MOTOCROSS: PH2014 - Zabok 1.5.2014

Ova utrka bila je spektakularna! Praznik motocrossa. Utrka je bila zajednička za hrvatske i slovenske vozače pa su rampe bile popunjene "do ibera". Bio je Praznik rada kad se tradicionalno ide na izlet na planinu Ivanščicu pa sam i ja to jutro iskoristio za obiteljski izlazak u planine, a popodne je bilo rezervirano za Zabok.
Organizatori su napravili odličan posao, staza i okoliš oko staze su bili odlično uređeni i pripremljeni. Vrijeme je bilo skoro pa idealno, bilo je lagano oblačno i u par navrata se spustila lagana kiša ali sve u prihvatljivim granicama. Doduše, meni kiša nije baš idealan uvjet jer kad snimam ili fotografiram onda na prvu kap kiše moram uzimati kišobran i kabanicu što mi dosta otežava rad. Ali da sam običan gledatelj ili vozač, mislim da ne bi mogao naći nikakvu zamjerku na vremenske uvjete.

Gledatelja je bila lijepa nakupina. Ja sam došao cestom s gornje strane i vozio sam sigurno 200-300m dok nisam našao mjesto za parkiranje. Cesta je bila puna auta i s lijeve i s desne strane.

A vozača...?? Ovoliko ih na rampi nisam već dugo vidio, da ih je bilo još nekoliko trebalo bi voziti i kvalifikacije. Dovoljno je reći da, osim B-lige, nije bilo spojenih klasa! Znači, vozile su se sve klase motocrossa, a quadova nije bilo.

Moram priznati da sam u prvom trenu bio impresioniran slovenskim vozačima i mislio sam kako su nas "oprali" ko malu djecu. No, kad sam ozbiljnije razmislio, shvatio sam da sam bio pod dojmom dvojice slovenskih svemiraca, Klemena Gerčara i pogotovo Tima Gajsera. Dečki nisu normalni! Stvarno voze svoju posebnu klasu. Odvojili su se već u prvom krugu i tako držali poziciju do kraja.
Ali ono u čemu slovenski vozači ipak malo odskaču je samopromocija. S obzirom da mi je većina imena bila nepoznata malo sam proguglao da vidim tko su i što su, i dosta ih ima svoje osobne web stranice. Ima li to koji naš vozač? Ako ima, javite da se pospem pepelom. Nekoliko njih me i poslije utrke pitalo za slike da ih stave na web.

No, ako Gerčara i Gajsera "izbacim" iz konkurencije, ostatak naših vozača se držao paralelno slovencima. Nisam sve detaljno prebrajao ali mislim da je sveukupno bilo više slovenskih vozača. Barem u MX Open. U toj klasi su naši vozači ukupno zauzeli: 4. mjesto Leljak, 5. Jaroš, 7. Božić, 8. Karas. U MX85 klasi je rasturao Nikola Hranić tako da kao završnu ocjenu dana nemam nikakvih primjedbi na naše vozače.

Što se tiče staze, po meni je bila odlična, jedino ne razumijem zašto je bila označena drvenim kolcima zabijenim u zemlju, to mi se čini preopasno ako netko padne na njih. Ako je jedan forumski komentar točan, onda se upravo to i dogodilo jednom vozaču koji je pao i ozlijedio si lice baš na kolcu. Istina je da staza ljepše izgleda označena trakama ali trebalo bi smisliti nekakav fleksibilniji stupić, da se lako svine ako netko padne na njega. Ali nije to specifikum samo ove utrke, to sam vidio po svim stazama pa komentar generalno upućujem na sve.

Prošetao sam i boxevima, sreo se s kolegom iz bivše firme, Ivanom Nemčićem čija mjerna služba, Speed timing je radila mjerenje rezultata. Bedekovčani iz B lige su me ponudili njihovim tradicionalnim pićem dobrodošlice, gemištom.

