Spring Extreme 2017 - Marija Bistrica, 27.5.2017

U Mariji Bistrici, Hrvatska, Krapinsko zagorska županija, je u subotu 27.5.2017 za ljubitelje adrenalina po prvi put organizirana "Spring Extreme 2017", ekstremna vožnja ATV i quad vozilima. Organizatori susreta su bili "Polaris Croatia", "ATV, Quad & SxS Shop * QuadSquad International", "Autoprijevoz Mario" i "RUSAN - MIKRON D.O.O.", uz potporu nekolicine domaćih zaljubljenika u off-road.


Druženje je počelo jutarnjim okupljanjem kod Krpića, tj. kod Bistroa "Mladost" u Mariji Bistrici, gdje je bio organiziran doručak za sve sudionike. Okupilo se 40-tak hrabrih off-road vozača iz Hrvatske, Slovenije i Austrije. Nakon doručka se krenulo promotivnom vožnjom na foto i video dokumentiranje, a poslije toga je krenula akcija!


Trasa kojom se vozilo je bila dužine oko 40 km. Start je bio kraj farme Vajda u Tugonici, a cilj iza zaselka Jantoleki u Globočecu. Za one koji ne poznaju detaljno ovaj kraj, to je otprilike smjer Marija Bistrica - Konjščina. Sam naziv susreta govori da je ruta napravljena dosta extremno pa nije bila namijenjena baš svakome. Za svladavanje cijele trase je trebalo dosta snage, energije, izdržljivosti, koncentracije te jako i izdržljivo vozilo. Trasa je zamišljena i napravljena sa jako puno strmih i zahtjevnih uspona ili spuštanja na šumskom terenu. Između tih ekstremnih dijelova postoje prečice, ali cilj vožnje nije bilo provozati se od A do B već svladati cijelu rutu. Prava stvar za ljubitelje oktana i adrenalina!


Većina uspona ili spustova je imala težu i lakšu varijantu pa su se vozači na početku grupirali u 4 grupe, svatko prema svojim sposobnostima ili osjećaju sposobnosti :-) Svaka grupa je imala iskusnog predvodnika koji je već prošao trasu jer je većina vozača bila prvi put na ovom terenu. Nije se vozilo natjecateljski da se postigne što bolje vrijeme, ali opet nije cilj niti turistička vožnja s panoramskim razgledavanjem. U stvari, kad se vozi u grupi, tada se svaki pojedinac mora prilagoditi prosjeku grupe ili će otpasti ako se preračunao u sposobnostima. Iz tog razloga su se nakon prve dvije-tri kontrolne točke vozači spontano malo pregrupirali kad su vidjeli kakvi su zadaci pred njima tako da smo na kraju imali sveukupno 2 grupe, jaču i slabiju.


Uspone i spusteve je riječima teško opisati, a i slike i video ne mogu točno dočarati težinu zadataka. Tek uživo se vidi koliko je to sve ekstremno! Neki od uspona su možda i pod 70-80 stupnjeva nagiba, po nekima se većina nas ne bi spuštala ili penjala ni pješice. Radi se o šumskim zemljanim terenima s korijenjem, suhim lišćem i kojekakvim otpalim granama drveća, a na par usjeka se našlo i nešto blata. Teren na strminama je bio suh pa je to malo olakšalo vožnju. Organizatori su mjesecima prije istraživali teren nebi li pronašli atraktivne lokacije za rutu. Za trasiranje su najzaslužniji Matija i Karlo Kovačić, koji su dali sve od sebe da učesnicima čim više zakompliciraju život :-) Sve zahtjevne dionice su napravljene na dijelovima šume gdje skoro nitko ne prolazi jer su toliko strmi i nepristupačni da tu nitko ne ide ni pješice.


