PZ2016 - Popodne puno adrenalina u Keblu, 3.7.2016

Prvenstvo Zagorja zadnjih tjedana ide intenzivnim tempom, svake nedjelje nova trka. Zadnja postaja je bila 3.7.2016 u Keblu, mjestu u općini Bedekovčina. Kebel ima kružnu stazu primarno namijenjenu autocrossu i buggyima, ali na njoj voze i motori i mopedi.

Organizatore je poslužilo fantastično vrijeme za utrku. Ujutro je u par navrata palo nekoliko kapi kiše a cijelo popodne tijekom vožnji je bilo polu oblačno, tako da je temperatura bila idealna. S obzirom da je utrka iz lipnja premještena na početak srpnja kad je moglo biti pakleno vruće, ovakvo vrijeme je bilo savršeno.

Kebljani se uvijek potrude napraviti pravi štimung za natjecatelje i gledatelje, a tako je bilo i ovaj put. Zagorske staze često imaju problema s parkingom auta posjetitelja, međutim ovdje je bilo pomalčano i pokošeno valjda pola Kebla tako da stvarno nije bilo nikakvih problema za parkiranje. U pauzama vožnji sve prisutne je zabavljao band "Hollywood" a ugostiteljska ponuda je bila po pristupačnim cijenama kako netko slučajno iz Kebla ne bi otišao gladan ili ne daj Bože žedan!

Okoliš oko staze je bio uređen i očišćen, a sama staza odlično pripremljena. Jedino su se nakon par vožnji autocrossa napravile rupe dolje na zavoju kod starta, ali to je teško izbjeći s obzirom da je to najuži dio i svi idu skoro identičnom putanjom. No zato je tu bio rovokopač da to vrati u prvobitno stanje.

Prvi su na start krenuli motori klase MX Open, a nakon njih i MX2. Matija Haramina nije vozio :-) Napisao sam da ovo nije klasična motocross staza, ali su organizatori nekoliko dana pred trku uspjeli očistiti brdo gore desno od vrha staze i na njemu napraviti nekoliko zavoja pa je utrka ipak imala motocross elemente pa čak i jedan skok. Doduše, možda su ti zavoji više imali elemente endura ili cross-countrya, ali za prvu ruku i ovako na brzinu napravljeno je dobro. Organizatori kažu da planiraju za jesensku utrku preurediti taj dio da ima prave motocross elemente, skokove i slično. Iz gore navedenih razloga, utrka je vožena sama za sebe i nije se bodovala za Prvenstvo Zagorja, pa su grupe bile sastavljene samo po zapremini motora, a ne po kategorijama vozača. To je u stvari bilo i dobro jer su vozači mogli vidjeti gdje im je kvaliteta u odnosu na druge vozače koji inače ne voze u njihovoj klasi, jesu li bolji, lošiji, treba li negdje popraviti nešto u vožnji, odnosno mogli su vidjeti gdje su im sposobnosti u malo širem okruženju.

U MX Open je nastupilo 9 vozača, a prva trojica su se u obje utrke poredali identično, prvi Mislav Celjak, drugi Tomislav Hrdelja, a treći Milat Boštjan. U prvoj vožnji su nastradali Dario Ivanuš i Siniša Novosel pa nisu nastupili u drugoj vožnji, srećom ništa preozbiljno.

U MX2 je bilo 7 vozača i oni su se malo izmiješali u prvoj i drugoj vožnji. U prvoj vožnji je dugo vremena vodio Ivan Krajačić, a odmah iza njega je priliku čekao Martin Duilo. A dočekao ju je kad su za krug stigli Ivana Ciglenečkog koji ih ili nije skužio ili nije pustio da ga prođu pa su se na jednom zavoju svi srušili, a iz toga je najspretnije i najprije izašao Duilo koji do kraja više nije ispuštao prvu poziciju. U drugoj vožnji je Igor Vrhovec odmah od starta zgrabio prvu poziciju i nije do kraja dopustio nikome da mu se i malo približi. Duilo je strpljivom vožnjom dizao pozicije i na kraju završio drugi. Treći je tu završio Siniša Horvatek, dok je Krajačić odustao nakon prvog kruga, ako sam dobio točnu informaciju, problemi s volanom. Ukupno Duilo prvi, Vrhovec drugi, Horvatek treći.


