Kako smo već pisali, u talijanskom mjestu Rapolano Terme je od 15.-19.6.2021 vožena off-road utrka za ATV i SXS vozila "Race to Hell". Na utrci su prvi put nastupili i naši vozači Mario Macan i Mario Kovačić. Iako su im zbog premijernog nastupa, želje prije utrke bile umjereno oprezne, pokazalo se da imamo dvojicu vozača iz top klase! U konkurenciji 48 vozača, Mario Macan je završio na postolju kao treći, a Mario Kovačić je završio 5.! Izvrsni rezultati!
Mario Kovačić nam je opisao njihov put u Italiju pa u nastavku pročitajte njegove dojmove.
- Naš put prema Italiji je započeo puno prije nego smo fizički krenuli, jer smo trebali isplanirati cijeli taj put i pretpostaviti što bi nam sve moglo trebati za jednu takvu utrku. Raspravljali smo o tome kako bi bilo lijepo da se uspijemo ugurati u prvih 10, ali da nam prioritet mora biti uspješan završetak svih etapa utrke. U tu avanturu smo krenuli naivno, kao potpuni autsajderi i to smo shvatili kad smo u paddocku vidjeli kako su pojedini timovi bili logistički pripremljeni. Bilo je tu mehaničara, pomoćnog osoblja, dizalica, radionica, rezervnih dijelova, guma, a mi smo došli sa dva rabljena rezervna remena, 2 manžete, nešto sitno alata i vjerom u naše Scramblere koji su iza sebe imali više od 5000 km.
Mario Macan, lijevo. Mario Kovačić, desno.Moram priznati da nas je to malo zabrinulo, ali i dalo poseban poticaj da tu trku pokušamo završiti što je bolje moguće. Počelo je sa dobrim prologom za Macana, ali moj je bio ravan katastrofi. Macan je završio 18., a ja zbog jedne pogreške pri izlasku iz potoka, 44. Taj loš prolog mi je zakomplicirao kompletnu utrku, ali nisam imao izbora, već pokušati polako se probijati prema boljim pozicijama. Na prologu se definiraju startne pozicije za utrku pa sam imao 43 vozača ispred sebe.
Svaka etapa (vožnja) je bila na neki način teška. Neke etape su bile kratke, neke duže, ali svaka je bila teška na svoj način. Svaka vožnja je sadržavala brzince, tehničke i ekstremne dijelove. Najviše me iscrpila etapa koja se vozila u četvrtak. Vozile su se 2 vožnje po 63 km, a teren je bio izrazito težak. Taj dan mnogi nisu završili u zadanom vremenu, a mnogo ih je i odustalo. Bilo je puno kilometara, a i trasa je bila vrlo komplicirana i taj dan smo mislili da nam je samo završiti i prekrižiti Italiju na karti. Ono čega smo se bojali su bile noćne vožnje, no na kraju je ispalo da su nam one odgovarale i ostvarivali smo na njima odlične rezultate. Macan je u prvoj noćnoj vožnji bio prvi, a ja šesti! Svakog dana je bilo nekih elemenata koji su taj dan činili drugačijim od ostalih. Najekstremnija vožnja je bila zadnji dan (subota), tad se vozilo cca 50 km i bilo je izuzetno teško.
Rute su bile pune svega, od potoka sa velikim kamenjem, stijena, strmih brda i takvih nizbrdica, brzinaca, puteva sa srušenim drvima. Te rute su slične onome kaj mi inače vozimo, samo je razlika u tome da mi inače ne vozimo na vrijeme, pa je stresa puno manje ili ga uopće nema. Trase smo dobivali uvijek nakon brifinga prije same utrke. Super je voziti po GPS-u, ali nije baš jednostavno voziti po njemu kad ti drugi vozač puše za vratom. Lako se promaši ruta, pogotovo na mjestima gdje ima više odvajanja, a bilo je i dosta situacija kad se sa puta jednostavno mora skrenuti u šumu, a nigdje nikakvih tragova. To nam je stvaralo gadne probleme.
Najveći problem nam je zadavala prašina, zbog nje smo bili prisiljeni voziti sa većim razmakom prema vozaču ispred. Temperature su bile paklene, ali se samo sjećam da mi je bilo vruće kad nismo vozili, a za vrijeme trke nam je temperatura bila nebitna, od adrenalina uopće nismo obraćali pažnju na nju!
Ovu utrku odlučuju mnogi faktori od kojih su uz brzinu još i fizička spremnost, snalažljivot, koncentracija, psihička stabilnost, čitanje navigacije, pripremljenost quada i sreća. Sama sreća sigurno nikoga neće dovesti na postolje, ali bez nje ste sigurni da ga nećete vidjeti. Macan je na kraju završio na 3. mjestu, a ja sam se uspio progurati do 5. mjesta. Pobjednik je Bistrian Cosmin iz Rumunjske, na 2. mjestu je završio Oliver Renzler, poznati organizator utrke Hunt The Wulf, također iz Rumunjske, treći je naš Mario Macan, popularni Tom Gerard na Facebooku, a između njega i mene se na četvrto mjesto uspio ugurati Rafal Maskanka iz Poljske. Postolje je rezervirano samo za 3 najbolja vozača, ali ja mislim da svaki vozač koji se pojavio na startu ove utrke ima svoje malo postolje. To znamo mi koji smo bili tamo!
