PZ2015 - Uzbudljive postapokaliptične moto utrke u Bedekovčini! 5.7.2015

Prošle nedjelje, 5.7.2015 je u Bedekovčini na stazi Marof vožena treća ovogodišnja utrka u sklopu Prvenstva Zagorja. Vozio se mopedcross, quad i motocross uz priličan broj vozača, iako manje nego u Loboru. Očekivao sam da će ih biti najmanje jednako ako ne i više s obzirom da je ovo klasična motocross staza i sinonim za utrke motocrossa.
"Profesionalni" novinari bi uživali u opisu vremena upotrebljavajući dramatične izraze kao "toplinski udar", "pijte puno tekućine", "ne izlazite van u vremenu 7 ujutro do 7 navečer" i slične. Ja ću napisati da je bilo "vruče ko v peklu" i prilično sparno :-)

Utrke su otvorili mopedi i MX50 zajedničkom utrkom s 3 predstavnika u svakoj klasi. U mopedima i dalje dominira Gabrijel Majdak i ako se ne desi nešto nepredviđeno, ovo prvenstvo je njegovo. Prvi put ove godine je startala i najmanja klasa MX50 i ukupni pobjednik dana je Antonio Blažeković.


U klasi MX65 je startalo 7 vozača. Borba za pobjednika dana se vodila između Mie Ribić i Matije Šterpina a uspješnija je bila Mia pobijedom u drugoj vožnji dok je u prvoj imala lagani pad koji ju je koštao gubitka prve pozicije.


MX85 i Veterani su vozili zajedno, bilo ih je po 4 u klasi. Uvjerljive pobjede su ostvarili Nikola Hranić u MX85 i Zlatan Čujko u Veteranima. Bilo je zanimljivo pratiti njihovu borbu za ukupnu prvu poziciju u utrci. Tu je ipak uspješniji bio Nikola iako se nije baš lako odvojio od Čujka. U prvoj vožnji je poveo Čujko i Nikoli je trebalo nekoliko krugova dok ga je uspio prestići. U drugoj je pak Nikola poveo i suvereneo vodio o kraja. Čujkova vožnja je bila vrlo dojmljiva i mislim da bi se bez problema mogao boriti i u "neveteranskoj" klasi.


Zanimljivo je da svi vozači koji su nastupili u MX50, MX65 i MX85 voze i Prvenstvo Hrvatske, znači najjači vozači koje Hrvatska ima u ovom trenutku.

U Amaterima MX2 je bilo također 8 vozača, a pobijedio je Daniel Belan s prvim mjestima u obje vožnje.


I Amateri MX Open su imali 8 vozača, a pobijedio je Vedran Kljak zahvaljujući pobjedi u drugoj vožnji što ima veću težinu. U prvoj vožnji je pobijedio Slovenski vozač Boštjan Milat, uz Kljaka na drugoj poziciji, a u drugoj vožnji je Milat bio drugi a Kljak prvi.


Prije završne Pro utrke motocrossa su vozili Quadovi. Borila su se 4 vozača, a uvjerljivu pobjedu u obje vožnje je odnio Dorian Ščapec. Kao i u mopedima, ako nastavi ovako, ovogodišnje prvenstvo je njegovo.


Motocross Pro klase MX2 i Open  su vozile zajedno, ukupno je bilo 10 vozača (7 u MX2 i 3 u Open). Vozači su u prašnim uvjetima dali sve od sebe i pokazali uzbudljivu i atraktivnu vožnju. Pobjednik dana u Open klasi je domaćin Vedran Groš iako se mora priznati da je imao i nešto sreće jer je Neven Čorko u prvoj vožnji, do tada vodeći, imao malu nezgodu gdje mu se ugasio motor pa su ga tu svi prešli za cijeli krug.
U MX2 Filip Vragotuk nastavlja dominaciju iz Prvenstva Hrvatske pobjedom u obje vožnje.