Nakon njih su išli mopedi koji su konačno imali jednu utrku bez ikakvih repova prije, za vrijeme, poslije, na stazi i oko nje. I njima je staza bila malo dorađena jer su imali jedan dodatni zavoj desno i nakon njega mali skok pri povratku na stazu. Mopede mi je inače dosta teško pratiti jer im se pozicije tijekom utrke često mijenjaju, netko ide super i onda mu se ne znam što desi da mu krepa motor ili ne vuče, pa zaostane 2-3 kruga, onda mu odjednom motor krene sam od sebe, pa opet prestiže nekog, tako da i mjerna služba pri mopedima treba imati otvorene četvore oči. S njima je vozila i vjerojatno najmlađa natjecateljica ikad, 4.5-godišnja Lana Šantek. Prvu utrku sam slikao pa je se i ne sjećam dobro, a drugu sam snimao i tu je fora bio Luka Pribanić koji je svaki put kad je bio u vodstvu cijelo vrijeme pozdravljao publiku rukom. A još veća fora je bila kad je netko prokomentirao "...samo maši, pazi da neš stal..."  i onda mu je par metara nakon toga motor stvarno usporio i izgledalo je da je gotov!? Pri tome ga je prešao mislim Duž Matija i iskoristio njegovu foru pa umjesto njega pozdravio publiku ;-) No Pribanićev motor se brzo "pribrao" i nakon jednog zavoja je opet krenuo i vratio se na prvu poziciju. Prvo mjesto ukupno za Luku Pribanića, drugo za Matiju Duža, a treće za Karla Trčaka.


Zatim smo prvi put ove godine, imali trku buggya. Iako su bila samo trojica, druga trka je bila fenomenalna! Natjecali su se Miroslav Ban (u buggyu Ivana Vlaheka) te Davor Boroš i Ivica Mikulec. S obzirom da su Ban i Boroš vozili buggye s mašinama od auta i pogonom na poluosovine, a Mikulec buggy-a s mašinom od Hondinog motora (Honda VTR 1000 sp2) i pogonom na lanac (a prema pravilima Prvenstva Zagorja dopušten je samo direktni pogon na poluosovine) utrka nije bodovana za prvenstvo. Ukupni pobjednik je bio Miroslav Ban, drugi Ivica Mikulec, a treći Davor Boroš. U drugoj vožnji je Ban poveo i držao prvo mjesto do kraja, međutim Mikulec je nakon lošijeg starta nekoliko krugova pritiskao Boroša koji je napravio jednu grešku i završio par sekundi na bankini što je Mikulcu bilo dovoljno da skoči na drugu poziciju. Nakon toga je Mikulec krenuo loviti Bana i u zadnja 3 kruga mu se približio na samo par metara i pokušao ga je prestići 3 puta na zavoju kod starta, međutim Ban ga je dobro zatvorio i jednostavno je bilo premalo mjesta da se provuče kraj njega. Vlahekov buggy je išao brutalno, Ban ga je stiskao ko vrag grješnu dušu, a Mikulca je mučila jedna svjećica tako da me baš zanima kako bi sve završilo da je i Mikulecov buggy bio 100% u funkciji.


Auta je bilo 8 u slabijoj skupini i 4 u jačoj. Kod slabije skupine je u prvi plan došla ograničena širina staze pa nisu svi mogli voziti zajedno što je pred organizatore stavilo izazov kako ih posložiti. Odlučeno je da će se voziti na principu kvalifikacijskih vožnji. Ne znam da li je to prekomplicirano za mene ;-) ili mi se ne da razmišljati o kvalifikacisjkim vožnjama i o tome tko ide dalje, uglavnom nisam previše razmišljao koja vožnja je trenutno u tijeku pa sam se prepustio tome da ću na kraju dobiti rezultate. Možda ih je ipak trebalo nekako ugurati da voze svi zajedno jer se ovako sve dosta odužilo s više vožnji. Imali smo i jednog novog vozača, Vjekoslava Stubičana u Fiatu Bravu koji je muku mučio s prednjom desnom gumom, a Davor Cvek (Imbus) je došao u Hondi Civic (Swift kojeg je do sad vozio se očigledno "dodošao") i bio je vrlo konkurentan. Na kraju prvo mjesto Miroslav Ban, drugi Dušan Kotarski, treći Miroslav Groš.


