ŠOKANTNO: štok i vjeverica na Zagorskoj motocross sceni!

Kao da ova godina nije imala dovoljno šokova s koronom, potresom, kišama, snijegom, sparinama, početkom kolovoza doživjeli smo šok veći od svih! Iz neimenovanih izvora, naša stranica je dobila informacije o možda i najvećem prelasku u svijetu motocrossu ikad. Molimo Vas da prije nastavka čitanja sjednete na čvrsto jer slijedi potresno svjedočanstvo slučajnih prolaznika.

D.P. (Zabok): -"Kad me sad nije šlagiralo, nebu nikad! Tak sam ja išel svojim poslom kad vidim M.T. tovari on neke plavo u kombi! Prve sam mislil da ne vidim dobro, da pomaže nekomu. Al  smejal se tak da sam videl da je vrak zel šalu. Te njegof zadovoljni osmjeh me bu pratil do kraja života. Oprostite mi, ali još sam pod dojmom i nemrem još dojti sebi i neke više reči."

Naime, kako možete vidjeti na fotografijama, M.T. (43), iz Zaboka, (podaci poznati redakciji), je neočekivano i šokantno prodao svoju Hondu i skočio na Yamahu! Nakon godina klanjanja i prinošenja žrtava "kraljici motocrossa", odbacio ju je kao staru krpu. Od svega mu je ostala samo lijepa odjeća, ali bojimo se da neće ni tu stati.

S.R. (Bedekovčina): -"Kad sam danas došel na trening, vidim ja M.T. u njegovoj tradicionalnoj nošnji, al onda kad je speljal plavu zvijer iz kombija prve sam mislil da je postal pomoćnik nekom vozaču, al onda kad je sel na nju i zakurbljal ju, skoro mi je gemišt opal z ruke, a ja z motora!"

Nakon svega postavlja se pitanje postoji li kraj ovogodišnjim šokovima!? Da li je M.T dobio koronu pa ne može suvislo rasuđivati? Nameću se pitanja razna, a odgovora nema. Spomenutom M.T nismo postavili dodatna pitanja radi objašnjenja pa tako ne možete dobiti ni odgovore.

Možemo slobodno reći da nas nakon ovog događaja više ništa ne može šokirati ;-) 

Test Yamaha 2020 cross modela na stazi "Marof", 26.10.2019


U subotu, 26.10.2019 je na stazi "Marof" u Bedekovčini održana prezentacija i testiranje novih Yamaha motocross motora iz nadolazeće modelske 2020. godine. Idealno jesensko vrijeme i dobra reklama, privukli su veliki broj zainteresiranih vozača.

Prezentaciju je organizirao naš proslavljeni motocross vozač, Nenad Šipek iz Zaboka, sa svojom firmom "Moto Šipek d.o.o", uz pomoć Marka i Jure Tomše, vlasnika firmi "TM Zagreb d.o.o." i "Delta Team Krško d.o.o." uvoznika Yamaha motocikala i ostalih vozila i opreme za Hrvatsku, odnosno Sloveniju.


Osim njih, za uspješnu prezentaciju zaslužni su i "Speed-timing", mjerna služba u vlasništvu obitelji Nemčić, a sve to nebi bilo moguće bez svesrdne podrške obitelji Groš koja je vlasnik staze "Marof", te "Udruge motorista Bedekovčine" i Vlade Groša kao njenog predsjednika. Za dovoljno snage u zahtjevnim vožnjama, pobrinuo se sponzor "Monster" svojim energetskim pićima.

Planirano vrijeme prezentacije i isprobavanja motora bilo je od 11h do 15h, uz ideju da svi zainteresirani vozači u prijepodnevnim satima isprobaju neki od modela, a popodnevni termin je bio rezerviran za revijalnu utrku.

Modeli koji su bili na raspolaganju pokrivaju cijeli raspon Yamaha ponude, od najmanjih do najvećih modela:

PW50, YZ65, YZ85, YZ125LC, YZ250LC, YZ250F, YZ450F.

Osim njih, na raspolaganju za vožnju je bilo i ovogodišnjih modela tako da je svatko mogao pronaći nešto za sebe.

Već se na početku, kod popisivanja zainteresiranih vozača, vidjelo da će početni plan biti jako korigiran jer se na listi za prijave našlo preko 70 imena! Na stazu su puštane grupe od nekoliko vozača koji su vozili 10 min., zatim je bila pauza od 10 min. i nakon toga je kretala nova grupa.


No, već se nakon 2-3 vožnje pokazalo da je zainteresiranih toliko da su na kraju izbačene pauze i vozilo se non stop. Planirana utrka je otpala jer su same vožnje potrajale sve do pred večer. Za male vozače je napravljena posebna staza na prostoru startne ravnine što su oni maksimalno iskoristili. Dovoljno je napisati da je na kraju dana ukupno potrošeno 160 litara goriva da se dobije dojam o tempu i količini vožnji. Mislim da je većina vozača na taj način uspjela isprobati sve željene modele.

Na testiranju je bio i Slovenski vozač Jan Pancar koji vozi utrke svjetskog motocross prvenstva u klasi MX2.
 


Svi prisutni su imali besplatni ručak po izboru, kuhani grah, srneći gulaš ili odojak, sve to uz nužnu tekuću okrijepu. Nakon vožnji, nastavljena je zabava pod šatorom na stazi.

I za kraj, moj osobni osvrt kojeg želim naglasiti jer bi se možda iz gornjeg teksta moglo zaključiti da je ovo sponzorirani/plaćeni članak, što ne odgovara istini. Jednostavno sam dobio želju napisati jedan kraći osvrt na prezentaciju koja me oduševila organizacijom i velikim odazivom zainteresiranih i mislim da treba ostaviti nekakav pisani trag o tome.


Jedino je šteta da nema i drugih firmi koje bi napravile ovako nešto. Čast svakome, ali ja trenutno ne vidim ni jedan klub koji bi bio ovako masivan i dobro organiziran kao "Šipekovci". Možda će ovo biti poticaj i drugima da budu aktivniji na pitanju promocije i privlačenja vozača u svoj tabor!

Fotogalerije sa predstavljanja  možete pronaći na donjim linkovima:

MX PRESS TEST 2020 - šator
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 1/3
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 2/3 
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 3/3. 

Službeni video Yamaha ekipe



PZ2019 - Početak 2. dijela sezone u Keblu1.9.2019!



Nadamo se da ste spremni za utrke! Nakon ljetne pauze, drugi dio Prvenstva Zagorja 2019 u off-road disciplinama počinje za par dana, u nedjelju, 1.9.2019 utrkom u Keblu.

Start Autocross

Kebljani su poznati po svom entuzijazmu i trudu u organizaciji ovog događaja, pa svake godine imamo neku novost na stazi i oko nje. Ako niste znali, od ove godine se u Keblu voze i boduju sve discipline Prvenstva Zagorja. Tako se uz standardne autocross, mopedcross, quadove i buggy-e, sad za prvenstvo boduju i sve motocross discipline. Osim njih, imamo i ženski autocross što je već standard za Kebel.

Start Autocross Ladies





Zbog motocrossa je nadograđen desni dio staze gore na brdu, dodani su novi težinski elementi i ispravljeni dijelovi za koje se pokazalo da im treba dorada, a zbog povećanog broja vozača, start je sad izmješten desno od staze čime se dobila puno šira i sigurnija startna ravnina.


Start Amater MX2




Znači, očekuju Vas sljedeće discipline:

MX50, MX65, MX85

Amater MX2, Amater MX Open

Pro MX2, Pro MX Open

Vetarani 40+, Vetarani 50+


MX ladies

Mopedcross

Quad, Buggy


Autocross do 1800ccm, Autocross No Limit, Autocross X, Autocross Ladies


Domaćini najavljuju bogatu ugostiteljsku ponudu i zabavu za sve gledatelje pa svakako rezervirajte datum u svom kalendaru i dođite u Kebel!

Start Amater MX Open


Neovisno od ove utrke, podsjećamo sve gledatelje na sigurnost! Pazite na sebe i druge, nemojte stajati preblizu stazi, nemojte biti okrenuti leđima stazi, ne pretrčavajte stazu za vrijeme utrke, slušajte obavijesti organizatora, redara i sudaca! Hvala.

Informacije o Prvenstvu Zagorja: Web Prvenstvo Zagorja

Rezultati: Web "Speed-Timing"

Slike: Facebook "Photo video by Damir Glavač"

Video: Youtube "Photo video by Damir Glavač"



Hrvatska ekipa uspješno završila "Hunt The Wolf 2019" !

Sredinom travnja je završila najteža ATV utrka na svijetu, "Hunt The Wolf". Smještena u Rumunjskoj, u pokrajini Transilvanija, ove godine je po prvi put bila cilj pohoda i tročlane hrvatske ekipe "Polaris Team Croatia - HTW 2019". Mario Macan, Željko Kovač i Predrag Osredečki su bili hrabri sudionici pa ćemo iz prve ruke čuti njihove dojmove o cijelom događaju. Odabrali su srednju klasu, Crossover, pretpostavljeno najidealniju za prvo sudjelovanje. Razgovarao sam s Predragom koji je u ime cijele ekipe iznio svoj pogled i razmišljanja o nastupu i trci.

