnom prilično široka asfaltirana cesta i mijenjaju se kombinacije zavoj pa malo duži ravni dio ili lagano zakrivljenje pa opet zavoj. Nakon skretanja kod Dubovca se stvari dosta mijenjaju jer se prelazi na nešto što su prije bile nekakve uske lokalne cestice koje su vodile do trsja i kroz šume, to je sad sve asfaltirano, ali se sitni zavoju vežu jedan na drugog, nema baš ravnih dijelova za opuštanje i stalno se ide gore dolje na kratkim udaljenostima gdje se teško vidi što je iza idućeg prijevoja.

Uspon nakon Lepe Vesi, gledano prema dolje

Na kraju tog dijela je spuštanje na cestu iza Bedekovčine. Dolaskom na tu širu cestu se skreće lijevo prema Lepoj Vesi. Tu je jedan lijepi prilično ravni dio kroz udolinu nakon koje ide najekstremniji uspon na ovom brzincu. Prvo se kreće okomito u zrak da bi prema vrhu kao šlag na tortu došlo još nekoliko oštrih zavoja također na usponu. Kad se to prođe, slijedi opet jedan dio vožnje uskim cesticama po vrhu brijega, a nakon toga se opet ide na spuštanje prema Donjoj Stubici. Inače tu na vrhu ima par mjesta s kojih se lijepo vide i polje prema Bedekovčini / Zaboku i opet na drugu stranu prema Donjoj Stubici. Slijedi spuštanje, samo malo manje ekstremno od nedavnog uspona i tu se dolazi do Matenaca, predgrađa Stubice i tu je kraj mukama :-)

Poznata mi je ova trasa jer sam nekoliko puta nekim njezinim dijelovima prolazio biciklom tako je na kraju spajajući te provezene dijelove ispalo da sam je cijelu prošao. Rally posadama za ovo sve treba oko 10 minuta, ja sam to prošao uz laganu turističku vožnju uz povremeno fotografiranje za neka 3 sata. Dobar prolaz hahaha.

Da ipak malo spomenem i vozače. Prvi je bio Juraj Šebalj sa suvozačicom Majom Sabol koji su suvereno odvozili sve brzince.
Pobjednička posada Juraj Šebalj / Maja Sabol, Mitsubishi Lancer EVO IX

Drugi su bili Krisztián Hideg i István Kerek, mađarska posada koja vozi Prvenstvo Hrvatske.
2. mjesto, Krisztián Hideg / István Kerek, Mitsubishi Lancer EVO IX

Treće mjesto su na kraju zauzeli podmladak iz Svete Nedjelje, braća Mislav i Marko Mikulec.
3. mjesto, Mislav Mikulec / Marko Mikulec, Renault Clio RS
Bilo je i nekoliko posada iz BIH i Srbije te iz ostalog inozemstva. Jedino je šteta, čini mi se da je prilično veliki broj posada imao odustajanja.

Čekamo s nestrpljenjem sljedeću godinu!







INTERVJU: Ivica Platužić - Enduro Erzbergrodeo 2016

Na "Erzbergrodeo 2016 Red Bull Hare Scramble", jednoj od najtežih extreme enduro utrka u svijetu, ove godine je nastupio i Ivica Platužić iz Marije Bistrice. Od ukupno oko 1500 natjecatelja u svojoj klasi, u kvalifikacijama je zauzeo 167. poziciju, dok je na samoj utrci od 500 natjecatelja koji su se kvalificirali u glavnu utrku, zauzeo 328 mjesto. Utrka je vožena u Austriji od 26.-29.5.2016. na poznatom austrijskom površinskom rudniku željeza kojeg često nazivaju i "Željezni div".

Vjerujem da si u domaćim pa i širim enduro krugovima dosta poznat, ali za one koji te ne znaju, predstavi nam se ukratko?

Zovem se Ivica Platužić, dolazim iz mjesta Tugonica pokraj Marije Bistice, rođen sam 1985 i vlasnik sam autoservisa i servisa za motore "Platužić". Vozim motore od svoje 5 godine života, a s natjecateljskim disciplinama sam počeo još 2000 g. Prvo sam vozio motokros, pa enduro, crosscountry i sad extrem enduro.

