PZ2015 - Utrkom u Loboru završen prvi dio off-road sezone, 19.7.2015

Ove nedjelje, 19.7.2015, je utrkom u Loboru završen prvi dio Prvenstva Zagorja u off-road disciplinama.

Natjecanje su otvorili mopedi i MX65. Ukupni pobjednik u mopedima je ovaj put bio Jurica Konjić, drugi je bio Luka Tuđa, a treći dosadašnji pobjednik svih vožnji Gabrijel Majdak. U prvoj vožnji je pobijedio Majdak, ali u drugoj smo doživjeli šok! Do sad besprijekorna Majdakova ljuta mašina je otkazala poslušnost!? Sve je išlo svojim tijekom dok ga u jednom trenutku nisam ugledao kako pješice gura motor prema boxu. Mislim da mu je otišao cincilator i gefufna, a moguće da se odljepio gumigeleng ili se zglodala prirubnica. Šalim se malo... U prolazu je rekao da mu je vjerojatno nešto sa sviječicom, a kasnije mi je njegov manager (pokušaj šale br.2) rekao neki drugi uzrok problema, ali se ne sjećam što (edit: bobina). To je iskoristio Konjić koji je uvijek negdje pri vrhu i sad je konačno na pobjedničkoj poziciji. Ukupno je bilo 8 mopeda a imali smo i jednu vozačicu, Aleksandru Brunjak!
U MX65 su vozila 4 vozača, a pobjednik dana i obje vožnje je David Petanjek, drugi je bio Luka Kunić, treći Dino Lončar, a četvrti Antonio Štefanek. Zanimljivo da su Kunić, Lončar i Štefanek imali jednak broj bodova (40) pa je odlučivao bolji plasman u drugoj vožnji.


Slijedili su Veterani i MX85. 4 veterana i 3 rookija. Zlatan Čujko iz veterana je u prvom krugu vodio borbu sa slovenskim vozačem Stanislavom Drobneom, a poslije ga je prešao i u svom klasičnom stilu odvozio utrku do pobjedničke pozicije. U prvoj i drugoj vožnji te ukupno je poredak bio jednak: Zlatan Čujko, Stanislav Drobne, Marijan Vurnek i Stjepan Razum.
Sva trojica iz MX85 su imali osigurane pobjedničke stepenice, ali prvo mjesto je ipak imperativ. U tome je najuspješniji bio Kristian Jakopec koji je uz isti broj bodova kao i Mischel Filipaj bio bolji u drugoj vožnji. Treći je bio Božidar Čunko.


Najviše vozača je bilo u Amater grupama MX2 (11) i MX Open (8). Vozili su odvojeno a bilo je dosta slovenskih vozača u obje grupe. U MX2 je u obje vožnje pobijedio Daniel Belan, drugi je bio Aljaž Žnideršič a treći Tomislav Kelečić. U drugoj vožnji je Julijan Brlečić držao treću poziciju ali je imao pad pred sam kraj i to ga je koštalo gubitka postolja.


U MX Open pobjeda Boštjana Milata ispred Vedrana Kljaka, također boljom pozicijom u drugoj vožnji. Treći je bio Nino Prša.


Pro grupe MX2 i Open su vozile zajedno uz ukupno 13 vozača, 6 MX2 i 7 MX Open. I ovdje je bilo slovenskih vozača između kojih svakako moram izdvojiti Aneja Doplihara koji je imao nastup za pamćenje! Neko vrijeme mu je parirao Čorko, ali unatoč tome što je Anej slabija klasa MX2, a Čorko MX Open, Anej je letio po stazi i nije ni u jednom trenutku dozvolio da njegova pobjeda dođe u pitanje. Anej je pod trenerskom palicom Nenada Šipeka, često je u Zagorju, pa je red da se okuša i na jednoj "domaćoj" stazi. Da ne umanjujem ničije sudjelovanje u natjecanju, ali vozači iz ove grupe su jedna stvarno posebna kategorija! Tu se vozi beskompromisno i bez straha ili kalkulacija, koliko motor može potegnuti, toliko se ide. Na onom najvećem skoku sam imao osjećaj da lete gore do drugog kata nadzorne tribine.
U MX2 je pobjednik Anej Doplihar, drugi je Filip Vragotuk, a treći Žan Brinovšek. U MX Open je u obje vožnje bio isti poredak svih vozača. Pobijedio je Neven Čorko, drugi je Luka Frigelj, a treći Ivan Blažek.