Fotografija je uz dozvolu organizatora Cfmoto Hunt-The-Wolf preuzeta s poveznice: originalna fotografija

Nakon 3 dana vožnji na Hunt The Wolf, kakvi su vam dojmovi? Je li bilo onako kako ste očekivali i planirali, je li bilo teže ili lakše od planiranog? Kakvi tereni su vas dočekali, je li to upravo ono za što ste se pripremali? Ima li kod nas sličnih terena?
Dojmovi su izvrsni, jako mi je žao da je utrka prekinuta nakon tri dana, taman kad nam je  krenulo i počeli smo se približavat prema prvih 10 profesionalaca. Tereni za vožnju su vrhunski, puno zahtjevniji nego kod nas, sa puno dužim nizbrdicama i uzbrdicama. Neke od njih su duge preko 1000m tako da treba imati pravu koncentraciju i kondiciju za popeti se na vrh, a bogami i spustiti u kanjon, u tok rijeke. Još smo mi to jako dobro odvozili kako smo išli bez nekih većih priprema osim standardnih vožnji koje imamo jedanput - dvaput mjesečno i to rekreativno.

Koliko sam vidio prema snimkama, na trasi je bilo svega, prašine, vode, blata, uspona, nizbrdica, ogromnog kamenja. Što biste izdvojili kao ono što je bilo najzanimljivije voziti, što je bilo teško, a što lako? Je li bilo dosadnih dionica?
Tereni su stvarno zahtjevni i ima ih raznolikih, od makadama, pašnjaka, velikih proplanaka po kojima smo morali voziti po liniji GPS-a. Staza na otvorenom je bila cik-cak izvedena samo da se provjeri praćenje navigacije, a za izlazak od samo 50m van linije GPS-a dobiva se žuti karton i vožnja tog dana je izgubljena, a s dva žuta kartona slijedi diskvalifikacija sa utrke😒😒. Najzanimljivija mi je bila vožnja po šumi gdje nismo toliko trebali pratiti navigaciju jer su se vidjeli tragovi prethodnih vozača, a moglo se stisnuti i gas pošto više volim brzu vožnju nego tehniciranje😄. Bilo je i tehnički zahtjevnih dionica gdje se moralo na milimetar procijeniti stisak gasa da se popne na uzbrdicu, a da se motor ne prevrne natrag. Ti bregovi su bili "mrak", ne samo radi uspona nego i radi velikog korijenja, kamenja pa i šljunkovitog tla tako da su procjene morale biti stopostotne jer su se i najmanje greške skupo plaćale.

Kako su se iskazali Polarisi? Mario je u jednom trenutku rekao "nemam rikverc" i kasnije nešto gledao oko zadnjeg kraja. Što je to bilo?
Da, odmah na početku u prvim kilometrima Mario je ostao bez brzina, mjenjač mu je ostao u položaju za vožnju unazad. Otpustio se vijak koji izlazi iz getribe na polugu mjenjača, pa su se obrisali zubi na poluzi. No kvar smo brzo i trenutno riješili tako da je mogao završiti vožnju. Mario je skinuo tu polugicu i sa kliještama stavio u pogon prema naprijed i tako vozio cijelo vrijeme do cilja. U kampu smo stavili novu polugu mjenjača. Kovača je na početku zezala struja, a taj kvar smo riješili zamjenom reglera i drugi dan akumulatora. Meni je treći dan između prve desne felge i poluosovine ušao kamen iz rijeke i iščupao mi poluosovinu iz kinetičkog zgloba, ali nisam stao, nastavio sam vožnju još 20 km do cilja bez prvog pogona i s manjom brzinom jer mi je poluosovina lupala po vilici.

Željko je imao 850ccm, a ti i Mario 1000ccm quadove pa me zanima jeste li primijetili kakvu razliku, tj. je li Željko osjetio kakav nedostatak od 150ccm? Kakve ste gume imali, na koliko ste ih pumpali? Pumpali ste od oka, ili ste baš ciljano iz kojeg razloga išli na točan željeni pritisak?
Da, Željko je imao 850ccm, ali to se ne primijeti u šumi. Kad bi se utrkivali na otvorenoj cesti onda bi se primijetilo na ubrzanju i krajnjoj brzini. Ja sam vozio rabljene gume ITP Terra Cross, a novi set sa felgama sam imao u pripravnosti, ako ne daj Bože koju prerežem na kamenu. Gume smo pumpali na određen pritisak za takav teren, jer je jako bitno da guma ima što bolji grip i da se ne odbija od kamenja i korijenja, a opet, da se ne precvika. Pumpali smo ih o provjeravali digitalnim mjeračem na 0,30 prve i 0,35 zadnje. Bušenja guma nismo imali.



Jeste li na quadovima imali dodatno hlađenje, s obzirom da je bilo dionica na kojima se išlo dosta sporo jer su bile tehnički jako zahtjevne? Jeste li nakon dnevne vožnje trebali nešto servisirati ili su quadovi bili odmah spremni za drugi dan?
Mi smo bili valjda jedini vozači sa standardnim serijskim tvorničkim quadovima, bez dodatne opreme osim dodatne zaštite podvozja, dok su "profići" imali i preko 7000€ dodatne opreme na svojim quadovima te po dva GPS-a, a mi smo svoje imali posuđene i to pješačke koji nas nisu stigli nit pratiti. Jedino je Mario imao kvalitetniji GPS, zato je i bio prvi u timu pa smo ga nas dvojica pratili. Normalno, nakon svake vožnje trebalo je ispuhati zračne filtere, jer je bilo jako puno prašine i lišća u šumi, zatim natočiti gorivo i provjeriti vizualno motore za drugi dan.

Kako je prošao put do Rumunjske, jeli bilo kakvih problema ili anegdota s puta ili s granice?
Put do Rumunjske je bio dug, barem meni koji sam vozio u oba smjera tamo i natrag jer sam samo ja imao vozačku za prikolicu labudicu. Dečki su si tijekom puta malo i prespavali, a meni je bilo dosadno pa sam pjevao sam sa sobom 😂😂.



Iz Žutnice kraj Krapine smo krenuli subotu u 24:00h, a na cilj smo stigli u nedjelju u 10:30h.

U kampu ste imali rezerviranu poziciju ili kako tko dođe tako si uzme mjesto? Kako je bio organiziran kamp, prehrana, tuširanje, WC-i? Kako vam se čini Rumunjska, jeste li već prije bili u Rumunjskoj?
U kampu si je svatko zauzimao poziciju kako je dolazio, mi smo si sami platili smještaj u bungalovima, lijepe drvene kućice, a u tu cijenu smo imali uključen i doručak u restoranu koji je bio  u sklopu tog naselja. Ja sam bio prvi put u Rumunjskoj, također i Mario i Željko.



Na temelju čega ste dobili poziciju na startu svake dnevne trke? Ima li rezultat iz prethodnog dana utjecaj na start drugog dana?
Na startnu poziciju smo trebali ići po datumu uplate kotizacije, ali pošto prvog dana nismo mogli na start radi ne imanja kostobrana za nogavice i koljena, morali smo čekati da su svi otišli na start, a tek onda nam je čovjek koji je to kontrolirao išao otvoriti svoju trgovinu gdje smo ih morali kupiti za 75€ po osobi😛😛😛 i tek tada smo izašli zadnji na start. Prvi dan smo svi skupa startali, Extrem, Crossocer i Adventure, mada neki kažu da to nikad do sada nije bilo tako. Drugi dan smo startali zasebno od Extrema i išli na start po poziciji osvojenoj prvog dana.

Nakon prvog dana ste najviše spominjali GPS i loše čitanje istog? U čemu je bio konkretni problem? Da li ste GPS uređaje tamo dobili ili su to vaši pa ste u njih ubacivali karte?
Da, GPS nam je bilo najslabija karika ove utrke. Morali smo imat svoje, pa smo ih posudili od prijatelja, ali samo Mariov je bio u specifikaciji koja je bila zadovoljavajuća za brzu vožnju. Ja i Željko smo imali pješačke, za planinare i ti jako sporo učitavaju rutu i nisu stigli pratiti našu brzinu kretanja. Kad smo izašli iz šume na proplanak morali smo stati i pričekati nekoga sa boljom navigacijom jer na našoj nije bilo niti rute niti nas. A mala pogreška i skretanje sa zadane rute odmah znači žuti karton. GPS-e smo morali predati dan ranije da nam ukucaju rutu za sljedeći dan, a dolaskom na cilj morali smo ih opet predati u roku 3 min.

Ako sam dobro shvatio, glavni i jedini čovjek koji je napravio i znao rute vožnji je Oliver Renzler, organizator HTW? Znači karte su vam za GPS bile dostupne tek prije samog starta trke, svaki dan posebno? Rekli ste da ih je on znao mijenjati na dnevnoj bazi? Objasnite mi  malo taj dio.
Da, za rute je glavni bio Oliver. Svako jutro smo u 08:00h imali sastanak i nakon njega smo podigli GPS-ove, montirali ih na quadove i za 15min startali.  Ruta se prvi dan vozila u jednom smjeru, drugi dan u kontra smjeru, a treći dan nova ruta. Četvrti dan bi se ova zadnja vozila opet u kontra smjeru, a kažu dečki koji su nastupali i lani da je Oliver ove godine toliko digao ljestvicu težine rute, da to što je lani bio Extrem, to je ove godine bio Crossover.

