Ukupno se na natjecanju pojavilo 55 vozača i vozačica u 9 klasa. Priličan broj, iako moram priznati da u glavi još uvijek imam brojku 100 iz Lobora (doduše, iz većeg broja klasa) pa me zanima kamo su nestali svi ti preostali vozači koji su vozili Lobor!? Ovdje barem nije bilo blata ko u Bedenici da bi to bio izgovor... Sve veći broj slovenskih vozača posjećuje PZ, a nastupila je i Mia Ribić iz BiH i tako smo dobili veliki broj vozača. Gledatelja je bilo otprilike kao i svake godine i bili su prilično aktivni u navijanju što je stvorilo jedan lijepi sportski ugođaj.
Prvi su na start izašli Amateri MX Open. E sad... jednostavno nemam izbora nego i treći put za redom u prvi plan staviti Matiju Haraminu. Na tog čovjeka se jednostavno lijepe svjetla reflektora i uporno skreće pažnju na sebe svakim potezom koji napravi. Trebao bi to iskoristiti pa naći nekog sponzora, vjerujem da sponzorstvo uz takvog magneta za publiku neće proći nezamijećeno. Pitao sam ga prije trke kakav šou sprema ovaj put, nije točno znao ali je očito smislio do početka ;-) U prvoj vožnji se već nakon prvog zavoja rasuo i ozlijedio si lijevo stopalo i nije mogao nastaviti trku. Liječnička služba ga je uspjela pokrpati tako da je startao i u drugoj vožnji. I to kako startao s takvom skrpanom nogom! Uspio je voditi prva dva kruga međutim na jednom zavoju pokrpana noga nije izdržala i napravio je skoro pa salto naprijed. Tu su ga svi prošli i jedva je uspio opet stati na motor, međutim ni to ga nije omelo da nastavi dalje. Da sad ne prepričavam u detalje, do kraja utrke je uspio pasti i opet se dići bar 3-4 puta. Podsjetilo me to na izreku iz jednog popularnog exYu filma: "Ovaj čovek je neuništiv!". A sad malo ozbiljnije, ekstremnu snagu i veliko srce bi možda trebao malo umiriti, uzeti nekog trenera da ga malo smiri i vjerujem da bi bez problema mogao završavati utrke na postolju i bez padova.
Recimo, kao Luka Merkaš koji je bio najbolji u obje vožnje. Drugi u ovoj klasi je bio David Babič, a treći Josip Šantek. Detaljnije sam pratio samo druge vožnje i tu je Luka vrlo sigurno odvozio trku, mislim da nije ni u jednom trenutku doveo pobjedu u pitanje.
Druga trka dana je bila Amater MX2. U obje vožnje je pobijedio domaći vozač Sandy Nemčić, a on je kao i Merkaš vrlo dojmljivo i suvereno odvozio obje vožnje.
Drugi je na kraju bio slovenski vozač Ambrož Vahen, a treći Luka Leskovar.
Sljedeći su na redu bili MX65 i Mopedi. U MX65 je bilo 4 vozača, a za prvo mjesto su se u obje vožnje borili Mia Ribić i Luka Kunić. U prvoj je uspješnija bila Mia Ribić, a u drugoj Luka Kunić pa je tako odnio i ukupnu pobjedu dana. U drugoj vožnji je Luka vodio cijelo vrijeme, a Mia ga je jako pritiskala sve negdje do sredine trke kad je pala i tih par sekundi stajanja je bilo dovoljno da Luka odjuri daleko naprijed. Treće mjesto u MX65 je zauzela Enola Šamu.
A sad na Mopede koji ove godine nikako na zelenu granu, stalno imaju neke probleme i trzavice. Nakon što su poništeni rezultati u Loboru, nakon što su u Bedenici bili nemogući uvjeti za vožnju, ovdje smo došli i do toga da je došlo do "naguravanja" (da budem blag) izvan staze. Prvo je u jednom trenutku na stazi došlo do kontakta i pada između Luke Tuđe i Nikole Šumige nakon čega je Šumiga izašao van i odustao od trke, a prema pričanju drugih vozača tj. njihovih ekipa izvan staze, Luka je otišao do boxa, zamijenio motor i vratio se na stazu. Neznam da li je to bio povod ili ovaj kontakt na stazi, uglavnom došlo je naguravanja ekipe kraj staze što je bilo vrlo ružno za gledati. Srećom, strasti su se primirile ali je nakon svega održan sastanak vozača i ekipa da se raspravi što se desilo i ispalo je da po pravilniku (MX pravilnik) vozač ne smije napustiti stazu za vrijeme utrke, to jest ući u parking vozača te se vratiti u istu utrku što automatski podrazumijeva da ne smije mijenjati motor u tijeku trke. Sve u svemu, ne bih sad ulazio u to tko je u pravu tko u krivu, nego se jednostavno takve stvari gdje se "argumenati" pojašnjavaju šakama nebi smjele događati!
Kad sam već prije spomenuo izreku, i ovdje mi pada jedna na pamet "Revolucija jede svoju djecu". Kad sam pisao o utrci u Loboru, spomenuo sam da su mopedi sve bolji i kvalitetniji i da se više ulaže u njih. Izgleda da je to postao problem jer ljudi ulože novce, a prva pozicija je samo jedna i onda dolazi do nervoze. Mislim da bi se svi skupa trebali malo skulirati i gledati na ove trke ipak na malo ležerniji način. A ako to nije moguće, onda treba detaljno pregledati pravilnik, ako ima kakvih nejasnih situacija definirati ih i Amen. A onda se svi pridržavati toga, i vozači i suci.