Quadova je bilo 5. Ščapec je i dalje uvjerljivo prvi u svim vožnjama. Kao i zadnjih nekoliko puta, u zadnjem krugu na ciljnoj ravnini je preskako suca Milivoja Raškaja tzv. "Man with balls of steel". Drugi je bio Gašper Zdovc a treći Damijan Brinovšek. Zadnje dvije pozicije su držali hrvatski vozači Krešimir Špoljar i David Petanjek tako da su sa Ščapecom zaokružili ova dva slovenca u sredini da nisu mogli ni naprijed ni nazad (pokušaj šale br.3).


Buggyi su i dalje "na pragu rentabilnosti", bilo ih je samo 3. Antonio Bukal je opet odnio pobjedu. Možda bi mu Davor Boroš mogao i jače priprijetiti, ali svaki put ga omete neki problem s buggyem. U trci mu se pokvari neka sitnica, onda to nekako na brzinu osposobi pa mora hvatati zaostatak i pri tom vrlo često završi na bankini, ili kao ovaj put kad se pri kraju utrke skoro prevrnuo. Malo pouzdanije složiti buggy, mirnije voziti i to je to. Treći je bio Dario Sever, njegov buggy nije bio baš raspoložen za ganjanje pa je rutinski završio na trećoj poziciji :-)


Autocross, moja omiljena disciplina je ovaj put brojčano podbacila, samo 5 + 5 vozača. U grupi do 1800ccm je pobijedio Miroslav Ban ispred Miroslava Groša i Davora Cveka. U prvoj vožnji se (naravno) prevrnuo Groš, a u drugoj Cvek. Dok se oni prevrću, Ban sigurno vozi do ukupne pobjede.


U No Limit grupi ukupna pobjeda Miroslava Groša ispred Marka Čehulića i Mladena Hercega. U prvoj vožnji je Groš pobijedio sam sebe jer je zadnji kraj njegovog monstruma htio preteći prvi, pa dok se on tako tražio po stazi prešao ga je Čehulić i zasluženo došao do (mislim) svoje prve pobjede ikad. Pohvaljuem Čehulića na novom dizajnu prednjeg kraja Opela! U prvi tren sam pomislio da se pojavila Škoda Rapid sa širokim zelenim odbojnikom. Me like it, pohvaljujem trud oko dizajna!


Organizacija je bila skoro savršena. Ostavljam mali prostor da na nekoj od budućih trka bude nešto epski spektakularno pa sam zato stavio riječ "skoro". Unatoč jako sparnom i vručem vremenu, staza je bila vrlo dobro pripremljena. Prije utrke je jako zalijana i to je prilično dobro držalo. Polijevana je još jednom u pauzi. Prašine je bilo, i to više prema kraju dana, ali je isto tako bilo pojedinih dijelova staze u sjeni na kojima je bilo i blata. Znam za to blato jer me netko od motora lijepo nažbukao.
Vožnje su išle prema predviđenom rasporedu i satnici, nisam gledao na sat ali mislim da je razlika od predviđenog bila možda par minuta. Ovaj put je funkcionirao i razglas na kojem je kao komentator i najavljivač briljirao Danijel Vujica. Imao je jedan svoj poseban sporovozni stil, naročito na kraju dana kad si je dao oduška komentirajući i zabavljajući nas na autocrossu :-)

Mjerna služba na koju sam prošle godine imao dosta zamjerki ove godine na svim utrkama funkcionira odlično. I dalje se mjeri "na ruke" ali je to sve bolje organizirano i na mjerenje nemam nikakvih prijedbi.