Kako i kada si odlučio nastupiti na Erzbegrodeu?
Pa pošto je extrem enduro u svijetu tako i kod nas sve popularniji, vozio sam par utrka extreme endura u Hrvatskoj pa sam se tako htio okusiti i sa čeličnom planinom "Erzbergrodeo" koja je zapravo jedna od najtežih extrem enduro utrka na svijetu. Ove godine sam se na prvom nastupu kvalificirao od ukupno oko 2000 vozača na 167 mjesto u kvalifikacijama (prologu).

Kako si se pripremao za utrku i kada si počeo s pripremama?
Pripreme zapravo nikad ne počinju niti ne staju jer kad god imaš prilike i vremena pripremaš se tehnički na motoru i fizički u teretani ili trčanjem. Takve trke zahtijevaju maksimalnu fizičku spremu koju je teško postići na način da uz pripreme još moraš i raditi u svojem servisu po cijele dane, ali koliko je god moguće toliko ulažem u sebe.
Na ovoj utrci sam smrašavio od svojih slabih 70 kg na 67 kg što dovoljno govori o težini staze i naporu koje moje tijelo postiže. Također vrlo bitno stavka je i psihička priprema, ako nisi psihički spremljen za to, duplo prije trošiš i fizičku kondiciju.

Odlazak na ovako veliku utrku zahtijeva i primjerenu logistiku. Kako si ti to riješio?
Od mojih bliskih članova tima MK Marija Bistrica nitko drugi nije nastupio na utrci osim Tihomira Kotarskog, kolege iz susjedne općine Zlatar Bistrica, sa kojim sam bio zajedno u boxu i koji je već 5 puta bio na Erzbergu pa mi je jedino on mogao dati neki savjet kako i što. Na žalost ni ja ni on nismo imali naše domaće pomagače pa smo cijelu logistiku morali sami odraditi. Na kraju smo na utrci, na dvije zadnje CP Tihomir i ja pomagali jedan drugome. Spavali smo svaki u svojem kamperu. Zahvaljujem se sponzorima, Sherco Croatia i Tokić racing koji su takodjer zaslužni za moj odlazak u Austriju.

Opiši nam motor kojim si vozio?
Ove godine sam nastupio na svojem motoru Sherco SEF300R četverotaktni. To je odličan stroj, ali za ovakav kameni teren bi možda bolji bio dvotaktni motor ali i ovaj je za prvi puta bio više nego odličan. Dvotaktni motor je bolji na tehničkim dionicama i kamenu, gdje moraš motorom ići sa kamena na kamen, on to preciznije odradi. Motor je manje više serijski, ovjes je dorađen za taj teren i njega si sam radim, ima neke dodatne štitnike hladnjaka, ventilator, itd.



Prije glavne utrke vozi se prolog kao kvalifikacija za glavnu utrku. Reci nam svoj dojam o prologu i kako si se snašao?
Prolog je dionica od mislim cca 6 km sa zavojima i ravnim dionicama dužine preko 300 metara, teren je naravno tvrd sa kamenjem. Prolog je zapravo nešto sasvim drugačije od finalne utrke u nedjelju, jer na prologu moraš biti vrlo brz, pa tu veliku prednost imaju motokros vozači. S obzirom da sam nekad i ja vozio motokros brzina mi nije nepoznat pojam, tako da držiš pun gas i evo te u top 500 :-). Brzina koja se razvija na prologu je na nekim dionicama i preko 120 km/h i veliki je rizik u vožnji. Ako ti kotač pogodi kamen kod te brzine mogu te samo helikopterom odvesti.

Na glavnoj utrci vozači kreću iz "redova", u kojem redu si ti bio?
Za glavnu utrku se iz prologa kvalificira 500 vozača. Starta se u redovima, svaki red po 50 vozača, znači ukupno 10 redova u glavnoj utrci.
Ja sam na kvalifikacijama bio 167. što znači start iz 4. reda, a svakih 5 minuta starta jedan red. Naravno, što si više u prvim redovima to je bolje zbog toga što ima dosta vozača motokrosista koji voze brzo po prologu pa se dobro kvalificiraju ali zato za njih počinju problemi kad se krene u brda. Pa sad zamislite kad dođeš na prvo brdo, a ispred tebe na pola brda leži po podu više od 50 vozača... Ako čekaš gubiš vrijeme pa nemaš izbora nego pun gas i gazi sve pred sobom ;-)