U jačoj skupini je pobjednik dana Ivica Tuđa ispred domaćina Miroslava Groša. Groš je pobijedio u prvoj vožnji u kojoj se Tuđi razletjela prva desna guma na sredini trke ali je i takav uspio završiti na drugoj poziciji. U drugoj vožnji je Groš opet poveo, ali je Tuđa ovaj put odlučio da mora pobijediti i prestići Groša i vidjelo se u njegovoj vožnji da nema toga što bi ga u tome spriječilo! Da mu je kojim slučajem opet pukla guma mislim da bi primio auto pod ruku i s njim pretrčao Groša... Groš je vodio par krugova, ali više od toga nije išlo, Tuđa je ovaj put jednostavno bio bolji i brži. Treći je na kraju bio Mario Ban, a četvrti Mladen Herceg. Banov auto je već prilično uništen i teško da s njim može bolje od ovog.


A za kraj poslastica dana, ženska autocross utrka! Prvo se vozio krug zagrijavanja, ali takvim tempom da sam pomislio da je već počela trka. A u pravoj trci je bilo događaja da sam trebao još dvije kamere da sve ulovim. Već na startu su se dotaknule Nikol Baričević i Josipa Groš koja je izvukla kraći kraj zabivši se u grabu. Nakon toga je i Nikol nakon par krugova završila utrku popevši se na bankinu. Par metar ispod nje u istom krugu se bankinom provezla i Darinka Jerneić ali se i vratila na stazu. U svemu tome se najbolje snašla Marija Ban koja je nakon 2-3 kruga preuzela vodstvo i držala ga do kraja. Sve cure su vozile žestoko i srčano. Ovo je bila možda i najbolja utrka dana! Prva Marija Ban, druga Kristina Sokol, treća Darinka Jerneić. Još su vozile Josipa Groš, Nikol Baričević i Darinka Herceg.

Sve je odličnim komentarima na razglasu vodio Krešimir Končevski, a zabava uz grupu Hollywood je trajala do pola noći. Vjerojatno bi i duže da sutra nije bio radni dan.


Kao i uvijek, foto i video materijale te ostale informacije možete pronaći na:

Foto:
Facebook - Photo Video by Damir Glavač

Video:
Youtube - Damir Glavac AutoMoto FotoVideo

Informacije o Prvenstvu Zagorja:
Prvenstvo Zagorja web

Read more

PZ2016 - Odlična MX priredba na "Marofu", 26.6.2016

Treća utrka ovogodišnjeg Prvenstva Zagorja vožena je u nedjelju 26.6.2016 u Bedekovčini na odlično pripremljenoj motocross stazi "Marof".

Ukupno se na natjecanju pojavilo 55 vozača i vozačica u 9 klasa. Priličan broj, iako moram priznati da u glavi još uvijek imam brojku 100 iz Lobora (doduše, iz većeg broja klasa) pa me zanima kamo su nestali svi ti preostali vozači koji su vozili Lobor!? Ovdje barem nije bilo blata ko u Bedenici da bi to bio izgovor... Sve veći broj slovenskih vozača posjećuje PZ, a nastupila je i Mia Ribić iz BiH i tako smo dobili veliki broj vozača. Gledatelja je bilo otprilike kao i svake godine i bili su prilično aktivni u navijanju što je stvorilo jedan lijepi sportski ugođaj.


Prvi su na start izašli Amateri MX Open. E sad... jednostavno nemam izbora nego i treći put za redom u prvi plan staviti Matiju Haraminu. Na tog čovjeka se jednostavno lijepe svjetla reflektora i uporno skreće pažnju na sebe svakim potezom koji napravi. Trebao bi to iskoristiti pa naći nekog sponzora, vjerujem da sponzorstvo uz takvog magneta za publiku neće proći nezamijećeno. Pitao sam ga prije trke kakav šou sprema ovaj put, nije točno znao ali je očito smislio do početka ;-) U prvoj vožnji se već nakon prvog zavoja rasuo i ozlijedio si lijevo stopalo i nije mogao nastaviti trku. Liječnička služba ga je uspjela pokrpati tako da je startao i u drugoj vožnji. I to kako startao s takvom skrpanom nogom! Uspio je voditi prva dva kruga međutim na jednom zavoju pokrpana noga nije izdržala i napravio je skoro pa salto naprijed. Tu su ga svi prošli i jedva je uspio opet stati na motor, međutim ni to ga nije omelo da nastavi dalje. Da sad ne prepričavam u detalje, do kraja utrke je uspio pasti i opet se dići bar 3-4 puta. Podsjetilo me to na izreku iz jednog popularnog exYu filma: "Ovaj čovek je neuništiv!". A sad malo ozbiljnije, ekstremnu snagu i veliko srce bi možda trebao malo umiriti, uzeti nekog trenera da ga malo smiri i vjerujem da bi bez problema mogao završavati utrke na postolju i bez padova.