Inače, pobijedio je Karlo Trčak ispred Matije Duža koji su u obje vožnje bili prvi i drugi. Treći je bio Gabrijel Majdak koji se ove godine nikako ne može naći na zajedničkoj valnoj dužini s motorom. U prvoj vožnji je vozio filter zraka u ruci, a u drugoj je prije starta naguravao motor gore dolje dok nije nekako upalio.
Nakon njih su krenuli Veterani i MX85. Veterani su meni zakon! To je jedna zabavna optimistična skupina vozača koja je našla vjerojatno najoptimalniji omjer u svemiru između druženja, zabave i sportskog nadmetanja. Kad treba tjerati zafrkanciju prije i poslije utrke, tu su, kad treba stisnuti gas na stazi i sportski se nadmetati, tu su. Za jesti i piti neću niti pisati :-)
Prva trojica su se u prvoj i drugoj vožnji poredala identično, Stanislav Drobne, Mario Klanjčić i Zlatan Čujko. Ova grupa već ima i svoju skupinu zabavnih i vjernih navijača koji su ih bodrili iz kruga u krug. U klasi 50+ najbolji je bio Marijan Vurnek.
U MX85 također identičan redoslijed u obje vožnje, prvi David Petanjek, drugi Borna Pažić a treći Antonio Štefanek. Štefanek je pao u prvoj vožnji i nije je završio do kraja ali su i njega doktori pokrpali pa je stisnuo zube i odvozio i drugu vožnju.
Za kraj su krenuli "najjakiji" Pro MX2 i Open s ukupno 11 vozača. U MX Open je slovenski vozač Dejan Zver pokazao tko je trenutno najjači i nije ni u jednom trenutku doveo svoju pobjedu u pitanje. U drugoj vožnji mu je vrlo dobro parirao naš Igor Ermakora, na par trenutaka mu se čak i opasno približio, međutim negdje na sredini trke je Igor prilikom obilaženja jednog od zaostalih vozača izabrao putanju s malo mekšim terenom pa mu je proklizao prednji kotač i prisilio ga na par sekundi "odmora" na zemlji što je bilo dovoljno da Zver odjuri i bez problema odvozi utrku do pobjede. Druga pozicija ukupno na kraju za Igora Ermakoru, a treća za Mislava Celjaka.
U MX2 ponovo pobjeda za Filipa Vragotuka ispred Mischel Filipaja i Damira Bukovca. U MX2 i Open su svi vozači bili identično poredani u obje vožnje.
Staza je bila odlično pripremljena, dovoljno meka da nije blatna, a opet je izdržala cijeli dan i malo prašine se pojavilo tek na kraju dana. Svaka priredba na ovoj stazi diže organizacijsku ljestvicu na više. Ovaj put su napravili tri stvarno velika iskoraka: automatski sustav za polijevanje staze, startne rampe i elektronsko mjerenje rezultata, što sve skupa ovu stazu izdiže kao najbolje uređenu u Prvenstvu Zagorja pa možda i šire. Uvijek mi je malo žao kad nekog posebno hvalim jer se i svi ostali trude, ali što se može, kad netko zaslužuje pohvalu onda nema izbora.
Za potrebe polijevanja staze su iskopana dva bazena koja se iz prirodnog izvora pune vodom koja se pumpama diže gore na vrh staze odnosno upumpava direktno u prskaljke za polijevanje staze. Na kraju utrke je jedan od tih bazena idealno poslužio za rashlađivanje hrabrih skakača i kupača nakon napornog dana. Nedjelja je inače bila dosta sparna s visokim temperaturama, ali mala sreća (kako za koga) je bila što je dio Zagorja u subotu navečer i u noći na nedjelju opralo nevrijeme i dosta jaka kiša pa je ipak bilo male lakše nego u subotu kad je stvarno bilo za umrijeti od sparine i vrućine.
Druga stvar koja se mora spomenuti je u kućnoj radinosti profesionalno napravljena startna rampa s 20 mjesta čime ova staza dobiva profesionalne konture, a ujedno se rampom eliminiraju i eventualne trzavice (kakvih je znalo biti) tko je krenuo prije, a tko kasnije nakon puštanja startne trake.
A treća stvar je mjerna služba koju su organizatori unajmili, čime se pak eliminiraju nesuglasice tko je kad i kako prošao kroz cilj. Ekipa je bila iz Zagreba, inače rade utrke bicikala ali žele malo proširiti djelatnost pa im je ova utrka sjela na volej. Za razliku od ostalih mjernih službi koje imaju transpondere koji se vežu na motore, ovi imaju trakice koje se vežu na kacigu a prijemne antene su na nosačima iznad ciljne ravnine.
I za kraj ću ovaj put spomenuti, tj. pohvaliti navijače. Čini mi se da su se konačno opustili i pustili glas jer se na većini vožnji čulo glasno navijanje, čini mi se najjače na zadnjoj vožnji Pro klase. Čak se čulo i nekoliko zračnih truba, vjerojatno je ostalo ljudima kad smo ispali na nogometu pa da se potroši :-)
Objavi komentar