Reci nam svoje dojmove o stazi i jesi li imao kakvu posebnu taktiku?
Staza je dužine cca 35 km ekstremnog terena, podloga je 80% kamen i kamene stijene dok 20% staze čini šuma sa korjenima i usponima skoro pod 90 stupnjeva.
Najbitnije je krenuti srednjim tempom da se tijelo zagrije i onda polako pojačavati tempo jer ako si u početku krenuo preneglo na CP5 možeš po infuziju. Što opet dovodi do onoga da treba biti psihički i fizički spreman. Zanimljiv dio staze mi je to kamenje i te stijene sa kojima se ja praktički ne susrećem na svojem terenu pa je zanimljivo kada staviš gume specijalne za kamen kuda se sve možeš popeti. Neki dijelovi staze kada ih prođeš doslovno ti se krv sledi u žilama.



Jesi li negdje zapeo da ti je netko pomagao, jesi li ti nekome pomagao.?
Naravno, ima dijelova staze gdje jednostavno ne možeš proći sam od prve. Nemaš vremena 10 puta se vraćati i pokušavati ponovo pa tako negdje koristiš pomoć vozača iza ili ispred sebe kojem naravno i ti moraš onda pomoći ako je on tebi i obrnuto.

Vidim da si komentirao da ti nisu dobro zbrojili prolaske zbog koji je na kraju ispalo da si dosta niže u poretku od toga dokle si stvarno došao. Daj malo detalja o tome.
Pa, čini se da još nisam naučio da je komentare najbolje davati ohlađene glave. Dolaskom kući i vidjevši rezultate prema kojima nisam u top 100 kao što sam bio na stazi, bio sam kratkotrajno razočaran. Znam da sam bio u top 100 pa kad na kraju piše rezultat 328 nije ti baš svejedno... Ispalo je da me nisu registrirali na CP6, a na kraju se ustanovilo da preko 40 vozača također nije imalo CP6 zbog nekih tehničkih problema čitača kartice na CP6. Ali na takvoj utrci jednostavno moraš imati i sreće, možeš se ozlijediti i prekinuti utrku, može ti se motor pokvariti, možeš proći kroz krivi dio staze, a može biti i greška organizacije, tako da sve je to sastavni dio takvih utrka.

Planiraš li i sljedeće godine doći na utrku, planiraš li nastupiti na još kojoj ovako velikoj svjetskoj utrci?
Pa iskreno, ova utrka me jako puno koštala financijski, ne bih sad u brojkama, ali puno. Za sljedeću godinu planiram nastupiti opet ako uspijem osigurati neka veća sponzorstva, a ako ne, onda planiram otići na neku drugu svjetsku utrku tog ranga koja će biti jeftinija.



S obzirom da si nastupao i na dosta domaćih enduro utrka, usporedi malo težinu tih utrka, organizaciju i troškove s Erzbergom.
Pa definitivno je za mene Erzbergrodeo za sada najteža utrka koju sam vozio, a nisam ni uspio doći do cilja tako da to sve govori. Kod nas ima isto jako teških utrka i staza, ali za moju razinu najbolja utrka je "Extrem Enduro Lika". Finacijski troškovi utrka se uglavnom razlikuju samo u dužini puta i startnini. Za svaku utrku moraš imati maksimalno pripremljen motor, tako da se troškovi utrka na kraju kreću od minimalno 500 pa sve do 2500 eura po utrci.

Najavio si ponovnu organizaciju extrem enduro utrke na jesen kod sebe u Selnici, imaš li već u glavi viziju kako će to izgledati, imaš li kakve najave za vozače koji bi trebali doći?
Prošle godine je utrka koju sam organizirao u Selnici bila više probnog tipa gdje je nastupilo nešto više od 30 vozača, što u okvirima drugih utrka na kojima sam bio i nije neki broj. Planirao sam i ove godine organizirati utrku, ali što više hodam po utrkama i vidim kako to treba izgledati, uviđam da jednostavno ne mogu sam napraviti utrku takvog tipa koja bi bila na visokoj profesionalnoj razini, a također imam i premalo pomagača u organizaciji. Vidjeti ćemo još...

Foto: privatni album Ivica Platužić

Detaljnije informacije o "Erzbergrodeo 2016 Red Bull Hare Scramble" možete pronaći na linku:
https://www.erzbergrodeo.at/