Recimo, kao Luka Merkaš koji je bio najbolji u obje vožnje. Drugi u ovoj klasi je bio David Babič, a treći Josip Šantek. Detaljnije sam pratio samo druge vožnje i tu je Luka vrlo sigurno odvozio trku, mislim da nije ni u jednom trenutku doveo pobjedu u pitanje.


Druga trka dana je bila Amater MX2. U obje vožnje je pobijedio domaći vozač Sandy Nemčić, a on je kao i Merkaš vrlo dojmljivo i suvereno odvozio obje vožnje.
Drugi je na kraju bio slovenski vozač Ambrož Vahen, a treći Luka Leskovar.


Sljedeći su na redu bili MX65 i Mopedi. U MX65 je bilo 4 vozača, a za prvo mjesto su se u obje vožnje borili Mia Ribić i Luka Kunić. U prvoj je uspješnija bila Mia Ribić, a u drugoj Luka Kunić pa je tako odnio i ukupnu pobjedu dana. U drugoj vožnji je Luka vodio cijelo vrijeme, a Mia ga je jako pritiskala sve negdje do sredine trke kad je pala i tih par sekundi stajanja je bilo dovoljno da Luka odjuri daleko naprijed. Treće mjesto u MX65 je zauzela Enola Šamu.

A sad na Mopede koji ove godine nikako na zelenu granu, stalno imaju neke probleme i trzavice. Nakon što su poništeni rezultati u Loboru, nakon što su u Bedenici bili nemogući uvjeti za vožnju, ovdje smo došli i do toga da je došlo do "naguravanja"  (da budem blag) izvan staze. Prvo je u jednom trenutku na stazi došlo do kontakta i pada između Luke Tuđe i Nikole Šumige nakon čega je Šumiga izašao van i odustao od trke, a prema pričanju drugih vozača tj. njihovih ekipa izvan staze, Luka je otišao do boxa, zamijenio motor i vratio se na stazu. Neznam da li je to bio povod ili ovaj kontakt na stazi, uglavnom došlo je naguravanja ekipe kraj staze što je bilo vrlo ružno za gledati. Srećom, strasti su se primirile ali je nakon svega održan sastanak vozača i ekipa da se raspravi što se desilo i ispalo je da po pravilniku (MX pravilnik) vozač ne smije napustiti stazu za vrijeme utrke, to jest ući u parking vozača te se vratiti u istu utrku što automatski podrazumijeva da ne smije mijenjati motor u tijeku trke. Sve u svemu, ne bih sad ulazio u to tko je u pravu tko u krivu, nego se jednostavno takve stvari gdje se "argumenati" pojašnjavaju šakama nebi smjele događati!
Kad sam već prije spomenuo izreku, i ovdje mi pada jedna na pamet "Revolucija jede svoju djecu". Kad sam pisao o utrci u Loboru, spomenuo sam da su mopedi sve bolji i kvalitetniji i da se više ulaže u njih. Izgleda da je to postao problem jer ljudi ulože novce, a prva pozicija je samo jedna i onda dolazi do nervoze. Mislim da bi se svi skupa trebali malo skulirati i gledati na ove trke ipak na malo ležerniji način. A ako to nije moguće, onda treba detaljno pregledati pravilnik, ako ima kakvih nejasnih situacija definirati ih i Amen. A onda se svi pridržavati toga, i vozači i suci.

Inače, pobijedio je Karlo Trčak ispred Matije Duža koji su u obje vožnje bili prvi i drugi. Treći je bio Gabrijel Majdak koji se ove godine nikako ne može naći na zajedničkoj valnoj dužini s motorom. U prvoj vožnji je vozio filter zraka u ruci, a u drugoj je prije starta naguravao motor gore dolje dok nije nekako upalio.