Organizacija utrke je bila besprijekorna jedino ću dati malu zamjerku jer sam morao tražiti informaciju o točnom rasporedu dana. U današnje vrijeme modernih internetskih medija i komunikacija želim da informacija nađe mene, da me pogodi direkt među rogove, da ju ne mogu izbjeći.
Moram ponoviti da svaka ova mala kritika nije ništa negativno već samo malo ukazivanje na sitnice koje se možda u budućnosti mogu poboljšati.
Na utrci sam se osjećao jako ugodno i ležerno iako sam dosta letio gore dolje u želji da dokumentiram čim više pozicija. Mislim da ću u budućnosti ipak zauzeti jednu, max. dvije lokacije i to je to. Ne treba sve poslikati na jednoj utrci i jednoj sezoni. "Treba si čuvati posel" :-)

Sviđa mi se ova staza, vrlo je pregledna i mislim da nema pozicije s koje se ne vidi barem 80-90% staze. S dosta mjesta se vidi baš cijela staza. Ovakva zajednička priredba s vozačima iz dvije zemlje je odličan potez kakvih bi trebalo biti više. Zanimljivo je za gledatelje jer ima puno vozača, a vozači mogu vidjeti gdje su i što su u većoj konkurenciji. Bilo bi dobro kad bi se ovakva ideja i "nadogradila", možda uvesti više zajedničkih utrka, pa čak i s više zemalja iz okruženja. Za dalje utrke bi se vozačima moglo financirati putovanje od strane HMS-a. Ako nema novaca, možda se može nešto izvući iz europskih pred i post pristupnih fondova, to je sad jako popularna mantra :-) Ili naći generalne sponzore prvenstva koji bi bili voljni tako nešto podržati. Pa povući za rukav nekog s "nacionalne tv kuće", da se hrvatski sport ne svodi na 4-5 sportova koji se stalno vrte na "televizoru", a drugi sportovi kao da ne postoje.

Kompletni video pregled iz Zaboka možete pogledati na donjim linkovima:
MOTOCROSS MX OPEN, ZABOK, 1.5.2014 HD
MOTOCROSS MX2 125-2T 250-4T, ZABOK, 1.5.2014 HD
MOTOCROSS B-250 B-OPEN, ZABOK, 1.5.2014 HD
MOTOCROSS VETERANS, ZABOK, 1.5.2014, HD
MOTOCROSS MX85, ZABOK, 1.5.2014, HD
MOTOCROSS MX65, ZABOK, 1.5.2014, HD
MOTOCROSS MX50, ZABOK, 1.5.2014, HD

Read more

INTERVJU: Antonio Kossi - Prvak Zagorja u motocrossu 2014

Jako mi je drago da mi je u rubrici Intervju još jedan pobjednik Prvenstva Zagorja, ovaj put u najjačoj klasi motocrossa MX Open, Antonio Kossi. Zanimali su me njegovi počeci u motocrossu, osvrt na ovogodišnje prvenstvo te planovi za budućnost i vjerujem da ćete uživati u čitanju!

Za početak bi te molio da nam kažeš par riječi o sebi, odakle dolaziš, čime se baviš, od kad voziš motocross?
Zovem se Antonio Kossi, imam 23 godine, dolazim iz Križevaca. Po zanimanju sam strojobravar i tehničar za logistiku i špediciju, a trenutno idem u školu za profesionalnog vatrogasca u DUZS u Zagrebu.
Moja moto karijera je počela u supermotu, a prije 4 godine sam počeo voziti motocross. Prve godine sam vozio B-ligu, a već sljedeće godine sam se prebacio u najjaču Pro klasu, MX Open.

Kakve rezultate si imao prošlih sezona? Kako si odlučio da ćeš voziti PZ?
U Prvenstvu Hrvatske su me dosta pratile ozljede pa nemam baš neki poseban rezultat koji bi mogao istaknuti. Mislim da je tome malo kumovao i nedostatak iskustva. Ove sezone sam poslije druge utrke za PH na treningu pao i ozlijedio lijevo rame. To me je spriječilo da u nastavku sezone ozbiljnije konkuriram za poredak PH. Inače smatram da bi mogao konkurirati barem za 4. ili 5. poziciju.
Otprilike u vrijeme kad sam se oporavio od ozljede počelo je Prvenstvo Zagorja pa sam se odlučio priključiti. Smatrao sam da je sezona PH previše odmakla da bi mogao ozbiljnije konkurirati u poretku, pa sam PZ vidio kao idealnu priliku za skupljanje iskustva i povratak u natjecateljsku formu za sljedeću sezonu.

Sve 4 utrke PZ si pobijedio, usudio bi se reći, impresivnim vožnjama! Što je po tebi presudno za pobjedu, motor, vozač, hrabrost, taktika, tehnika?
Kao prvo se podrazumijeva snaga i dobra fizička kondicija, jer uzalud sve i tehnika i taktika, ako nakon pet minuta ne možete držati volan u rukama. Možda zvuči neobično, ali vjerojatno je za ukupnu pobjedu presudilo to što nisam previše forsirao radi ozlijede, pa nisam imao nikakvih padova. Tako sam imao kostantu u svim utrkama i dolazio do pobjede.