Kad smo se dotakli Olivera Renzlera, Talijana koji već godinama živi u Rumunjskoj, kakav je vaš dojam o njemu? Meni se čini da je on jedan jako zanimljiv lik, jako stručan i detaljan u tehničkim stvarima i čovjek koji želi biti prisan s vozačima. A opet s druge strane, vrlo je ozbiljan i "opasan" što se tiče trke. Vidio sam i da je jeo ajvar s vama. Kako je došlo do te "gastronomske" suradnje?
Pa, meni osobno on je jedna normalna osoba, komunikativna, spremna na sve, a ne zanemaruje niti financijsku stranu cijele priče gledano s njegove pozicije 😂😂. Prvi dan je došao do nas na razgovor pošto smo nas trojica prvi Hrvati koji su krenuli na taj izazov da se iskušamo nakon 13 godina postojanja HTW, pa smo ga nakon intervjua ponudili delicijama koje proizvodimo ja i moja supruga, prezbuštom, špekom, kobasicama, ajvarom i pićem, što nikako nije mogao odbiti :-)

Na žalost, moramo se dotaći i nesretnog događaja u kojem je poginula engleska natjecateljica Katie Amelia Hodgson, kad se prilikom jednog spuštanja na nju prevrnuo quad, radi čega je utrka na kraju ranije prekinuta. Vi ste se spuštali po toj strmini pa kako komentirate taj događaj?
Taj dio se zove Killer Hill (brdo ubojica) i tu treba stvarno biti jako koncentriran. Vidi se i po filmovima s te pozicije, koliko se tu prevrnulo vozača.



Katie je tu, na žalost, očito imala premalo snage jer cijeli quad treba jako držati rukama i nogama, treba ga fizički centrirati i usmjeravati da ne zanese na bok, a što se njoj i desilo. Počeo ju je rolati i prešao je quad preko nje i tako je zadobila unutarnje krvarenje nakon čega je brzo preminula. Nažalost, ni helikopter koji je stigao i odvezao je u bolnicu, nije pomogao.

Na nekom portalu sam vidio, po meni senzacionalističke napise, da organizacija nije bila baš najbolja, tj. da je tako svake godine, iako sam vidio na ne znam koliko mjesta, gdje organizatori govore da je utrka opasna, da svi voze na vlastitu odgovornost i slično... Kakvi su vaš dojmovi o organizaciji? Jeste li vi imali kakvo plaćeno zdravstveno ili kakvo drugo osiguranje za inozemstvo?
Oliverovu organizaciju sam već na početku ukratko opisao. Moramo pohvaliti rute koje su stvarno vrhunske i svaka čast organizatoru na izboru. No, kad ima pravog terena onda nije niti toliki problem složiti vrhunsku rutu.
Dio koji nam se baš nije svidio odnosi se na par detalja nakon trke. Voljeli bi da smo na kraju dobili bar nekakvu potvrdu o sudjelovanju, nekakv dokument da smo završili trku. Kod nas se na druženjima obično dobije i nekakva majica kao znak dobre volje od organizatora. Taj dio nam se baš ne sviđa, očekivali smo tih par sitnica, da će barem te nekakve diplome dati otisnuti. Nagrade za osvojene pozicije bi također mogle biti malo izdašnije.
Mi smo si sami platili i osiguranje za vrijeme dok smo bili izvan Hrvatske.

Prema mojoj ocjeni, rekao bi da ste ostvarili odličan rezultat za prvi put, sredina Crossover klase. Kako biste vi ocjenili svoj nastup? Jeste li možda negdje mogli bolje ili ste negdje prošli lošije nego ste očekivali?
Mogli smo puno bolje da smo imali bolje navigacije, ali što se tiče svega ostalog mi se osjećamo kao Pro klasa! Ja sam jedno vrijeme bio i prvi dok je bilo traga po šumi, a čim sam došao na čistinu morao sam pustiti druge vozače naprijed jer mi navigacija zbog sporosti nije dovoljno brzo učitavala rutu, vozili smo se 40 minuta s njima. I kad su mi dečki dizali palčeve onda znam da je to bilo to po što sam išao tamo da vidim u kojem sam rangu.



Recimo na Killer Hillu smo se nas trojica spustili bez ikakvog čekanja i oklijevanja i po tome vidim koliko smo sposobni vozači. Dok su se neki vozači vješali kolegama iza po quadovima i davali im protuuteg i izvodili svašta, mi smo prolazili uspone bez ikakvih poteškoća gdje su se i profići vitlali, stajali i skakali s quadova.

Na fejsu sam vas zafrkavao da su Željko i Predrag dokaz da ima života i iznad 50-te :-) Kako se pokazala vaša kondicija za ovu trku? Treba li pri treningu obratiti pažnju na nešto posebno? Spominjali ste umor ruku? Dehidracija? Mario je spominjao 2.5 litre vode prvi dan...
Normalno da treba imati treninga i kondicije, ovo su ipak trke, a ne druženja po šumi kakva smo mi radili, npr. 5-10km vožnje, pa odmor pol sata, pa opet tako. Na HTW je tempo ubitačan, bez stajanja i prvi dan su nam htjele podlaktice eksplodirati, mišići su se ukrutili, prsti zgrčili, nismo mogli niti gas stiskati, a niti kočnice. To što sam rekao na početku, dolovi i bregovi su dugi ko ponedjeljci, preko kilometra i treba se držati čvrsto za volan.  Prvi dan smo ja i Željko krenuli sa vodom, ali su nam se ruke počele tresti od slabosti. Zato smo drugi dan mi sebi složili bambuse! Miki moj, odmah je to bila druga priča!

Prvi dan ste pomogli nekolicini vozača koji su zapeli ili se prevrnuli. Kakav je općenito fair play na utrci, ima li međusobnog pomaganja i druženja ili svatko gleda sebe? Vidio sam da ste vas trojica vozili u grupi, da li su i drugi vozači ili je išao svatko za sebe? Kakva je atmosfera u kampu prije i poslije utrke, druže li se ljudi, ima li kakve zabave?
Da, puno vozača smo pomogli vitlati, gurati i okretati na kotače jer nismo toliko grizli na rezultat, rutu tog prvog dana smo više odvozili iz znatiželje da vidimo terene. Ali treći dan, kad smo stekli malo prakse, vidjeli smo da možemo i jače, krenuli smo puno žešćom tempom i agresivnijom vožnjom. Vozilo se pojedinačno svatko za sebe, samo smo nas trojica bili kao tim pošto smo bili prvi put i nismo poznavali rutu, pa da možemo jedan drugom pomoći. Odvozili smo sve od prve, bez ikakvog razmišljanja bude li išlo ili ne bude. Gas i iskustvo nas je samo izvuklo😄.
Kao pravi Zagorci koji se svugdje druže i naprave feštu, bilo smo dobri sa svima, samo na žalost desilo se na kraju to što se desilo s tom nesretnom curom i sve se to pretvorilo u plač i bol.



Kakav je vaš opći dojam o trci, o organizaciji? Biste li došli opet, tj. da li možda već sad razmišljate o ponovnom dolasku?
Obavezno bih ponovio i to puno žešće, samo ako bude sponzora jer to su preveliki izdaci za nas obične smrtnike😂😂.

Možete li usporediti ovu trku s dešavanjima kod nas?
Isto imaju problema sa dijelom lokalnog stanovništva i policijom. Koliko sam shvatio, mislim da mu je to (Oliveru) zadnja utrka u toj regiji i da se opet seli na drugo područje. Čak razmišlja o Hrvatskoj jer nas je pitao za Liku, ona ga zanima, a živi bili pa vidjeli.

Da li ste se uspjeli pokriti financijski?
Ja sam sebi doplatio još upad i kotizaciju 1500kn plus sve financije u Rumunjskoj, gorivo utrke i put u Rumunjsku, dva tanka kombija i sve troškove oko quada, guma i dijelova. Što se tiče troškova, sve smo si plaćali sami, od pregleda doktora 20€, od EKG-a 25€, od licence za vozača utrke 45€, od smještaja to niti ne znam koliko, preko goriva i sveg ostalog. Organizatoru ostaje kotizacija od 900€.

Prosječna brzina u principu nije velika, uglavnom ste brže mogli voziti na kraćim dijelovima koji spajaju ove zahtjevnije? Jeste li vozili sa zadnjim pogonom ili 4x4?
Bilo je dobrog "španunga" po šumi i prerijama. Ne znam za dečke, ali ja sam vozio 80% 4x4, imam takav stil vožnje. Čim se skinem sa makadama uključim 4x4, jer Polaris ima sistem da si sam ukopča prvi pogon kad mu treba i isključi kad ne treba. Samo zadnjim pogonom sam vozio treću vožnju zadnjih 20km, kad mi je prva poluosovina iskočila iz kinetičkog zgloba, ali nisam primijetio neku razliku jer je baš bio takav teren da prvi pogon nisam ni trebao.