Nakon njih su krenuli Veterani i MX85. Veterani su meni zakon! To je jedna zabavna optimistična skupina vozača koja je našla vjerojatno najoptimalniji omjer u svemiru između druženja, zabave i sportskog nadmetanja. Kad treba tjerati zafrkanciju prije i poslije utrke, tu su, kad treba stisnuti gas na stazi i sportski se nadmetati, tu su. Za jesti i piti neću niti pisati :-)

Prva trojica su se u prvoj i drugoj vožnji poredala identično, Stanislav Drobne, Mario Klanjčić i Zlatan Čujko. Ova grupa već ima i svoju skupinu zabavnih i vjernih navijača koji su ih bodrili iz kruga u krug. U klasi 50+ najbolji je bio Marijan Vurnek.

U MX85 također identičan redoslijed u obje vožnje, prvi David Petanjek, drugi Borna Pažić a treći Antonio Štefanek. Štefanek je pao u prvoj vožnji i nije je završio do kraja ali su i njega doktori pokrpali pa je stisnuo zube i odvozio i drugu vožnju.


Za kraj su krenuli "najjakiji" Pro MX2 i Open s ukupno 11 vozača. U MX Open je slovenski vozač Dejan Zver pokazao tko je trenutno najjači i nije ni u jednom trenutku doveo svoju pobjedu u pitanje. U drugoj vožnji mu je vrlo dobro parirao naš Igor Ermakora, na par trenutaka mu se čak i opasno približio, međutim negdje na sredini trke je Igor prilikom obilaženja jednog od zaostalih vozača izabrao putanju s malo mekšim terenom pa mu je proklizao prednji kotač i prisilio ga na par sekundi "odmora" na zemlji što je bilo dovoljno da Zver odjuri i bez problema odvozi utrku do pobjede. Druga pozicija ukupno na kraju za Igora Ermakoru, a treća za Mislava Celjaka.

U MX2 ponovo pobjeda za Filipa Vragotuka ispred Mischel Filipaja i Damira Bukovca. U MX2 i Open su svi vozači bili identično poredani u obje vožnje.


Staza je bila odlično pripremljena, dovoljno meka da nije blatna, a opet je izdržala cijeli dan i malo prašine se pojavilo tek na kraju dana. Svaka priredba na ovoj stazi diže organizacijsku ljestvicu na više. Ovaj put su napravili tri stvarno velika iskoraka: automatski sustav za polijevanje staze, startne rampe i elektronsko mjerenje rezultata, što sve skupa ovu stazu izdiže kao najbolje uređenu u Prvenstvu Zagorja pa možda i šire. Uvijek mi je malo žao kad nekog posebno hvalim jer se i svi ostali trude, ali što se može, kad netko zaslužuje pohvalu onda nema izbora.
Za potrebe polijevanja staze su iskopana dva bazena koja se iz prirodnog izvora pune vodom koja se pumpama diže gore na vrh staze odnosno upumpava direktno u prskaljke za polijevanje staze. Na kraju utrke je jedan od tih bazena idealno poslužio za rashlađivanje hrabrih skakača i kupača nakon napornog dana. Nedjelja je inače bila dosta sparna s visokim temperaturama, ali mala sreća (kako za koga) je bila što je dio Zagorja u subotu navečer i u noći na nedjelju opralo nevrijeme i dosta jaka kiša pa je ipak bilo male lakše nego u subotu kad je stvarno bilo za umrijeti od sparine i vrućine.

Druga stvar koja se mora spomenuti je u kućnoj radinosti profesionalno napravljena startna rampa s 20 mjesta čime ova staza dobiva profesionalne konture, a ujedno se rampom eliminiraju i eventualne trzavice (kakvih je znalo biti) tko je krenuo prije, a tko kasnije nakon puštanja startne trake.

A treća stvar je mjerna služba koju su organizatori unajmili, čime se pak eliminiraju nesuglasice tko je kad i kako prošao kroz cilj. Ekipa je bila iz Zagreba, inače rade utrke bicikala ali žele malo proširiti djelatnost pa im je ova utrka sjela na volej. Za razliku od ostalih mjernih službi koje imaju transpondere koji se vežu na motore, ovi imaju trakice koje se vežu na kacigu a prijemne antene su na nosačima iznad ciljne ravnine.

I za kraj ću ovaj put spomenuti, tj. pohvaliti navijače. Čini mi se da su se konačno opustili i pustili glas jer se na većini vožnji čulo glasno navijanje, čini mi se najjače na zadnjoj vožnji Pro klase. Čak se čulo i nekoliko zračnih truba, vjerojatno je ostalo ljudima kad smo ispali na nogometu pa da se potroši :-)












    

Read more