Koji motor voziš? Održavaš li ga sam ili imaš kakvu ekipu koja se brine o tome?
Od uvijek sam na KTM motorima, trenutno vozim KTM 350 SXF s tvorničkim dijelovima, nisam ništa posebno dorađivao na njemu. Održavam ga i servisiram sam.

Je li ti koja utrka Prvenstva Zagorja ostala u posebnom sjećanju? Kakve staze inače voliš? Tko su ti bili najveći suparnici ove godine?
Možda će zvučati diplomatski, ali sve staze su mi ostale u lijepom sjećanju. Ako baš moram neku izdvojiti onda bi to možda bila staza u Loboru. Mislim da ima sve elemente prave motocross staze i dosta je brza. Ne volim pretjerano blatne staze, vise mi odgovara suho, odnosno rekao bih da je idealno kad  je staza polumokra.
Najveći suparnik mi je bio domaći vozač iz Zagorja, Neven Čorko.



Nakon sezone si se prebacio na školovanje za vatrogasca, kakvi su ti planovi za novu sezonu, hoćeš li i ove godine voziti u Zagorju ili se prebacuješ na PH?
Moram malo razmišljati i o budućnosti pa se školujem za vatrogasca. Obuka mi traje do polovice 6. mj. 2015. To mi je sad prioritet u životu pa za to vrijeme neću voziti PH kako se ne bi ozlijedio i time ugrozio školovanje. Planiram i ove godine voziti utrke u Zagorju, ali bez ikakvog forsiranja dok ne završim školovanje. Tako ću održavati formu i imati dobar trening za nastavak drugog dijela PH.

Kad smo se već dotakli PH, ove sezone su na vrhu bili Leljak, Karas i Jaroš, vidiš li se u budućnosti kao netko tko bi se mogao ubaciti između njih, pa čak biti i prvak?
Ne bi bilo dobro kad bi vozio utrke bez želje da budem na pobjedničkom postolju. Rekao bi da ovu sezonu gledam kao prijelaznu gdje moram riješiti stvari koje sam već spomenuo i dobro se spremiti za 2016.
Za dobru poziciju se treba poklopiti dosta faktora i teško je unaprijed reći, ali vjerujem da ako sve bude po planu i bez ozljeda da bih mogao konkurirati prvoj trojici.

Gdje inače treniraš? Imaš li kakve kondicijske pripreme, trenera?
Najčešće treniram na stazi u Gornjoj Petrički pošto nemam nigdje bliže stazu u okolici Križevaca. Ako je utrka prvenstva negdje bliže Križevaca onda ponekad odem na trening na tu stazu prije same utrke.
Imam i kondicijske pripreme s kojima počinjem odmah početkom godine pa sve do prve utrke. Kasnije tijekom sezone također treniram snagu i kondiciju, ali tada najčešće na motoru gdje mi dosta pomaže Marko Leljak jer idemo zajedno na treninge.
U financijskom i moralnom smislu najviše mi pomaže otac, a od sponzora imam "MOTO-ŠPICA" iz Varaždina, "Moto Oprema" iz Zagreba, "OPG Švagelj" iz Križevaca, Caffe Bar "Fijolica" iz Križevaca i "DOM" iz Križevaca kao distributer Mitas guma. Ne smijem zaboraviti ni prijatelje koji me podržavaju i pomažu.

Osim dominacije u motocrossu, ove godine si pobijedio i na endurocross utrci Tihomira Kotarskog, pa čak i na rekreativnoj utrci u plivanju nakon utrke... Totalna dominacija u Zagorju ove godine ;-) Reci nekoliko rečenica o toj utrci.
Ove godine sam vozio i endurocross kod Tihomira Kotarskog, a to mi je ujedno bila i prva utrka takvog tipa. Volim enduro i često znam poslije sezone kada završe utrke otići s ekipom koja rekreativno vozi enduro na zahtjevnije terene tako da sam tu savladao dosta prepreka koje se mogu naći na endurocross utrci. S Tihomirom Kotarskim se poznajem još od vremena kad smo vozili supermoto pa me pozvao da sudjelujem u utrci. Odlučio sam otići da se revanširam za neke supermoto utrke kao u dobra stara vremena ;-)


Na stazi sam se dobro snašao od samog početka, a prekaljeni i iskusni vozač Tomislav Marić mi je uskočio s par dobrih savjeta tako da sam savladao sve prepreke, odnio sam ukupno prvo mjesto kao i najbrže vrijeme na treningu.