Kakve ste osjećaje imali za vrijeme vožnje po tako zahtjevnim terenima s puno vozača, strah, adrenalin, uzbuđenje ili ste bili smireni? Kad u koloni voziš za nekim, dobiješ li želju proći ga pa makar i bilo opasno, čekaš grešku ili zaključiš da je dovoljno brz da se ne isplati riskirati? Odnosno, da li vam je bilo važnije proći sve dionice pa makar bili mjesto-dva niže, nego više riskirati za bolju poziciju?
Bili smo puni adrenalina od samog pokreta iz Hrvatske, a da ne pričam svako jutro pred start 3-4 puta se išlo na WC od nervoze i uzbuđenja. Treći dan, kako smo sticali praksu, to je već po malo nestajalo i taman kad smo se ufurali onda je bio prekid. Kad si u koloni ne možeš baš pretjecati jer je takav teren, a na otvorenom svi znaju stisnut gas. To je trka na sreću, pređeš nekog ako mu stane motor ili promaši stazu ili prolaz, pa ti to skužiš i dok se on okrene i vrati na poziciju gdje je promašio, ti si već ispred. A da te adrenalin pere, pa ga odereš i pređeš, to je uvijek u srcu, pogotovo na startu. Ako si na boljoj startnoj poziciji odeš naprijed pa te kasnije ne koče ovi koji nemaju "hupača" pa čekaju baš na svakoj nizbrdici bi li se spustili ili ne. Kad si naprijed sa profićima onda samo njih pratiš, niti ne trebaš GPS 😂. Tako sam ja vozio treći dan.

Biste li nešto promijenili, bili pametniji u nečem da sad još jednom krećete sa starta?
Promijenio bih jedino GPS za kvalitetniji i same gaaasss 😂😂😂😂. To i namjeravam sljedeće godine ako bude zdravlja i novaca!


Detaljnije informacije o utrci možete pronaći na službenoj stranici:
CFMOTO - Hunt The Wolf - WWW

Fotografije s utrke možete pronaći na facebook stranici organizatora:
CFMOTO - Hunt The Wolf - Facebook

Video materijale s utrke možete pronaći na Youtube kanalima naših vozača:
Predrag Osredečki Youtube
Mario Macan Youtube








"Polaris Team Croatia - HTW 2019" - pripreme hrvatske ekipe

"Hunt The Wolf" (HTW) je od samog početka zamišljena kao jedna od najtežih ATV utrka u Europi, a možda i u cijelom svijetu. Sve je podređeno tome da vozače i vozila dovede do krajnih granica izdržljivosti. Domovina utrke je Rumunjska, a počeci joj sežu još tamo u 2007. godinu. Ove godine, po 13. puta, utrka se vozi od 8.-13.4.2019. Prvi put će na ovoj utrci sudjelovati i ekipa iz Hrvatske i to s 3 predstavnika.

Hrvatski predstavnici na utrci "Hunt the Wolf", s lijeva: Željko Kovač, Mario Macan, Predrag Osredečki


Povodom tog, mislim da mogu reći povijesnog događaja za hrvatski ATV i quad svijet, razgovarao sam s Mariom Macanom koji je ukratko predstavio ekipu koja se sprema za Hunt The Wolf te je opisao kako teku pripreme i što očekuju od utrke.

Hrvatski predstavnici na utrci "Hunt the Wolf"



Ljudi koji prate našu ATV i quad scenu, vjerovatno su čuli za Vas, ali recite nam još par informacija o sebi.
Pozdrav. Evo ukratno, nas smo trojica iz Zagorja koji smo se prijavili na ovu utrku. Ja sam Mario Macan (35) iz Zaboka. Radim na jednoj benzinskoj postaji, a ATV aktivno vozim oko 2 godine. To možda nije dugo, ali imam već dosta kilometara odvoženih po ekstremnim terenima tako da sam vrlo brzo došao u natjecateljsku formu.
Drugi kolega je Željko Kovač (53) iz Brezove. Vlasnik je tvrtke "Zagorje Adventure" u kojoj radi quad izlete i team building tako da je i on praktično u stalnom ritmu treninga.
Zadnji u ovoj grupi, ali zato ne i manje vrijedan je Predrag Osredečki, popularno zvani "Oskarr" (52) iz Žutnice kraj Krapine. Radi u Krakomu Krapina, a aktivno se vozi quadovima 10 godina tako da je i on praktično stalno u natjecateljskoj formi.

Kada i kako ste se odlučili nastupiti na HTW? Tko je bio inicijator, je li vas trebalo jako nagovarati ili ste odmah bili za akciju?
Inicijator sam bio ja, kao zaljubljenik u malo ekstremniju vožnju pa sam tako na jednoj kavi prije vožnje pitao kolegu Kovača da li je zainteresiran za jednu malo ozbiljniju avanturu i on je odmah pristao. Nakon 3 tjedna pridružio nam se i kolega Predrag. Od prije smo znali da je HTW iznimno tehnički, kondicijski i psihološki teška i zahtjevna trka, a kako mi oduvijek volimo tehnički malo zahtjevniju vožnju, to nam je odmah predstavljalo dodatan izazov i nije bilo potrebno nagovaranje. Nas trojica smo i prvi hrvati koji su se prijavili na tu utrku iako se održava već 13 godina.

Mario Macan

S obzirom na ekstremne kondicijske zahtjeve koji se stavljaju pred natjecatelje, kako se vi pripremate za utrku? Vidim prema vašim javljanjima na Facebooku da imate stalne treninge, pa me zanima kako teku pripreme.
Teku dobro, a imamo dvije vrste pripreme. Prvo sebe moramo kondicijski pripremiti, a zatim i quadove koji trebaju izdržati 5 dana ekstremne torture. HTW se vozi 5 dana po 70 km, dnevno od 3 do 5 sati vožnje. Za svakog tko je i jednom vozio quada, ove brojke govore dovoljno o kakvim se kondicijskim zahtjevima radi. Teren u Rumunjskoj je dosta kamenit te zato na quadove stavljamo zaštite podvozja. Dosta informacija kako da se pripremamo smo dobili od ekipa iz Slovenije i Srbije. Treniramo po nepristupačnim terenima Hrvatskog Zagorja kako bi se što bolje pripremili.
Pregledali smo pregršt video materijala sa trke i to unatrag 3 godine, jer su zadnje 3 godine digli ljestvicu puno više.

Imate li spremnu logistiku za utrku? Tko će bili članovi tima? Kako ćete doći do Rumunjske? Kakav smještaj planirate?
Članovi tima smo nas trojica. Znači mi smo i vozači i mehaničari i perači quadova te kuhari. Sva trojica idemo zajedno sa kombijem i prikolicom sa 3 quada. Put je dugačak oko 750 km u jednom smjeru. Smještaj imamo tamo u kampu tipa apartman.
Logistička podrška je jako bitna, ali većinu radimo sami dok za tehničku podršku sa dijelovima imamo podršku Izidora Petrana, uvoznika Polaris vozila za Hrvatsku.

Željko Kovač

U kojoj klasi ćete nastupiti, koje su karakteristike te klase? Kakva su vam očekivanja i ciljevi?
Na HTW su tri klase: Extreme, Crossover i Adventure. Mi nastupamo u Crossover klasi koja je samo nijansu slabija od Extreme. Znači više od 50 posto rute Extreme i Crossover su zajedničke. Naš glavni cilj je startati i uspješno završiti svih 5 dana bez većih kvarova ili lomova. Možda će biti malo pretenciozno, ali usporedio bi ovo sa relijem "Dakar" gdje je najbitnije završiti, jer svake godine tek oko 50 posto prijavljenih vozača uspije završiti Crossover klasu. U Extremu samo 30 posto vozača koji startaju, uspije doći do cilja.

Već ste rekli da utrka traje 5 dana, opišite nam malo što do sada znate o tijeku utrke i kako se ulazi u pojedinu klasu?
Utrka nema klasičnog prologa već ima kvalifikacije za Extrem, takozvani Test track. Tko želi, može probati Test track duljine oko 20 km, pa ako mu to ispadne preteško i ne završi, prelazi u Crossover. Ja imam izrazitu želju probati taj Test track i ako prođem i završim ipak ću s ostatkom ekipe voziti u Crossover klasi. Cilj toga je testirati sebe. Mislimo da smo za prvi nastup napravili dobru odluku izborom Crossover klase.

Predrag Osredečki


Možete li to usporediti s vožnjama koje ste do sad imali, očekujete li teži ili lakši teren?
Trenutno teško imamo s čim usporediti ovakav način vožnje. HTW je natjecateljski oblik vožnje koji koristi GPS navigaciju kao označenu rutu po kojoj se mora voziti. Smije se skrenuti s rute 50 metara lijevo ili desno, a za više od toga se skida ukupno vrijeme ili čak slijedi diskvalifikacija. Kod nas u Hrvatskoj nešto slično tome organizira Mario Kovačić pod nazivom "Spring Extrem", ali s manje vozača, nema natjecateljski karakter i ruta se vozi sa vodičem. Teren na Spring Extreme je zaista ekstreman, ali nema natjecanja već je cilj proći prirodne prepreke što lakše i bez padova.

