Nedjelja je bila prilično vruća. Tjedan je počeo sparinom da se nije moglo disati, ali nas je sa srijede na četvrtak oprao pljusak i ipak malo rashladio. Prema kraju tjedna je temperatura opet rasla i bilo je jako vruće ali ipak lakše nego na početku tjedna. Staza je dva puta polijevana, prije prvih vožnji i u pauzi tako da nije bilo prašine i sve se moglo lijepo vidjeti.
Nastupilo je 13 vozača, od toga 8 iz Slovenije (lijepo da su se odazvali kad je već naših bilo tako malo...). Podijeljeni su u dvije skupine iz kojih su se prva tri vozača direktno plasirala u finalnu vožnju, a ostali su u dodatnoj utrci "Zadnja šansa" dobili priliku boriti se za još 3 preostala mjesta u finalu. U finalnoj utrci je tako nastupilo 9 vozača.
Uvjerljiv je bio Tihomir Kotarski (broj 76) i već nakon prvog kruga finalne utrke njegova pobjeda nije dolazila u pitanje. Iako je lošije startao, već nakon prvog kruga je preuzeo vodstvo i držao ga do kraja. S obzirom da se pola godine spremao za Erzberg i da ovu stazu poznaje u detalje, ovo i nije neočekivano. Prošle godine je bio maksimalno iscrpljen, u pauzi su ga doktori "macali" i primio je infuziju da bi uopće mogao odvoziti utrku. Ove godine je bio potpuno spreman i u top formi.
Drugo mjesto je zauzeo Neven Čorko (broj 23) koji me ove godine impresirao na svim utrkama gdje sam ga imao prilike pratiti. Čorko je odlično krenuo u utrku, ali mu se na pola prvog kruga, nakon jedne prepreke ugasio motor kojeg je zbog velike kompresije teško ponovo upalio. Tu je izgubio dragocjene sekunde pa se ostatak trke morao probijati poziciju po poziciju prema naprijed. Iako se pred kraj trke činilo da se jako brzo približava Kotarskom, mislim da je to ipak posljedica toga što je Kotarski napravio veliku prednost pa se pred kraj malo opustio i usporio.
Treći i četvrti su bili slovenski vozači Tomaž Jernejšek (broj 486)
i Gregor Milošič (broj 7). Jernejšek je tijekom cijele utrke bio "tu negdje" dok je Milošič poveo utrku, ali mu se nakon nekoliko krugova probušila guma pa je zbog toga do kraja malo popustio i završio na četvrtoj poziciji.
Staza je imala konfiguraciju kao i prošle godine, ali je dodana jedna nova prepreka koja se pokazala jako zajeba..., pardon, atraktivna za puno vozača. Prije uspona na hupser u sredini staze je stavljena veća rebrasta plastična cijev pa se nije moglo dati gas i preskočiti ga već je trebalo usporiti i prvo proći preko cijevi. Rijetki su bili vozači koji tu nisu bar jednom zapeli ili pali i vjerojatno će tu cijev sanjati još danima.
Spomenute cijevi su stavljene na još nekoliko mjesta na stazi umjesto limenih bačvi od prošle godine. Bačve se nisu pokazale baš zahvalne jer su pretanke i izgubile su formu već nakon dva-tri kruga. Ovo je sad puno bolje jer se prepreka ne deformira prolaskom motora.
Ovu utrku pratim od početka, 2013. i mogu reći da je kod Kotarskog organizacija savršena. Tu se sve zna: tko, što, kada, gdje, zašto... Od izrade plakata i reklame, preko službenih poziva ljudima koji imaju neku funkciju oko utrke pa sve do pripreme staze i svega oko staze. Prilazni putevi do staze su bili jasno označeni isto kao i prostor oko staze pa je bilo točno definirano gdje je mjesto za boxeve, za mehaničare, za gledatelje... Sponzori su također dobili svoje primjereno mjesto na nekoliko bannera. Ne kažem ni u kom slučaju da su drugi organizatori loši, ali ovo mi ipak malo odskače. Organizirana je ugostiteljska ponuda, razglas te muzika u obliku "one man banda". Ove godine nije bilo elektronskog mjerenja vremena, ali je i ovako "na ruke" sve bilo izvrsno.
Gledatelja je možda moglo biti i više i procjenjujem da ih je bilo otprilike kao i prve godine. Prošle godine je utrka zbog lošeg vremena vožena u subotu pa je tad gledatelja bilo manje. S obzirom da ih se većina sakrila u hlad ispod nekoliko većih stabala, možda bi Tihomir trebao za sljedeću godinu odnekud dovesti još 3-4 takva veća stabla i posaditi ih oko staze da bude mjesta za još više ljudi :-)
Prve tri vožnje sam fotografirao, a finalnu snimao. Slika imam puno jer ove vozače nemam baš prilike prečesto fotografirati, a i sve prepreke su mi bile zanimljive pa sam ih htio uslikati čim više. Kako je ovo utrka u kojoj se vozi sporije s atraktivnim prelascima preko prepreka, bilo mi je vrlo lako fotografirati i premještati se po stazi da ih dokumentiram čim više. Do finalne utrke sam uočio da je najzanimljivija prepreka ova novopostavljena pa sam kraj nje stavio malu kameru i od otprilike 7 minuta snimke imam cca 3 i pol minute padova :-)
Slike možete pogledati na linku:
ENDUROCROSS TK Racing Zlatar Bistrica, 12.7.2015
a video na:
Endurocross TK Racing Zlatar Bistrica, HD, 12.7.2015 - FINALE
Endurocross TK racing trap easy way? No way... crash! 12.7.2015, HD
Objavi komentar