Za kraj te molim da nam daš tvoju ocjenu ovogodišnjeg Prvenstva Zagorja.
Što se tiče organizacije, dajem joj pozitivnu ocjenu, ali ima još dosta prostora za poboljšanja. Najveći nedostatak je manjak transpondera za elektronsko mjerenje vremena radi čega se rezultati zbrajaju ručno pa se onda zbog dosta natrpane satnice cijela priredba previše oduži.
Inače na svim utrkama vlada dobra i prijateljska atmosfera među svim sudionicima, a rekao bih da sam stekao i nekoliko navijača pa ih ovim putem pozdravljam i jedva čekam da se ponovo vidimo!

Za kraj možete pogledati jednu od utrka ovogodišnjeg PZ:
Motocross Pro MX2 OPEN, JANINE2014, 20.7.2014, HD 

Read more

MOTOCROSS: PH2014 - Savski Marof 21.4.2014

Nakon više godina ponovo sam bio na nekoliko utrka Prvenstva Hrvatske u motocrossu. Prva od njih je bila u Savskom Marofu, na stazi "Pepačev brijeg". Na toj stazi nisam nikad bio. Prolazio sam kraj nje par puta kad sam išao po gume u Sloveniju. Na utrku sam poveo i susjeda, kad ogladnim da ima tko platiti pivu i čevape.
Kao i za tekstove o utrkama Prvenstva Zagorja moram Vas i ovdje zamoliti da uzmete u obzir da je prošlo već dosta vremena od utrka pa ću više pisati na temelju općeg dojma koji mi je ostao, a detalje ću pisati koliko ih se sjetim.
Vrijeme je danima prije utrke bilo kišovito, oblačno i tmurno, isto kao i na dan utrke. Moja avantura je počela već u Zaprešiću kad sam htio ići poprijeko preko Brdovca pa sam naravno promašio skretanje i skoro završio u centru Zaprešića. Ovim putem bi se htio zahvaliti Googleu i njegovoj usluzi Google Maps jer sam se uz njihovu pomoć vratio na pravi put.

Prvi dojam kad sam došao do podnožja staze je bilo da sam ispod impresivnog brda klase "KTVJ". Za one koji neznaju, to je kratica za "kam te vrag jebe". Odnosno nešto kamo normalan čovjek nema potrebe ići bez prijeke potrebe. Ali ovo je motocross :-)
Cijelo vrijeme je gnjavila neka dosadna kišica koja se nije mogla odlučiti hoće li padati ili ne. Kakvi otprilike uvjeti će biti na stazi sam vidio već kad sam od parkirališta krenuo gore prema stazi. Po svim grabama, grabicama, kanalima, kanalicama su tekli potoci blatne vode koja se slijevala sa staze. Rekoh, ovo će biti zanimljivo. I bilo je. Došao sam dosta rano, taman na kraj treninga, još je bilo par quadova na stazi. Blata je bilo do koljena. Malo sam hodao po donjem servisnom parkiralištu, u prvi tren sam si mislio pa gdje su svi vozači? Kasnije sam skužio da postoji i veće parkiralište gore iznad staze.

Staza je bila puna blata i uvjeti za vožnju, a i za gledatelje, su bili dosta teški ali i zanimljivi. Tko je došao bez dobrih ripni na cipelama a pokušavao se popeti na brdo mogao je lako završiti uspon sklizanjem na guzici. Cijela priredba je bila u znaku tog lošeg vremena. Na stazu su prvo izašli mali quadovi Q2 i motori klase MX50&65 (ne zajedno, ne sjećam se više koji su bili prvi, ali nije ni toliko bitno). Obje grupe su vozile po skraćenoj stazi u donjem dijelu. Quadovi su utrku završili relativno normalno.

Puno veće probleme su imali motori. Prva 2-3 kruga su još prošla kako tako ali onda su počeli problemi. Sklizali su se po stazi, roditelji su im pomagali gurajući ih. S jedne strane gledajući, bili su zabavni takvi, ali s druge strane malo mi ih je bilo žao. Nažalost negdje na sredini utrke se desila dosta ružna nesreća kad je jedan od vozača pao i ostalo u nesvjesti ležati u blatu. U prvi tren jako psihički teška situacija, svi su vikali i mahali i zvali neka dođe hitna a hitne od nikud. Odnosno, došla je u neko razumno vrijeme ali kako se kaže "te minute čekanja su bile kao sati duge". Srećom, sve se na kraju završilo "samo" s lakšim potresom mozga. Utrka je zbog toga tu i prekinuta.