Već sam rekao da za takve ekstremne napore treba imati i pravi stroj. Uglavnom su to bili 4x4 strojevi s 500 i više kubika. Može se to prijeći i samo sa zadnjim pogonom, ali stroj i vozač u tom slučaju trebaju biti vrhunski pripremljeni! Nezahvalno je spominjati marke vozila jer bi netko mogao reći da baš njegovu marku nisam spomenuo, ali najviše je bilo Polarisa, zatim Can-Amova te nekoliko ostalih s jednim ili dva predstavnika.


Vozači su trasu svladali za otprilike 4 sata, s tim da je jača grupa, razumljivo, bila ipak nešto brža, a bilo je i par kvarova koji su na par mjesta usporili prolaze, ali su uspješno riješeni. Na par mjesta su vozači "u žaru borbe" imali bliske susrete s bukvama, ali ništa strašno ni za bukve ni za vozače. Na usponima se uglavnom vozilo na zadnjim kotačima, a na strminama su zadnji kotači htjeli preteći prve. U povratku je vožen "slobodni" stil, odnosno vozači su se samoinicijativno organizirali u nekoliko grupa te još jednom prošli najzanimljivije dijelove.


Za sve sudionike je na sredini rute osigurana zakuska sa štrukljima i pićem, a na kraju večera i zabava "Kod Krpića".

Foto i video materijale možete pronaći na linkovima:

Foto:
Facebook - Photo Video by Damir Glavač
Video:
Youtube - Damir Glavac AutoMoto FotoVideo

Informacije:
Facebook - Spring Extreme 2017 

Read more

INTERVJU: Ivica Tuđa - Prvak Zagorja u autocrossu 2016

Malo sam već možda dosadan i predvidljiv s ovim početnim pitanjem o "kratkom predstavljanju", ali dok ne smislim nešto bolje, držimo se starog dobrog provjerenog recepta :-) Pa krenimo...

Ivice, predstavi nam se u par riječi.
Zovem se Ivica Tuđa, rođen sam 1978.g., živim u Zlatar Bistrici, po zanimanju sam alatničar i član sam Off road kluba Lobor.

Opiši nam svoj početak u autocrossu.
Od malih nogu, tj. od ranog djetinjstva su me počeli zanimati kotači i miris oktana. Već sa svojih 13 godina kupio sam Kadett B linije te su nakon njega došli nekoliko fićeka, stojadina, pa čak i dva moskvića. Prije automobila, a i za vrijeme automobila bilo je tu raznih mopeda i motocikala sa kojima sam, kao i sa automobilima osvajao Zagorske ceste i brege i tako sticao iskustvo. Prvu autocross utrku odvozio sam 2001. godine u Gornjoj Konjšćini sa Golfom prve linije i tu se rodila ljubav prema autocrossu. Osim toga, vozio sam i trke na stazi u Brdovcu kraj Zaprešića i tu sam osvojio dva prva i jedno treće mjesto. U to vrijeme utrke nisu bile na razini kao sad, ali adrenalina nije bilo ništa manje nego u današnje vrijeme.
U Gornjoj Konjščini sam također postizao dobre rezultate i tamo sam vozio otprilike četiri ili pet utrka, nakon čega sam imao kratku pauzu dok nisam počeo voziti u Loboru, a kako se taj sport širio, kasnije i na drugim stazama koje su se u međuvremenu napravile.