Moj omiljeni dio, marketing i organizacija! Vlado Groš (vlasnik staze) i ekipa koju je okupio rade odlično. Plakati za utrku su bili gotovi tjednima prije kad su krenule i prve objave po fejsu, a kako se približavao datum utrke tako je sve to intenzivirano i prošireno, bile su objave u tiskanim medijima i na radiu. Čak su mi neki ljudi koji motocross ne prate toliko intenzivno rekli da su čuli reklamu i da ih je to zainteresiralo. Staza i sve oko staze je bilo lijepo i uredno, kao i uvijek.
Gledatelja je bilo prilično, nebih se usudio reći puno, i većinom su bili smješteni iza starta u šumi, tamo je ipak bila podnošljivija klima nego direktno uz stazu. Na temelju jedne trke je nezahvalno davati prijedloge, ali možda nebi bilo loše razmisliti o pomicanju svih utrka 2-3 tjedna ranije pa da sve završi do početka srpnja uz pauzu do 15.8 dok ne prođu vrućine i ljudi obave godišnje odmore.


A sad moram objasniti izraz "postapokaliptičan" iz naslova. Sve je bilo u redu osim ogromne prašine tijekom utrka. Prema slikama koje su objavljivane prije trke, staza je polijevana danima prije, pa i u subotu te nedjelju ujutro prije početka. Međutim vrijeme je bilo stvarno pakleno vruće i sve to je isparilo već prije početka prvih vožnji. Te prve vožnje su još nekako prošle, iako uz dosta prašine. Vidio sam da su pumpe za polijevanje smještene na vrhu staze i da je ekipa pokušala napraviti nekakvo polijevanje prije drugih vožnji, međutim imam dojam da nešto nije štimalo jer je to sve izgledalo nekako slabo, kao da se polijeva s običnim vrtnim crijevom. Kako bi se reklo "do zaključenja broja" nisam uspio saznati da li je nešto zakazalo u sustavu ili je sustav polijevanja jednostavno bio nedovoljno kapacitiran za ovu vrućinu.


Tako da su druge vožnje bile u ogromnom oblaku prašine. Manje klase su još nekako odvozile, ali kad su došli veći igrači imao sam dojam da sam u drugom dijelu Mad Maxa :-) u onoj sceni kad Mad Max s brda promatra ganjanje u dolini i oblake prašine koji se dižu iza vozača. Snimao sam kamerom dolje sa sudačke kučice uz sunce koje se popodne spuštalo baš gore iza brda i obasjavalo stazu u smjeru mene i gledatelja. Sunce se probijalo kroz prašinu, a negdje unutar te prašine su bili vozači. Nekoliko puta sam previše podigao kameru i ulovio direktnu zraku sunaca pa mi se fokus na kameri zblesirao na par sekundi. U srednjim dijelovima staze se vozače moglo vidjeti samo kad bi netko skočio na nekom skoku pa mu je glava provirila iznad prašine. A na vrhu je to izgledalo bajkovito jer se od jakog kontrasvjetla vozače vidjelo samo kao siluete koje skaču po zraku.
Na kraju sam odlučio snimati nekoliko donjih zavoja jer još nemam u planu novu kameru radi skurenog senzora.

U početku sam bio čak i ljut što se uopće vozi po takvim uvjetima nikakve vidljivosti i što se to ipak nekako ne sredi, ali onda sam se prebacio u "Mad Max" mod i čak mi je to sve bilo zanimljivo i simpatično.

Fotkao sam dosta, snimio sve druge vožnje, a u pauzi nisam radio ništa već sam išao po boxevima i ostvarivao socijalno-društvene kontakte :-) I inače sam imao običaj obilaziti po boxevima, ali sve nekako brzinski "bok-bok", pa sam u zadnjih nekoliko utrka odlučio da bi ipak bilo bolje i kvalitetnije malo sjesti i na miru popričati s ljudima, kušati tekuću i gastronomsku ponudu, a ne samo non stop naslikavati.

To bi bilo to. Iako je ogromna prašina i  vrućina obilježila utrku, meni je opći dojam cijele utrke ipak dobar. S obzirom da su sve dosadašnje utrke u Bedekovčini bile dobro pripremljene, vjerujem da su i organizatori uočili da je ovaj put prašina izmakla kontroli i da će za sljedeći put imati spremno rješenje i za to.

Sljedeća utrka je 19.7 u Loboru.

Foto i video materijale, kao i uvijek, možete pronaći na:
Slike:
Photo Video by Damir Glavač
Video:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo




Objavi komentar