Vremenske prilike non stop su se mijenjale, u jednom trenutku je čak izgledalo da će se pojaviti i sunce, a onda je opet za par minuta počela kiša. Staza nije bila baš u top stanju pa je odlučeno da veliki quadovi Q3 kao ni motori MX85 neće voziti. Blato je bilo preveliko.

Između malih i velikih klasa je bila pauza za pivu i čevape. Nekako smo i to obavili jer je kiša počela baš jako padati pa smo se svi nagurali gdje je tko našao kakvu nadstrešnicu ili šator. Inače nemam ništa protiv kiše i blata, ali mi je problem radi kamere. Nije vodonepropusna pa onda moram u jednoj ruci držati kišobran, u drugoj kameru, na leđima ruksak, na sebi kabanicu, uz to još paziti da ne padnem i sve to skupa sa sobom razbijem.

Nakon pauze je odrzana ceremonija otvorenja. Prvo su krenuli B ligaši. Bilo je dobro krug-dva a onda je počela tarapana. Kiša je padala sve jače, a vozači su imali sve više problema s blatom, najviše na onom glavnom usponu od starta. Svako malo je netko završio u blatu, vozači su se vraćali natrag pa ponovo pokušavali savladati uspon, i ponovo, i ponovo... S tehničke strane gledajući, bilo mi je interesantno promatrati kako ima par vozača koji su cijelo vrijeme vozili bez problema, a drugi jednostavno nisu mogli savladati uspon. Je li to stvar do tehnike, do motora, do vozača, do guma, ne znam. Tko zna, nek objasni u čemu je tajna.

Poslije njih su krenuli i Pro vozači sa spojenim MX2 i Open klasama. Vozača je bilo dosta, bilo je i Slovenaca. Kod "prve lige" je situacija bila slična kao i kod B lige. Jedino što su problemi počeli 2-3 kruga kasnije. Opet je na startnom brdu bio najveći problem, vozači su pokušavali pronaći nekakvu lakšu putanju, ali meni se čini da su sve bile jednako teške. Također je bilo par vozača koji nisu imali nikakve probleme s blatom. U Open klasi Hrvoje Karas je superiorno odvozio trku i pobijedio. Drugi je bio Marko Leljak, a treći Danijel Božić. U sjećanju mi je ostao Matej Jaroš koji se samo par metara od mene nasadio na blatnu bankinu, skoro je preletio ispod na drugi dio staze pa sam par minuta prisustvovao mučenju s izvlačenjam motora natrag na stazu. To ga je i koštalo pozicije bolje od četvrtog mjesta. Zanimljivo je da je na istom mjestu i u istoj špuri zapeo i pao na guzicu i Marko Leljak, no on je imao sreće pa je ostao na stazi i odmah krenuo dalje.

Vrijeme se sve više pogoršavalo i na kraju je odlučeno da se druge vožnje neće voziti jer su uvjeti čak i za motocross postali previše neregularni.

Primjetiti ćete da nemam slika s ove utrke, samo screenshotove. Planirao sam prve vožnje snimati, a druge fotografirati. Kako drugih vožnji nije bilo, nema ni slika. Jedino sam napravio par slika na treningu, dok sam podešavao fotoaparat.

Organizacija mi se činila vrlo dobra u teškim vremenskim uvjetima, trka je imala primjerenu reklamu i najavu. Ne sjećam se detalja ali mislim da nisam imao nikakvih primjedbi na organizaciju. Bilo je osigurano parkiralište, oznake kako doći do staze, naplatne rampe su bile malo izdvojene od staze pa nije bilo gužve. Ne znam kako je inače ali meni se čini da je bilo dosta gledatelja.

Pogledajte kako je to izgledalo uživo:
MOTOCROSS MX50&65, SAVSKI MAROF, 21.4.2014, HD
QUAD JUNIOR, SAVSKI MAROF, 21.4.2014 HD
MOTOCROSS B-250 B-OPEN VETERANI, SAVSKI MAROF, 21.4.2014, HD
MOTOCROSS MXOPEN & MX2, SAVSKI MAROF, 21.4.2014, HD

Read more