S kojim quadovima ćete voziti, kakve su im karakteristike, prednosti/mane za ovakvu utrku, tko ih slaže/održava/priprema za utrku, imaju li kakve posebne preinake ili podešavanja?
Sva trojica vozimo isti model quada, Polaris Scrambler XP 1000. Scrambler je quad skoro pa idealan za takvu vrstu terena i takav stil vožnje, veoma je upravljiv.
Quadove održavamo sami i nemaju nekih posebnih preinaka osim zaštite podvozja što je jako bitno. Bitno je stavit i nove gume, novi remen variomata i hrabrost u lijevi đep ;-)

Hrvatski predstavnici na utrci "Hunt the Wolf"
Za ovaj nastup su potrebna i znatna financijska sredstva, imate li sponzore i koji su?
Tako je. Ova trka iziskuje znatna financijska sredstva pa tako imamo i sponzore koji su nam puno pomogli oko financiranja i same organizacije ekspedicije. Možemo slobodno reći za sve ostale vozače koji se možda odluče još ove ili sljedeće godine da je iznos oko 3000 eura po vozaču minimum koji je potreban da bi se krenulo u ovo. Samo oko 2000 eura se odnosi na troškove kotizacije, smještaja, prijevoza itd. Ostatak oko 1000 eura su gume i servis na quadu sto je jako malo i minimum je bez kojeg se teško može.
Na HTW dolaze ekipe koje su profesionalne i gdje npr. jedan vozač ima tim od 15 ljudi te 3 quda za rezervu sa dijelovima.
Sponzori i donacije idu preko kluba "Zagorski anđeli", a naš tim se zove "Polaris Team Croatia HTW".

Možete nas pratiti i na Facebook stranici:
Polaris Team Croatia - HTW 2019

Dio sponzora koji će nam pomoći pri ovoj avanturi se već javio, a imamo razgovore s još nekoliko njih. Planiramo osigurati i promotivne materijale kojima bi promovirali Hrvatsku i Hrvatsko Zagorje.

Ovim putem zahvaljujemo se svim sponzorima koji su nam pomogli da bi što lakše realizirali odlazak na utrku "Hunt the wolf"!

Veliko HVALA svima.💪💪💪

Popis sponzora:
#polariscroatia
#autoprijevozmario
#bistromladost
#rusanhunting
#quadsquad
#rusanmikron
#bitautomobili
#gottfriednebel
#opremašpoljar
#zagorjeadventure
#tapart
#teoel
#griczlatnicvarak
#flextransport
#automotopehar
#brziizestoki
#mkzagorskianđeli
#kgvina
#agencijapiljek
#krakomkrapina


Detaljnije informacije o utrci možete pronaći na službenoj stranici:
CFMOTO - Hunt The Wolf

A nakon utrke očekujte izvještaj i dojmove naših vozača!

PH2017 - Dodjela nagrada Prvenstva Hrvatske u motocrossu i supercrossu, Donja Stubica, 9.12.2017

U subotu 9.12.2017, u organizaciji "MCK Kia Božić" i HMS-a (Hrvatski motociklistički savez), je u Donjoj Stubici u prostoru "FRASSINOX BOŽIĆ d.o.o." održana svečana dodjela priznanja najboljim pojedincima, timovima i klubovima u Prvenstvu Hrvatske za discipline motocross i supercross 2017.

MX Open: Janko Martinac, Matija Kelava, Anej Doplihar


Okupljenima su se na početku obratili Marijan Božić, predsjednik "MCK Kia Božić"Stjepan Peršin, predsjednik Hrvatskog motociklističkog saveza koji su u kratkim crtama prenijeli svoj pogled na ovu sezonu te svima poželjeli uspjeh u nadolazećoj.

Predstavnici HMS-a


Nakon pozdravnih riječi, u sali koja prima otprilike 100-njak gostiju i koja je bila do kraja popunjena, krenula je dodjela priznanja koju je vodila Renata Suchy, poslovno-sportska tajnica HMS-a. S obzirom da su se dijelila priznanja  u svim pojedinačnim kategorijama, te klupske, timske i druge nagrade, dodjela priznanja je trajala skoro sat vremena. Nakon toga je uslijedila večera za sve goste te neobavezno i opušteno druženje.

Priznanja za nagrađene


Iako ne službeno, mislim da možemo reći da je poseban i dragi gost bio Anej Doplihar iz Slovenije koji je pred kraj sezone doživio dosta težak pad na utrci od kojeg se još oporavlja, ali je pun optimizma kao i svi mi! 

Zbog velikog broja kategorija nagrađenih, nećemo ih ovdje pisati da nešto ne zaboravimo, a sve rezultate možete pronaći na donjim linkovima:

REZULTATI Motocross Ukupni 2017.pdf 
REZULTATI Supercross Ukupni 2017.zip
REZULTATI Supercross Ukupni 2017 B liga ispravak final.pdf

Fotogalerija:
Dodjela priznanja
Dodjela priznanja - ostalo

Video prilog Kreator TV:
Proglašenje najboljih vozača Hrvatske za discipline motocross i supercross 2017.


PZ2017 - Dodjela nagrada Prvenstva Zagorja, Breznica, 2.12.2017

Nakon naporne i poduže natjecateljske sezone, došao je red i da se podijele nagrade za uloženi trud i vrijeme. Prošli vikend, u subotu 2.12.2017 je u društvenom domu u Breznici održana dodjela nagrada najuspješnijim sportašicama i sportašima u svim disciplinama Prvenstva Zagorja 2017. Za one koji ne znaju, Breznica je mjesto smješteno uz cestu otprilike na pola puta između Zeline i Novog Marofa, a trka u Breznici se u službenom natjecateljskom kalendaru nalazi od ove sezone.

Svečanosti je prisustvovalo oko 200 sudionika koji su dvoranu ispunili skoro do posljednjeg mjesta. Dodjeli nagrada su se odazvali skoro svi nagrađeni pojedinci.

Pehari za nagrađene


Dodjela nagrada je započela izvođenjem Hrvatske i Europske himne u izvođenju limene glazbe Sveti Martin iz Brezničkog Huma, te pozdravnom pjesmom "Dobro mi došel prijatel" u izvođenju udruge "Prigorčica" iz Breznice. Nakon toga je okupljenima ukratko predstavljeno Prvenstvo Zagorja u brojkama, te "PK Breznica", klub koji je ove godine organizirao završnu svečanost. Svake godine jedan od klubova organizira završnu svečanost kod sebe, ali u samoj organizaciji sudjeluju i svi ostali klubovi. Ispred PK Breznica, glavni organizator svečanosti dodjele nagrada bio je Dejan Opet.

Dejan Opet, Zoran Joja Mioč, dr. Srećko Margetić

Prvenstvo se je vozilo u 15 klasa u disciplinama motocross, quad, buggy, autocross i mopedcross. U svim klasama je ukupno nastupilo 243 natjecatelja, a najviše ih je bilo na prvoj trci u Loboru, čak 135! Kompletnu analizu s brojkama možete pronaći na sljedećem linku.
Prvenstvo Zagorja inače čine: Udruga motorista Bedekovčina, Motocross udruga Breznica (PK Breznica), Motocross klub Bedenica, Auto klub Kebel i AMK "Off-road" Lobor. Od ove godine Prvenstvo Zagorja je usko vezano s Hrvatskim motociklističkim savezom.

Predstavnici klubova organizatora


Kao predstavnici HMS-a, na svečanosti su bili dr. Srećko Margetić, predsjednik Zdravstvene komisije, te Zoran Joja Mioč, tajnik odbora za sport, koji je prije same podjele pehara okupljenima uputio nekoliko pozdravnih riječi.

Nakon toga je uslijedila dodjela nagrada u obliku pehara i kalendara s fotografijama iz ovogodišnje sezone. Kako se motocross staza "Breznica" nalazi na tromeđi općina koje pomažu klub, nagrade su dodjeljivali načelnici općina Visoko, načelnik Dragutin Mateković, Breznički Hum i načelnik  Zoran Hegedić, a zbog zdravstvenih problema spriječen je bio načelnik općine Breznica, Stjepan Krobot.

Zajednička fotografija svih nagrađenih


Poslije dodjele nagrada i zajedničkog fotografiranja, u lijepo uređenoj dvorani s bannerima, motorima i dimnim efektima, uslijedila je večera te zabava do dugo u noć uz glazbeni sastav "Hahari". Kao i uvijek, u opuštenoj atmosferi bez natjecateljskog presinga, prepričavale su se (lovačke :-) priče iz ove sezone, te dogovarali planovi za narednu.

Fotografije sa dodjele možete pronaći na linku:
Proglašenje pobjednika Prvenstva Zagorja za 2017

Ukupne rezultate možete pronaći na linku:
Ukupni poredak Prvenstva Zagorja za 2017






8. Rally Show Santa Domenica, 26.11.2017

"8. Rally Show Santa Domenica" donio je najimpresivniju i brojčano najjaču startnu listu do sad! Od ukupno 150 prijavljenih posada, organizatori su morali staviti granicu na 135 posada. Čisto za usporedbu, prošle godine je bilo prijavljeno nešto preko 100 posada (107).

Predvozač Loris Rosati u prototipu "Ape Proto Honda 600"


Ove godine je prijavljeno 11 komada R5 automobila, 3 WRC-a, hrpa Mitsubishi Lancer-a te svih ostalih rally mašina. Vjerujem da Vam je poznato, ali da ipak ukratko spomenem: "Rally Show Santa Domenica" je samostalna rally priredba koja se tradicionalno vozi na kraju službene natjecateljske sezone, na prostoru Općine Sveta Nedjelja, u naselju Savršćak, tj. prostoru oko jezera za iskapanje šljunka i nasipa uz rijeku Savu. Vozila su podjeljena u grupe, najjaču No Limit, iza nje Pro Sport, pa Sprint, te vozila sa zadnjim pogonom RWD. Podloga je skoro u potpunosti makadam, uz nekoliko kraćih asfaltiranih dijelova. Znači, idealno za proklizavanja te atraktivne i efektne klizeće prolaske! Tehnički preduvjeti za vozila nisu prezahtjevni pa je i to jedan od razloga velikom broju prijava. Naravno, sigurnosna oprema je obvezna, ali ne mora biti najnovije generacije.