Došao sam na stazu negdje u sredini prvih vožnji, taman na MX Pro. Nisam planirao previše fotkati, ali naravno da je to bilo teško ostvariti. Umjesto 50-tak slika samo za evidenciju, vratio sam se doma s točno 666 slika. Znakovito ;-) Ovaj put sam oko staze slikao više nego obično, bilo je dosta ženskog svijeta kojem je bilo jako vruće, a kad je jako vruće onda se oslobodiš suvišnih dijelova odjeće. Tako da je fotić sam izašao iz torbe i slikao, ja jadan tu nisam mogao učiniti ništa!

Ispričavam se i zahvaljujem svima koji su me nudili svim i svačim po boxevima, a kod kojih se nisam zaustavio ili sam bio na kratko. Moram balansirati između evidentiranja događanja i druženja s ljudima, pa nemojte zamjeriti ako me je netko zvao pa nisam došao ili slično. Biti će prilike.

Sad slijedi kratka ljetna pauza, a natjecanje se nastavlja 6.9. u Keblu.

Foto i video materijale, kao i uvijek, možete pronaći na:
Slike:
Photo Video by Damir Glavač
Video:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo

ENDUROCROSS: Odlična utrka u organizaciji TK Racing! 12.7.2015

Treći put po redu je Tihomir Kotarski sa svojim klubom "TK Racing" i "MK Zlatar Bistrica" organizirao atraktivnu endurocross utrku u Zlatar Bistrici. Endurocross je nešto između motocrossa i endura i rekao bi da spaja najbolje elemente jedne i druge discipline. Vozi se na ravnoj otvorenoj stazi s dosta zavoja i puno različitih, uglavnom umjetnih prepreka: balvanima, betonskim i plastičnim cijevima, velikim bačvama za ulje, kamenim preprekama, betonskim rubnjacima, auto i kamionskim gumama postavljenim u raznim formama te nekoliko zemljanih hupsera. Svaka prepreka ima neku svoju posebnost i zahtjeva umijeće vozača da ju prođe bez previše zastoja i usporavanja.

Nedjelja je bila prilično vruća. Tjedan je počeo sparinom da se nije moglo disati, ali nas je sa srijede na četvrtak oprao pljusak i ipak malo rashladio. Prema kraju tjedna je temperatura opet rasla i bilo je jako vruće ali ipak lakše nego na početku tjedna. Staza je dva puta polijevana, prije prvih vožnji i u pauzi tako da nije bilo prašine i sve se moglo lijepo vidjeti.



Nastupilo je 13 vozača, od toga 8 iz Slovenije (lijepo da su se odazvali kad je već naših bilo tako malo...). Podijeljeni su u dvije skupine iz kojih su se prva tri vozača direktno plasirala u finalnu vožnju, a ostali su u dodatnoj utrci "Zadnja šansa" dobili priliku boriti se za još 3 preostala mjesta u finalu. U finalnoj utrci je tako nastupilo 9 vozača.

Uvjerljiv je bio Tihomir Kotarski (broj 76) i već nakon prvog kruga finalne utrke njegova pobjeda nije dolazila u pitanje. Iako je lošije startao, već nakon prvog kruga je preuzeo vodstvo i držao ga do kraja. S obzirom da se pola godine spremao za Erzberg i da ovu stazu poznaje u detalje, ovo i nije neočekivano. Prošle godine je bio maksimalno iscrpljen, u pauzi su ga doktori "macali" i primio je infuziju da bi uopće mogao odvoziti utrku. Ove godine je bio potpuno spreman i u top formi.


Drugo mjesto je zauzeo Neven Čorko (broj 23) koji me ove godine impresirao na svim utrkama gdje sam ga imao prilike pratiti. Čorko je odlično krenuo u utrku, ali mu se na pola prvog kruga, nakon jedne prepreke ugasio motor kojeg je zbog velike kompresije teško ponovo upalio. Tu je izgubio dragocjene sekunde pa se ostatak trke morao probijati poziciju po poziciju prema naprijed. Iako se pred kraj trke činilo da se jako brzo približava Kotarskom, mislim da je to ipak posljedica toga što je Kotarski napravio veliku prednost pa se pred kraj malo opustio i usporio.