Kažeš da si počeo s Golfom, a sad si na Peugeotu. Zašto Peugeot?
Počeo sam sa Golfom kao što sam ranije napomenuo. Preokret se dogodio 2005. godine kada mi je Groš Miroslav posudio svoj Peugeot, tu se automatski desila velika ljubav prema Peugeotu. I tada sam svoje Volkswagene za civilnu upotrebu zamijenio sa Peugeotom, a kasnije i za autocross upotrebu. Peugeot se pokazao kao dosta siguran i kvalitetan auto za utrke.
Kakve su karakteristike tvog sadašnjeg auta? Općenito, što sve treba pojačati na autu da bi bio spreman za autocross? Može li se voziti "autom s otpada"?
Moj sadašnji auto je Peugeot 306 koji je tvornički bio 1.9. diesel. Prvo sam u njega stavio motor iz Citroena Xantie 2.0. 16V od 130 konjskih snaga te sam njega kasnije zamijenio motorom iz 406 2.0. turbo. Na tom motoru iz 406 imao sam lom kartera u Šemnici pa sam ga zamijenio i stavio motor iz 605 2.0. turbo od 148 konjskih snaga sa kojim i sada vozim. Dijelove nabavljam tako što kupujem čitave automobile sa kojih ih kasnije vadim, a i razmjenjujem ih sa nekolicinom vozača koji također voze Peugeot. Auto većinom slažem sam i uz pomoć prijatelja. Da bi se auto složio za utrke potrebne su velike preinake od ovjesa, pojačanja izvana i iznutra, kočnica, pogona itd. Tako da na kraju taj auto nema velike veze sa onime što je bio prije dok je služio za civilnu upotrebu. Da bi se došlo do rezultata potrebno je uložiti puno vremena i rada da bi se auto usavršio i doveo u stanje da dolazi do čim manje kvarova. Nekad još za vrijeme utrka u Gornjoj Konjšćini, mogao si kupiti auto prvi dan i drugi s njim na utrke dok je to sada nemoguće, zbog samih strožih pravila te zbog velike konkurencije koja diže letvicu sve više i više.

Kakve si rezutate imao prošlih sezona i na kakvim stazama se najbolje snalaziš?
Prošla sezona bila mi je dosta uspješna jer sam postao prvak, a bilo je i dosta sreće, s obzirom da vozim jedan od najtežih auta u prvenstvu. Jer zbog same težine imam dosta problema sa gumama, felgama i ovjesom. Najatraktivnije utrke su mi u Keblu i na takvim ravnim stazama  jer tu snaga automobila i iskustvo vozača dolazi više do izražaja nego na brdovitim i kraćim špurama kao npr. u Loboru, a i na njima se automobili manje oštećuju (ovjes i sl.). Najviše mi odgovara suha podloga bez puno prašine kao i ostalim vozačima, kada je najbolja vidljivost i kada  gume najbolje prianjaju za podlogu.
Tko su ti bili najveći konkurenti ove godine?
Prošle sezone najveća konkurencija bio mi je Miroslav Groš i Ivica Mikulec kad je vozio, koji su također vozači marke Peugeot.

Da li je auto spreman za sezonu 2017, treba li ga popravljati, dorađivati, poboljšavati?
Nakon svake utrke imam dosta posla na autu zbog same njegove težine. Gume, ovjes i amortizeri su mi najveći problem oko čega imam često najviše posla. Auto je spreman za sezonu te sam i kroz pauzu između sezona prikupio dijelova za novu sezonu. Ali kako je već dosta karamboliran s obzirom da ima dosta utrki iza sebe, za slijedeću sezonu moram razmišljati o drugoj karoseriji koju ću morati dosta olakšati.
Slažeš li auto sam ili sudjeluje još tko? Imaš li kakve posebne pripreme pred utrku?
Pred utrku je uvijek zanimljivo, više puta zbog drugih obaveza se sa slaganjem čeka do zadnjega pa onda zna biti našpanano dosta. Ali praktički se par dana pred trku ni ne diše, sve je podređeno samo utrci.

Kakvi su tvoji planovi za ovu sezonu, pretpostavljam obraniti titulu, kakva će biti konkurencija?
Ovu sezonu definitivno branim titulu i uz malo sreće nadam se da ću u tome i uspjeti. Konkurencija je također imala dugu zimu za pripreme tako da će u svakom slučaju biti jako zanimljivo, koliko znam spremaju se i neki noviteti.
Čujem da se i podmladak sprema za utrke, kakvi su njihovi ciljevi?
Mlađi sin će voziti pojedine utrke mopedcrossa, a stariji ima veliku volju za autocross. S obzirom da se sada po novom pravilniku može voziti sa 16 godina možda ove godine složimo kakav automobil i za njega.

Link: Pogledajte na Youtube kako izgleda autocross trka iz perspektive Ivice Tuđe!

Read more