Moram se osvrnuti malo i na činjenicu kako je ta utrka djelovala na mene kao čovjeka. To je utrka i svi smo na neki način protivnici, konkurenti sa težnjom biti brži i bolji od ono drugog, ali je interesantno kako je većina spremna pomoći drugome u neprilici i zanemariti činjenicu da se pomažući gubi vrijeme. Tamo nestaju sve granice i jezične barijere. Tamo nisam vidio niti jednog Francuza, Nijemca, Talijana, Slovenca, Rumunja, Poljaka, tamo sam samo upoznao i vidio Carmela, Olivera, Jana, Aleksandra, Rafala, Pavela, Dominika, Piotra, Emila, Andreja, Arpada, Anju, tamo sam upoznao samo prave LJUDE!
Svi mislimo da nekaj znamo, ali kad se pojavi 50 najboljih vozača iz Europe, tek onda ti je jasno kolko znaš ili kolko ne znaš. Mi smo jako zadovoljni, ipak smo nas dva u prvih 5, kaj nije mala stvar. Da smo znali ono kaj sad znamo, mogli smo skupa biti na postolju. To je jedno divno iskustvo kojeg ću se zauvijek sjećati.
Što se tiče smještaja i prehrane, imali smo samo doručak organiziran, a ostalo smo se snalazili. Problem je bio što u sobama nije bilo friždera, pa nismo imali kamo pospremiti klopu. Tu su nam uskočili dečki iz Slovenije i onda smo se svi skup nekak pošlepali... Oni su imali kompletnu kuću. Sobe su inače bile ok i imale su kupaonu, tak da to nije bil problem. Prehrana nam je bila mali problem iz razloga kaj tam trgovine rade dvokratno i kad smo mi bili slobodni onda su one bile zatvorene. Mi baš i nismo imali slobodnog vremena jer smo prije utrke morali provjeriti motore, bio je brifing, preuzimanje navigacija, pranje mtora, tuširanje.... U biti mi još nije ni jasno kak smo sve to stigli.
Utrka je inače odlična i ja sam siguran da idem i iduće godine. Na takvoj utrci skužiš gdje spadaš u ATV svijetu, a išli bi opet i da se vidimo sa nekim ljudima koje inače sigurno nećemo imali prilike vidjeti. Organizacija je bila dobra, mogli bi se još malo popraviti neki detalji, ali nemam neke veće zamjerke.
Želim se zahvaliti svima koji su nas pratili i davali nam podršku kad nam je bila najpotrebnija! Zahvaljujem Polaris Croatia na pomoći, kao i Mk Graphics za naljepnice za mojeg Scramblera, zahvaljujem se AUTOPRIJEVOZ MARIO što mi je pokrio sve troškove, zahvaljujem se Aleksander Skodic, Jani Goričanec i Andreju Žižeku za podršku, ugodno društvo, savjete te finu juhu i roštilj!
Hvala i vozaču iz Francuske Carmelo Gueli sa kojim smo se dosta družili i pomagali jedan drugome!
Najvažnije od svega, zahvaljujem se mojoj supruzi Vesni Kovačić koja trpi sve te moje gluposti i koja mi je je, usprkos svemu, još uvijek najveća podrška!
Prenosimo i komentar s Facebooka Maria Macana:
U subotu je završila utrka u Italiji, Race To Hell. Mario Kovačić osvojio je peto mjesto, a ja sam uspio osvojit treće mjesto. Prvo se želim zahvaliti svom prijatelju Mariu Kovačiću koji me naučio većinu onoga što znam u extrem quad vožnji. Želim reći hvala svim svojim vjernim sponzorima i prijateljima koji su vjerovali u nas jer smo ostvarili veoma dobar rezultat između 50 najboljih vozača u Europi.
Hvala Polaris Croatia što je prepoznao naše talente i znanje. Hvala mom stroju Polaris Scrambler 1000 S što je izdržao moju torturu. U 4 dana utrke uspio mi je izgorjeti jedan osigurač i poderao sam jednu manđetu na zadnjoj osovini.
Hvala Jay Gröpl jay-parts.com. Hvala dečkima iz Slovenije Aleksander Skodic, Andrej Žižek i Jani Goričanec dali su mi neizmjernu potporu da guram do treće pozicije. Decki, hvala za onaj prašak za ruke, olakšao mi bolove od žuljeva.
Hvala dečkima iz Poljske, posebno Pawel Rutkovski Atv Pabianice na psihološkoj potpori da guram do kraja... Taj dečko je vjerovao više u mene nego ja sam. Veliko hvala mom prijatelju Bistrian Cosmin, voziti s njim znači naučiti jako puno.
Pohvale organizatorima. Flavio good job. See you next year.
Završne ukupne rezultate možete pronaći na donjem linku:
Race to Hell - ukupni poredak:
Fotografije su preuzete s Facebook profila: Mario Macan, Mario Kovačić i Jay parts.
Mario Kovačić
Mario Macan