Treći i četvrti su bili slovenski vozači Tomaž Jernejšek (broj 486)


 i Gregor Milošič (broj 7). Jernejšek je tijekom cijele utrke bio "tu negdje" dok je Milošič poveo utrku, ali mu se nakon nekoliko krugova probušila guma pa je zbog toga do kraja malo popustio i završio na četvrtoj poziciji.


Staza je imala konfiguraciju kao i prošle godine, ali je dodana jedna nova prepreka koja se pokazala jako zajeba..., pardon, atraktivna za puno vozača. Prije uspona na hupser u sredini staze je stavljena veća rebrasta plastična cijev pa se nije moglo dati gas i preskočiti ga već je trebalo usporiti i prvo proći preko cijevi. Rijetki su bili vozači koji tu nisu bar jednom zapeli ili pali i vjerojatno će tu cijev sanjati još danima.


Spomenute cijevi su stavljene na još nekoliko mjesta na stazi umjesto limenih bačvi od prošle godine. Bačve se nisu pokazale baš zahvalne jer su pretanke i izgubile su formu već nakon dva-tri kruga. Ovo je sad puno bolje jer se prepreka ne deformira prolaskom motora.

Ovu utrku pratim od početka, 2013. i mogu reći da je kod Kotarskog organizacija savršena. Tu se sve zna: tko, što, kada, gdje, zašto... Od izrade plakata i reklame, preko službenih poziva ljudima koji imaju neku funkciju oko utrke pa sve do pripreme staze i svega oko staze. Prilazni putevi do staze su bili jasno označeni isto kao i prostor oko staze pa je bilo točno definirano gdje je mjesto za boxeve, za mehaničare, za gledatelje... Sponzori su također dobili svoje primjereno mjesto na nekoliko bannera. Ne kažem ni u kom slučaju da su drugi organizatori loši, ali ovo mi ipak malo odskače. Organizirana je ugostiteljska ponuda, razglas te muzika u obliku "one man banda". Ove godine nije bilo elektronskog mjerenja vremena, ali je i ovako "na ruke" sve bilo izvrsno.


Gledatelja je možda moglo biti i više i procjenjujem da ih je bilo otprilike kao i prve godine. Prošle godine je utrka zbog lošeg vremena vožena u subotu pa je tad gledatelja bilo manje. S obzirom da ih se većina sakrila u hlad ispod nekoliko većih stabala, možda bi Tihomir trebao za sljedeću godinu odnekud dovesti još 3-4 takva veća stabla i posaditi ih oko staze da bude mjesta za još više ljudi :-)

Prve tri vožnje sam fotografirao, a finalnu snimao. Slika imam puno jer ove vozače nemam baš prilike prečesto fotografirati, a i sve prepreke su mi bile zanimljive pa sam ih htio uslikati čim više. Kako je ovo utrka u kojoj se vozi sporije s atraktivnim prelascima preko prepreka, bilo mi je vrlo lako fotografirati i premještati se po stazi da ih dokumentiram čim više. Do finalne utrke sam uočio da je najzanimljivija prepreka ova novopostavljena pa sam kraj nje stavio malu kameru i od otprilike 7 minuta snimke imam cca 3 i pol minute padova :-)

Slike možete pogledati na linku:
ENDUROCROSS TK Racing Zlatar Bistrica, 12.7.2015
a video na:
Endurocross TK Racing Zlatar Bistrica, HD, 12.7.2015 - FINALE
Endurocross TK racing trap easy way? No way... crash! 12.7.2015, HD