Peter Ranga i Tamás Szöke u Škodi Fabiji R5, pobjednici u klasi No Limit i ukupni pobjednici 


Ja sam se ove godine odvažio javiti za službenu akreditaciju (foto, video i news) jer mi se iskustveno od prošle godine činilo da ću s njom ipak imati više mogućnosti za bolju poziciju fotografiranja. Vjerujem da bi i bez toga uspio uloviti dovoljno kvalitetnog materijala, ali na nekim atraktivnijim lokacijama je uvijek gužva i puno gledatelja, pa sam računao da ću s par metara koji se dobiju u novinarskom prostoru imati lakši posao.

Prijašnjih godina se broj 5 iskristalizirao kao dobar broj brzinskih ispita, pa su i ove godine planirana 2 lijeva i 3 desna kruga. Malo sam se bojao hoće li planirana 135 vozila "stati" u predviđenu satnicu jer je prošlih godina ipak bilo manje autiju, a na kraju se zbog nekoliko zastoja pokazalo da je ovo ipak bilo malo preambiciozno. Naime, desilo se nekoliko zastoja zbog izlijetanja te šlepanja autiju, a negdje na sredini trećeg brzinca su dvije neoprezne gledateljice pretrčavale stazu bez gledanja (!?) pa je jednu od njih desnim dijelom udarilo natjecateljsko vozilo. Posljedica je "samo" slomljena potkoljenica. Kažem "samo" jer ako sam točno protumačio tragove, na stazi se vidio trag kočenja, tako da je nedostajalo vjerojatno par cm da ih auto ne lupi direkt prednjim dijelom. Cure, kad se oporavite fizički i psihički, kupite metar svijeće i pravac Marija Bistrica! Da ne duljim o ovome, na ovom linku možete pročitati vrlo detaljan i točan opis od strane organizatora.
Uglavnom, malo se sve odužilo pa je zadnji brzinac otkazan i vožena su ukupno 4.

Andreas Aigner i Ilka Minor u Škodi Fabiji R5, drugoplasirani u klasi No Limit


Kako sam prvo morao do press centra po akreditaciju, prve vožnje sam fotkao gore s mosta jer nisam mogao preko staze, drugu iz polja ispod zavoja kraj mosta, treću sam snimao dolje uz nasip i opet s mosta, a četvrtu sam fotkao opet dolje kraj nasipa.

Sad si razmišljam kako opisati cijelo natjecanje, da li biti euforičan ili smiriti strasti? Jer teško je biti ravnodušan prema natjecanju u kojem kraj tebe cijeli dan juri hrpa vrhunski sređenih vozila top klase i u kojem i oni inače manje atraktivni automobili idu do krajnje granice izdržljivosti. S obzirom na broj vozila, čini se da je svatko tko je imao ikakvo natjecateljsko vozilo negdje doma u garaži, došao se s njim natjecati. Pokušati ću pisati nekako smireno, a tko ne vjeruje da je bilo fantastično, tko mu kriv, nek dođe sljedeće godine pa se sam uvjeri u to.

Vrijeme je inače bilo prilično usrano, cijeli tjedan sunčano, a onda se u subotu u noći spustio pljusak koji je dobro natopio stazu i sve oko nje. U nedjelju je bilo oblačno i cijelo vrijeme je kao nešto padalo, bi-nebi, taman da nisi siguran jel' treba kišobran ili ne. Unatoč tome, gledatelja je opet bilo puno! Blato i voda po stazi, s druge strane gledajući, daju posebnu draž trci jer auti bolje proklizavaju i sve leti na sve strane, voda, blato, kamenje!

Antal Kovács i Gergő Istovics u Ford Fiesti R5, trećeplasirani u klasi No Limit


U grupi predvozača ovaj put je bilo nekoliko buggy-a, te meni možda najatraktivnija jurilica dana, prototip Ape Proto Honda 600 kojeg je vozio talijanski vozač Loris Rosati. To je "trokolica" s mašinom od motora, parajućim zvukom i odličnim držanjem na podlozi!  Najbrutalniji su naravno bili R5 automobili! Već sam u jednom članku prije pisao da za njih ne postoje prepreke, svejedno jel' makadam, asfalt, blato, voda, to se drži podloge ko da su zaljepljeni za nju. Meni je  posebno atraktivna grupa auta sa zadnjim pogonom u kojoj je bilo najviše Lada i BMW-a.

Jedino mi žao što nije bilo Juraja Šebalja. On je svake godine do sad imao posebnu "koreografiju" za sebe i automobil. Prema njegovim riječima, našao se u nekakvom tranzicijskom razdoblju gdje je s Mitsubishi Lancer-a presao u Hyundai-a, a želja mu je bila da nastupi eventualno s nekim autom na stražnji pogon, npr. s Ladom. Ili mu je možda ponestalo inspiracije kako ukrasiti auto pa je smislio izgovor ;-) Nije bilo ni Beppe Harracha, ali on se dosta napobjeđivao ovdje pa nek i netko drugi malo osjeti slast pobjede.

Balázs Siebel i Tamás Siebel u Toyoti Corolli, pobjednici klase Pro Sport


Rally u brojkama: od ukupno prijavljenih 136 posada, na startu se pojavilo njih 121. Mađarska posada Peter Ranga i Tamás Szöke u Škodi Fabiji R5 su bili najbrža posada dana, odnosno u klasi No Limit. Oni su i prošle godine bili jako blizu pobjedi koja im je izmakla na zadnjem brzincu. Iza njih se smjestila još jedna posada u Škodi Fabiji R5, austrijanci Andreas Aigner i Ilka Minor. Treća je bila opet mađarska posada Antal Kovács i Gergő Istovics u Ford Fiesti R5.

U Pro Sport klasi pobjeda za mađare Balázs Siebel i Tamás Siebel u Toyoti Corolli. Kakav zvuk ima ta Toyota! Tjerali su je do daske, do blokade!

Slovenci Nejc Mrak i Luka Kuštrin u Suzuki Swiftu 1.3 GTI su pobjednici Sprint klase.

RWD klasa je otišla opet u Mađarsku, za Árpád Stepán i Peter Magyar u, naravno, Ladi VFTS.

Árpád Stepán i Peter Magyar u Ladi VFTS, pobjednici klase RWD


S obzirom da mene uvijek zanima i organizacijski dio, evo par riječi i o tome. U širokom timu koji je okupljen u organizaciji, nezahvalno je nekog izdvajati, ali recimo da je Danijel Vojvodić alfa i omega cijelog projekta. Ukratko, sve je bilo vrhunski! Od web stranice na kojoj je sve pojašnjeno i objašnjeno kratko, jednostavno i pregledno, baš po mom ukusu, preko promotivnih aktivnosti, pa do same uređenosti staze i okoliša, sve je bilo bez zamjerke. Zone sigurnosti i pozicije za gledatelje su bile jasno označene. Nije ni čudo da sve to privlači veliki broj natjecatelja i gledatelja. Odnosno, da ipak spomenem jedan detalj koji bi možda nekako trebalo popraviti: čini mi se da se u trenucima prekida, u gledalištu nije uvijek znalo što se točno dešava i koliko bi prekid otprilike mogao trajati. Možda da se barem tamo oko servisnig parkirališta stavi neki razglas gdje bi se javilo što se dešava. Ovako se malo gubila koncentracija na trku u tim pauzama.

Nejc Mrak i Luka Kuštrin u Suzuki Swiftu 1.3 GTI, pobjednici klase Sprint


Za razliku od prošlih godina, ove godine je uveden i novitet u obliku Shakedown-a na jezeru Orešje koji se vozio u subotu. Shakedown je napravljen kako bi vozači imali priliku osjetiti i isprobati aute prije nedjeljne trke. Osim toga, otprilike mjesec dana prije je organizirana i pokazna vožnja na stazi, u kojoj su priliku da se provozaju u trkaćem autu imali predstavnici medija te drugi gosti koji na neki način sudjeluju u ili oko organizacije.
To bi bilo to za ovu godinu i jedva čekamo sljedeće izdanje!


Službena web stranica rallya: http://rallysantadomenica.com/

Rezultati po klasama: http://www.delta-timing.hr/

Slike: Facebook "Photo video by Damir Glavač"

Video: Youtube "Photo video by Damir Glavač"










PH2017 - Supercross utrka na stazi "Marof" u Bedekovčini! 29.10.2017

Možda ću biti malo pretenciozan, ali kao krunu motocross sezone 2017 imali smo utrke supercrossa na stazi "Marof" u Bedekovčni. Zanimljiva je bila ova MX sezona. Iz razno raznih razloga, sezona se dobrano razvukla u jesen i kad smo već svi mislili da je sad gotovo, odjednom se pojavila informacija da se organizira još jedna utrka "na Marofu" i to ne bilo kakva, već utrka Supercross Prvenstva Hrvatske.

Direktna je to zamjena za otkazanu utrku u Jaski na stazi Mladina. Bez te utrke ne bi bilo dovoljnog broja vožnji i prvenstvo u supercrossu bi bilo nevažeće. Gdje si bio nigdje, što si radio ništa. Utrka u Jaski je otkazana zbog bojkota vozača koji nisu bili zadovoljni pripremom staze. Da ne ulazim previše u detalje jer ih niti ne znam, organizatori su tvrdili da je staza u redu, vozači su tvrdili da nije. Prema onome što sam čuo od par vozača i vidio na tv reportaži, mislim da su vozači bili u pravu.

Start MX2 / Open


Organizacije trke u Bedekovčini se prihvatio Marinko Hranić ispred Moto kluba Bedekovčina, na stazi "Marof" u vlasništvu Udruge motorista Bedekovčine, odnosno Vlade Groša. Glavni sponzori trke su bili Općina Bedekovčina, Sportska zajednica općine Bedekovčina, Motociklistička zajednica Krapinsko-zagorske županije, firma Gradex, A-Z Novosel, Torte i slastice Tri užitka, Panolin i Inter Cars.

Informaciju o trci sam dobio u nešto manje od dva tjedna od planiranog datuma održavanja. Možda to izgleda kao dosta vremena, ali svatko tko se ikad prihvatio organizacije ičeg malo kompleksnijeg od obiteljskog roštilja, zna da je to ekstremno kratko vrijeme za pripremu. Međutim kad sam čuo tko je sve uključen u organizaciju, za mene nije postojala nikakva sumnja da će sve biti završeno na vrijeme. Natjecanja za Prvenstvo Zagorja na motocross stazi "Marof" se održavaju već par godina i sve je to već prilično uhodano. Znao sam da će Vlado Groš kao vlasnik staze i predsjednik Udruge motorista Bedekovčine pomoći u svim detaljima, a također i ostatak ekipe koju je okupio Marinko. Jedina briga mi je bila hoće li vrijeme poslužiti, a kako se na kraju pokazalo, vrijeme je bilo odlično.

Matija Kelava, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi MX Open


Kao svojevrsna nadogradnja nad trkama koje su se ovdje vozile do sada, organizirano je i tv praćenje od strane Kreator TV. Planiran je i prijenos uživo, ali se na žalost pokazalo da će normalna povezanost na Internet kod nas biti stvarnost kad u drugim zemljama već bude normalna teleportacija druge ili treće generacije, tako da su utrke snimane s 4 kamere i kasnije prikazane na tv-u i youtube.

Da ne duljim, sve je organizirano u datom roku i u nedjelju je sve bilo spremno. Glavna razlika između motocrossa i supercrossa je u tome da je supercross "intenzivniji", ne vozi se vremenski već na broj krugova, a krugovi su kraći i s više tehničkih elemenata. Iz tog razloga je staza "Marof" prepravljena tako da se nakon glavnog skoka uzbrdo nije išlo desno na novi dio staze, već ravno gore i lijevo, kako se vozilo i prije dogradnje. Na tom prijelazu je bio dodatni skok koji je odglumila bankina novog dijela staze. Nakon spuštanja te ponovnog kretanja uzbrdo, nije se išlo do vrha već se presjeklo lijevo, trasom kojom inače voze manje discipline. U prijevodu, izbačena su dva dijela staze koja su bila relativno ravna i tehnički manje zahtjevna. Sve to je rezultiralo kraćim krugovima s puno više skokova i zavoja i na cijeloj dužini staze je non-stop bila neka akcija. Baš kako je i karakteristično za supercross. Osim toga, natječe se do 18 vozača i maximalni broj bodova je 20, a ne 25 kao u motocrossu.

Nikola Hranić, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi MX2


Vozile su se tri vožnje. Prva vožnja je bila zasebna i kod nje su se dijelile nagrade za najbolji start u svim klasama, tzv. "Holeshot", odnosno nagrada za vozača koji prvi stigne do prvog zavoja nakon starta. Težina najboljeg starta je bila 50 eura!
Druge dvije vožnje su se zbrajale klasično kao u motocrossu, a za njih su u juniorskim i Pro klasama osigurani pehari, medalje, poklon paketi i novčane nagrade za prve 3 pozicije u iznosu 500-300-200 kn (Pro klasa).
Inače sam prošlih godina znao čuti i pro i kontra argumente za novčane nagrade. Kontra grupa je stava da će novčane nagrade pokvariti dobru atmosferu i stvoriti konkurenciju i gledanje ispod oka, dok je pro grupa stava da novčane nagrade mogu pomoći vozačima u održavanju motora i opreme i da će im biti lakše da se odluče za natjecanje. Ovdje sam na strani pro grupe, novčane nagrade su u redu i trebalo bi ih biti, pa makar i u nekom simboličnom iznosu.

Kristian Jakopec, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi MX85


Službeno otvorenje natjecanja je bilo najavljeno za 13h, a prva vožnja je bila već oko 10:20 h što je također bilo najavljeno. Da se počelo kasnije, jednostavno bi dan bio prekratak za sve vožnje. Vozile su sve klase (MX65, MX85, Veterani A i B, B-liga MX2 i Open, Pro MX2 i Open) jedino nije bilo MX50 jer su se pojavila samo 2 vozača. U prosjeku je u svim vožnjama bilo 10-15 vozača. S obzirom da rampa na Marofu ima 20 mjesta, a u supercrossu se natječe do 18 vozača po grupi, mislim da s obzirom na odlične uvjete i organizaciju te novčane nagrade, svakom vozaču koji se možda dvoumio pa na kraju nije došao na trku, može biti žao što nije nastupio.

Vozači su bili iz Hr, Slo, BiH i Mađarske. U jutarnjim vožnjama nije bilo baš gledatelja, ali kasnije su se skupili kako je dan odmicao. Vrijeme je bilo izvrsno za vožnje, dosta oblačno, ali bez kiše. Odnosno, na samom startu zadnje vožnje dana je izgledalo da će se se spustiti ogromni pljusak, ali sve je prošlo s 2-3 poveće kapi kiše. Čak je u nekim trenucima bilo i sunca.

Luka Kunić, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi MX65


U klasi MX65 je bilo prijavljeno 8 vozača, a prvak klase je postao Luka Kunić na kraju s 3 boda prednosti isped Matije Šterpina. Treće mjesto je osvojio Dino Lončar.

Sve informacije o prvacima u klasama su napisane temelju NESLUŽBENIH rezultata sa stranice hms-moto.

U B ligi u klasi MX2 s uvjerljivom bodovnom prednošću prvak je postao Nino Prša, a iza njega su se smjestila dva slovenska vozača, Timotej Ledinek i Klemen Popovič.

Nino Prša, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi B-liga MX2



Gašper Vrhovec prvak je u B-ligi MX Open sa samo jednim bodom prednosti ispred Davida Štajcera. Treći je bio Ivica Jakopec. 

Gašper Vrhovec, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi B-liga MX Open


Klasa Veterani A, odnosno veterani do 50 godina je uvjerljivo pripala Danku Braimu. Jedina 3 boda mu je oteo inače drugi, Mario Klanjčić u prvoj vožnji Bedekovčine. Treće mjesto za Igora Drešara.

Veterani B, odnosno preko 50 godina za 58. godišnjeg Alojzija Fortunu iz Slovenije. Drugi je Dragutin Marović, a treći Krešimir Besednik.


Kristian Jakopec je također sa samo jednim bodom prednosti ispred Patrika Ujčića postao prvak klase MX85. Treći je Borna Pažić. Inače, u Bedekovčini je najbolji bio mađarski vozač Noel Zanocz.


U najjačoj klasi MX Open uvjerljivi pobjednik i prvak je Matija Kelava. Jedina 3 boda mu je oduzeo drugi Janko Martinac u zadnjoj vožnji Bedekovčine. Inače je to bila jedna od napetijih vožnji dana, ali vrlo vjerojatno je Kelava malo smanjio tempo jer je pobjedničko postolje praktično osvojio već do te vožnje.

Danko Braim, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi Veterani A


I za kraj, klasa MX2 u kojoj je prvak postao Nikola Hranić. Ako nisam pogriješio u čitanju rezultata, Nikola je jedini vozač u svim klasama koji nije dopustio protivnicima da budu makar jednom ispred njega, pobijedio je u svim vožnjama. Drugi je Marko Divjak, a treći Vinko Evačić

Alojzije Fortuna, Prvak Hrvatske u supercrossu u klasi Veterani B


O samoj organizaciji sam već pisao na početku, ali imam samo riječi hvale. U manje od dva tjedna okupiti tim ljudi različitih profesija i zadataka te urediti stazu i okoliš da bude na visokoj profesionalnoj razini nije nimalo lak zadatak. Od gledatelja oko staze i vozača sam čuo sam pohvale.

S obzirom da je Kreator TV snimao vožnje, ja sam se držao samo fotkanja što je rezultiralo time da sam se malo "zafotkao" pa sad imam malo puno previše slika ;-)

Sve u svemu, jedna odlična trka za zatvaranje natjecateljske sezone! Kažu neki da u izvještajima pišem samo hvalospjeve, ali što mogu kad je tako kako je :-)

Slike: Facebook "Photo video by Damir Glavač"

Rezultati: "Speed-Timing" - rezultati SX Bedekovčina

Rezultati: HMS 31.10.2017. Neslužbeni ukupni redoslijed SX za 2017

Video: Youtube "Kreator TV" Prvenstvo Hrvatske u supercrossu Bedekovčina 2017. - snimka utrke



PZ2017 - Utrkom u Loboru završila sezona 2017!, 8.10.2017

Dočekali smo konačno i dva puta odgađanu utrku u Loboru! Spletom okolnosti, utrka koja je trebala biti prva u kalendaru, na kraju je završila na kraju sezone. Ali vrijedilo je čekati!

Prije nje smo imali dvije utrke za koje na žalost nisam ulovio vremena posvetiti im poseban članak, prvo u Breznici, a zatim u Bedenici.

Utrka u Breznici je vožena 24.9.2017. Obilježila ju je dosta blatna staza jer je noć prije i ujutro padala dosta jaka kiša, pa je i sama utrka došla u pitanje. Srećom, kiša je prestala tijekom jutra pa se staza posušila do upotrebljivosti za natjecanje, a treninzi i prve vožnje su je dodatno osušili. Vrijeme je tijekom utrke bilo vrlo ugodno.

U Bedenici je utrka voženja 1.10.2017 u vrlo dobrim vremenskim uvjetima, lijep poluoblačan dan bio je idealan za vožnju. Utrku je obilježilo nekoliko padova koji na kraju ipak nisu završili teško kako su izgledali.

A utrka u Loboru je bila pravi završetak sezone. Kiša koja je padala u petak je natopila stazu koja je bila odlično pripremljena tako da u nedjelju nije mogla biti bolja. Svi sa kojima sam razgovarao su imali samo riječi hvale za uređenost staze. Čini mi se da sam u prošlosti znao uputiti neke kritike na organizaciju u Loboru, ali sad stvarno ne mogu smisliti nikakav prigovor. Uzevši u obzir da se ovdje voze sve discipline, organizacija je bila odlična. Početak je najavljen ranije nego inače, u 11h jer se voze sve discipline, a u ovo vrijeme noć pada sve ranije. Stvarni početak je bio u 11.30 h, a sve je završilo podjelom pehara negdje oko 19 h.

Amater MX2

Gledatelja je bilo dosta, iako manje nego na prvoj ljetnoj trci. Zato je vozača bilo puno, ukupno 133 prijavljena u svim disciplinama. U tako velikoj konkurenciji teško mi je izdvajati neke događaje iz motocross dijela jer ih je jednostavno nemoguće sve pohvatati.

U Amater MX2 je nastupilo 30 vozača, a pobijedio je Simon Žunič iz Slovenije. Naš najbolji vozač je bio Nino Prša na 6. mjestu.

U Amaterima MX Open uvjerljivi pobjednik s prvim mjestima u obje vožnje bio je Rajko Korez iz Slovenije, a Ivan Klasić iz Hrvatske, naš najbolji vozač danas u ovoj klasi, je završio na 3. poziciji.

Veterani su standardno vozili u dvije klase, 40+ gdje je najbolji bio Ilc Uroš, a u 50+ je najbolji bio Marijan Vurnek.

MX65 & MX85 & MX Ladies

Luka Kunić je već u svojoj drugoj trci u klasi MX85 došao do ukupne pobjede. Drugoplasirani Kristian Jakopec je do sad izgledao nedodirljiv, ali u sljedećoj sezoni će morati puno jače zapeti ako želi pobjeđivati kao ove sezone. Još je rano za gatanje, ali Luka izgleda nevjerojatno siguran i pun snage u jačoj klasi tako da sam siguran da ćemo od njega u budućnosti još puno vidjeti. Dino Lončar je pobijedio u klasi MX65.

Maja Šketelj i njena vožnja na Marofu me još uvijek prati u mislima :-) ali na najboljem je putu da to izbriše jer je ovdje pobijedila u obje vožnje MX Ladies. A njezina prateća ekipa ima odličnu slovensku rakiju orehovaču koju nudi zainteresiranim posjetitljima njihovog boxa :-) S tim da ne znam jesmo li bili "Lost in translation" ili se nismo skužili, ali rekli su da imaju odličan pelinkovac, pa su skoro motorom po njega otišli u susjedni box i donijeli su tu rakiju orehovaču. Hm, treba nekako riješiti tu misteriju...

Nika Vorel je pobijedila u obje vožnje najmanje motocross klase, MX50. Davor Perčič je bio neuhvatljiv u klasi Moped. Stvarno mu motor ide nevjerojatno dobro, uopće se ne poznaje razlika ide li po ravnom ili uzbrdo. Svi ostali mopedi u brijegu usporavaju i gube snagu, a Davorov ide ko raketa.

Pro MX2 & MX Open

Sve ovo do sad što smo gledali je bilo odlično, ali kad su krenuli MX Pro (10 MX2 i 11 MX Open) kao da smo se prebacili u neki drugi svemir! Najbolji u MX Open je bio Slovenac Anej Doplihar. Neznam, on je došao iz nekog drugog svijeta? Do sad sam bio impresioniran vožnjama Martinca i Zvera, ali ovo kako Doplihar vozi je nešto drugo, nekakva posebna klasa. Jednostavno je bio neuhvatljiv za sve. Držao je svoj ritam od prvog do zadnjeg kruga bez gubitka tempa!
Dodatak: kako sam pisanje ovog teksta rastegnuo na par dana, u međuvremenu je Anej doživio dosta tešku nesreću na trci u Slovenskoj Orehovoj Vasi, pa mu ovim putem želim sve najbolje i brzi oporavak!

Nikola Hranić u Pro MX2 također nedodirljiv pobjedama u obje vožnje. Sa slabijim motorom vrlo dobro parira i Open vozačima.

Što se quadova tiče, bila su samo 2 pa je trka vožena, ali se nisu bodovali za prvenstvo. Pobijedio je Damjan Brinovšek ispred Gašpera Zdovca i rekao bi da je pobijedio "na mišiće". U obje vožnje je poveo Zdovc i držao vodstvo do otprilike polovine vožnje kad ga je Brinovšek prošao i odmah nakon toga odmaglio i napravio veliki razmak. Ono što nije dobro u ovakvim disciplinama s malo vozača je što voze po punoj dužini staze. Tada se desi da oba dvojica odu negdje gore na zavoj i nema ih pola minute pa se gledatelji za to vrijeme dosađuju i općenito na većini staze se za vrijeme utrke ne dešava ništa. To je kontraproduktivno za takve discipline. Trebalo bi napraviti skraćenu stazu da vozači naprave više prolazaka kraj gledatelja. Idealno bi bilo da su vozili kao i buggy gdje bi nakon glavnog skoka odmah skretali lijevo, a ne kao sad da idu gore desno na veliki zavoj.

Buggy

U buggy klasi je bilo 5 vozača, a ovaj put Antonio Bukal nije dao nikakve šanse konkurentima. Suverena pobjeda u obje vožnje. Evidentirano je i najmanje jedno zasipavanje gledatelja zemljom. Mičite se s guzice Bukalovog buggya! Ako možete pročitati onaj natpis na zadnjoj strani njegovog buggya, preblizu ste :-) Imali smo i jednog novog vozača, Mladena Hercega kojeg znamo iz autocrossa 1800ccm. Nije imao baš sreće, na kraju prve vožnje mu se potrgalo nešto oko prvog lijevog kotača, a u drugoj vožnji mu je pukao nosač zadnjeg desnog. Inače je do kvarova vozio dobro. Prvi mačići se valjda bacaju u vodu.

Autocross klasa do 1800ccm je donijela ogroman šok! Do sad neuništivoj Hondi Davora Cveka se u drugoj vožnji raspao homokinetički zglob što je šokiralo i samog Cveka koji je nakon tog šokantnog događaja samo ostao sjediti u autu čekajući da malo dođe k sebi :-) To je iskoristio Miroslav Ban i u autu Miroslava Groša pobijedio u drugoj vožnji te ukupno.

Autocross No Limit

U klasi Autocross No Limit vrlo dobro su krenuli Miroslav Groš i Ivica Mikulec do negdje sredine prve vožnje kad je Mikulec postao nestrpljiv na drugoj poziciji. Pokušao je proći Groša, ali su se oba dvojica izvrtili pa su ih svi prošli i njima je ostala borba za predzadnju poziciju. Mikuleca je osim toga netko u prvoj vožnji prilično dobro nabio u vozačka vrata i prag pa je on radi toga odustao od sudjelovanja u drugoj vožnji. Sve to je dobro iskoristio Ivica Tuđa pobijedivši u obje vožnje.

Još treba spomenuti Miroslava Groša i njegovu drugu vožnju u kojoj mu je puklo nešto na upravljačkom mehanizmu pa su prvi kotači dobili svaki svoj neovisni život. Jedan je htio desno, a drugi lijevo ili oba u sredinu. No i unatoč tome, Groš nije odustao i nekako je odvozio još par krugova. Doduše, svako malo se tako nabio na bankinu, jednom je skoro odgurao i suca koji mu je htio pomoći, ali odvozio je dovoljno krugova da mu se priznaju bodovi.

Eto, toliko za ovu sezonu. Sad nam preostaje dodjela nagrada za prvake u klasama, a nakon toga odmor i punjenje baterija za 2018!

Informacije o Prvenstvu Zagorja: Web Prvenstvo Zagorja

Rezultati: Web "Speed-Timing"

Slike: Facebook "Photo video by Damir Glavač"

Video: Youtube "Photo video by Damir Glavač"