PZ2015 - Uzbudljive postapokaliptične moto utrke u Bedekovčini! 5.7.2015

Prošle nedjelje, 5.7.2015 je u Bedekovčini na stazi Marof vožena treća ovogodišnja utrka u sklopu Prvenstva Zagorja. Vozio se mopedcross, quad i motocross uz priličan broj vozača, iako manje nego u Loboru. Očekivao sam da će ih biti najmanje jednako ako ne i više s obzirom da je ovo klasična motocross staza i sinonim za utrke motocrossa.
"Profesionalni" novinari bi uživali u opisu vremena upotrebljavajući dramatične izraze kao "toplinski udar", "pijte puno tekućine", "ne izlazite van u vremenu 7 ujutro do 7 navečer" i slične. Ja ću napisati da je bilo "vruče ko v peklu" i prilično sparno :-)

Utrke su otvorili mopedi i MX50 zajedničkom utrkom s 3 predstavnika u svakoj klasi. U mopedima i dalje dominira Gabrijel Majdak i ako se ne desi nešto nepredviđeno, ovo prvenstvo je njegovo. Prvi put ove godine je startala i najmanja klasa MX50 i ukupni pobjednik dana je Antonio Blažeković.


U klasi MX65 je startalo 7 vozača. Borba za pobjednika dana se vodila između Mie Ribić i Matije Šterpina a uspješnija je bila Mia pobijedom u drugoj vožnji dok je u prvoj imala lagani pad koji ju je koštao gubitka prve pozicije.


MX85 i Veterani su vozili zajedno, bilo ih je po 4 u klasi. Uvjerljive pobjede su ostvarili Nikola Hranić u MX85 i Zlatan Čujko u Veteranima. Bilo je zanimljivo pratiti njihovu borbu za ukupnu prvu poziciju u utrci. Tu je ipak uspješniji bio Nikola iako se nije baš lako odvojio od Čujka. U prvoj vožnji je poveo Čujko i Nikoli je trebalo nekoliko krugova dok ga je uspio prestići. U drugoj je pak Nikola poveo i suvereneo vodio o kraja. Čujkova vožnja je bila vrlo dojmljiva i mislim da bi se bez problema mogao boriti i u "neveteranskoj" klasi.


Zanimljivo je da svi vozači koji su nastupili u MX50, MX65 i MX85 voze i Prvenstvo Hrvatske, znači najjači vozači koje Hrvatska ima u ovom trenutku.

U Amaterima MX2 je bilo također 8 vozača, a pobijedio je Daniel Belan s prvim mjestima u obje vožnje.


I Amateri MX Open su imali 8 vozača, a pobijedio je Vedran Kljak zahvaljujući pobjedi u drugoj vožnji što ima veću težinu. U prvoj vožnji je pobijedio Slovenski vozač Boštjan Milat, uz Kljaka na drugoj poziciji, a u drugoj vožnji je Milat bio drugi a Kljak prvi.


Prije završne Pro utrke motocrossa su vozili Quadovi. Borila su se 4 vozača, a uvjerljivu pobjedu u obje vožnje je odnio Dorian Ščapec. Kao i u mopedima, ako nastavi ovako, ovogodišnje prvenstvo je njegovo.


Motocross Pro klase MX2 i Open  su vozile zajedno, ukupno je bilo 10 vozača (7 u MX2 i 3 u Open). Vozači su u prašnim uvjetima dali sve od sebe i pokazali uzbudljivu i atraktivnu vožnju. Pobjednik dana u Open klasi je domaćin Vedran Groš iako se mora priznati da je imao i nešto sreće jer je Neven Čorko u prvoj vožnji, do tada vodeći, imao malu nezgodu gdje mu se ugasio motor pa su ga tu svi prešli za cijeli krug.
U MX2 Filip Vragotuk nastavlja dominaciju iz Prvenstva Hrvatske pobjedom u obje vožnje.


Moj omiljeni dio, marketing i organizacija! Vlado Groš (vlasnik staze) i ekipa koju je okupio rade odlično. Plakati za utrku su bili gotovi tjednima prije kad su krenule i prve objave po fejsu, a kako se približavao datum utrke tako je sve to intenzivirano i prošireno, bile su objave u tiskanim medijima i na radiu. Čak su mi neki ljudi koji motocross ne prate toliko intenzivno rekli da su čuli reklamu i da ih je to zainteresiralo. Staza i sve oko staze je bilo lijepo i uredno, kao i uvijek.
Gledatelja je bilo prilično, nebih se usudio reći puno, i većinom su bili smješteni iza starta u šumi, tamo je ipak bila podnošljivija klima nego direktno uz stazu. Na temelju jedne trke je nezahvalno davati prijedloge, ali možda nebi bilo loše razmisliti o pomicanju svih utrka 2-3 tjedna ranije pa da sve završi do početka srpnja uz pauzu do 15.8 dok ne prođu vrućine i ljudi obave godišnje odmore.


A sad moram objasniti izraz "postapokaliptičan" iz naslova. Sve je bilo u redu osim ogromne prašine tijekom utrka. Prema slikama koje su objavljivane prije trke, staza je polijevana danima prije, pa i u subotu te nedjelju ujutro prije početka. Međutim vrijeme je bilo stvarno pakleno vruće i sve to je isparilo već prije početka prvih vožnji. Te prve vožnje su još nekako prošle, iako uz dosta prašine. Vidio sam da su pumpe za polijevanje smještene na vrhu staze i da je ekipa pokušala napraviti nekakvo polijevanje prije drugih vožnji, međutim imam dojam da nešto nije štimalo jer je to sve izgledalo nekako slabo, kao da se polijeva s običnim vrtnim crijevom. Kako bi se reklo "do zaključenja broja" nisam uspio saznati da li je nešto zakazalo u sustavu ili je sustav polijevanja jednostavno bio nedovoljno kapacitiran za ovu vrućinu.


Tako da su druge vožnje bile u ogromnom oblaku prašine. Manje klase su još nekako odvozile, ali kad su došli veći igrači imao sam dojam da sam u drugom dijelu Mad Maxa :-) u onoj sceni kad Mad Max s brda promatra ganjanje u dolini i oblake prašine koji se dižu iza vozača. Snimao sam kamerom dolje sa sudačke kučice uz sunce koje se popodne spuštalo baš gore iza brda i obasjavalo stazu u smjeru mene i gledatelja. Sunce se probijalo kroz prašinu, a negdje unutar te prašine su bili vozači. Nekoliko puta sam previše podigao kameru i ulovio direktnu zraku sunaca pa mi se fokus na kameri zblesirao na par sekundi. U srednjim dijelovima staze se vozače moglo vidjeti samo kad bi netko skočio na nekom skoku pa mu je glava provirila iznad prašine. A na vrhu je to izgledalo bajkovito jer se od jakog kontrasvjetla vozače vidjelo samo kao siluete koje skaču po zraku.
Na kraju sam odlučio snimati nekoliko donjih zavoja jer još nemam u planu novu kameru radi skurenog senzora.

U početku sam bio čak i ljut što se uopće vozi po takvim uvjetima nikakve vidljivosti i što se to ipak nekako ne sredi, ali onda sam se prebacio u "Mad Max" mod i čak mi je to sve bilo zanimljivo i simpatično.

Fotkao sam dosta, snimio sve druge vožnje, a u pauzi nisam radio ništa već sam išao po boxevima i ostvarivao socijalno-društvene kontakte :-) I inače sam imao običaj obilaziti po boxevima, ali sve nekako brzinski "bok-bok", pa sam u zadnjih nekoliko utrka odlučio da bi ipak bilo bolje i kvalitetnije malo sjesti i na miru popričati s ljudima, kušati tekuću i gastronomsku ponudu, a ne samo non stop naslikavati.

To bi bilo to. Iako je ogromna prašina i  vrućina obilježila utrku, meni je opći dojam cijele utrke ipak dobar. S obzirom da su sve dosadašnje utrke u Bedekovčini bile dobro pripremljene, vjerujem da su i organizatori uočili da je ovaj put prašina izmakla kontroli i da će za sljedeći put imati spremno rješenje i za to.

Sljedeća utrka je 19.7 u Loboru.

Foto i video materijale, kao i uvijek, možete pronaći na:
Slike:
Photo Video by Damir Glavač
Video:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo