PZ2016 - MX mudfest u Bedenici! 19.6.2016

Nakon otprilike mjesec dana pauze, nastavljeno je Prvenstvo Zagorja 2016 u off-road disciplinama. Druga utrka sezone je bila u Bedenici, novoj motocross stazi otvorenoj prošle godine. Vožen je motocross i mopedcross.
Vrijeme nije išlo na ruku organizatorima. Kiša je lijevala cijeli dan, prije, za vrijeme i poslije utrke i blata je naravno bilo ne do koljena nego do ušiju pa i preko njih. Unatoč svemu tome, utrka nije otkazana, ali je na kraju vožena samo jedna vožnja.
Start Amater MX2

Za vozače vrlo teški uvjeti, za gledatelje malo lakši jer smo stajali dolje kraj staze na polju, pod kišobranima, a bio je montiran i jedan veliki ugostiteljski šator te dva manja pod kojima se lako moglo zaštiti od kiše i blata te uživati u vožnjama. A sve vožnje su bile atraktivne jer u blatu drugačije niti ne mogu biti! Podsjetilo me to na utrku iz Savskog Marofa pred 2-3 godine kad su bili skoro jednako blatni uvjeti. Utrke su po satnici trebale početi u 13h, ali je start pomaknut na 13:30 jer se očekivalo da će se kiša malo smiriti.

Prvi su na start izašli Pro MX2 i Pro MX Open. Oni su jači i utreniraniji pa su trebali rasčistiti blato, međutim protiv kiše koja je non-stop padala nije bilo pomoći. U par navrata se smanjila pa čak i skoro prestala da bi onda opet za nekoliko minuta počela padati još jače. Ovako napisano, izgleda kao velika naporna gnjavaža, ali je bilo baš suprotno, sve je bilo vrlo zanimljivo za gledanje. Ne znam da li bi se vozači složili s time :-) Krajnji rezultat i pozicija su nekako pali u drugi plan, jer je najbitnije bilo proći stazu bez da se srušiš negdje u blato. Staza je bila skraćena, nisu se vozile dvije najgornje trake, što je u stvari i dobro jer smo s ostatkom dobili skoro 100% preglednost staze. Jedino je tu na vrhu zbog tog kraćenja bio jedan malo neprirodan nagli lijevi zavoj direktno na hupseru i preko kojeg su se vozači spuštali puževom brzinom.
Pro MX Open S lijeva: 2. zamjenski Ivica Jakopec, 1. Renato Sokolović, 3. Boštjan Milat

Kakva će biti utrka vidjelo se već prve sekunde nakon starta kad je blato letjelo desetak metara uvis i natrag iza vozača. Jadan držač startne rampe mislim da je osjetio kako je zidu kad ga zidari žbukaju, puta deset :-)

Na startnoj rampi Pro klase se pojavilo 8 vozača iako ih je na jutarnjem treningu bilo 13. Na startu se najbolje snašao Vedran Groš, ali je vodstvo kasnije preuzeo Renato Sokolović koji je na kraju bio ukupno najbolji te najbolji u MX Open. Drugi u MX Open je bio Ivica Jakopec, a treći Boštjan Milat.

U Pro MX2 pobjeda za Filipa Panđića, drugo mjesto za domaćina utrke Filipa Vragotuka, a treći je bio Žan Brinovšek. Bilo je nekoliko padova, ali ništa strašno.
Pro MX2 S lijeva: 2. Filip Vragotuk, 1. Filip Panđić, 3. Žan Brinovšek

Nakon njih su krenuli Amateri, bilo ih je više pa su odvojeno vozili MX2 i Open. U MX2 je bilo 13 vozača (16 na treningu) a pobijedio je Ambrož Vahen iz Slovenije, drugi je bio Rok Gril, također iz Slovenije, a treći Ivan Krajačić. U ovom trenutku je staza bila već prilično raskopana, posebno na zavoju prije ciljnog skoka gdje se pojavilo par kolotečina možda i po 20-30 cm dubine punih vode i blata.

Amater MX2 S lijeva: 2. Rok Gril, 1. Ambrož Vahen, 3. Ivan Krajačić

Sljedeći su bili Amter MX Open sa 8 vozača (11 na treningu). Pobjeda ponovo za slovenskog vozača Davida Babiča, drugo mjesto također slovenski vozač Sandi Jelčič, a treće mjesto za hrvatskog vozača Matiju Haraminu.

Amater MX Open S Lijeva: 3. Matija Haramina, 1. David Babič, 2. Sandi Jelčič

Haramina je lud! Ali ono, u onom pravom pozitivnom smislu. S obzirom da sam snimao utrke iz gledališta, njega su ljudi oko mene najviše komentirali i bili najzadovoljniji njegovom vožnjom. Krenuo je najbolje na startu, pa je padao, pa opet jurio naprijed, pa padao, pa vozio izvan staze, pa skakao, jurio...! Vozio je bez kompromisa, na glavu pa što bude, a za to je na kraju nagrađen i pljeskom publike! Naravno da ima i drugih dobrih vozača, naročito ovi koji osvajaju prve pozicije, ali Haramina mi je ove godine posebno atraktivan pa si ne mogu pomoći opet ga ne spomenuti. Bravo!

Veterana i MX85 se okupio lijepi broj, 12, ali samo na treningu. Od utrke su odustali svi veterani osim Marijana Vurneka tako da je na kraju trka vožena s 4 vozača. Prvi u Veteranima je tako naravno bio Marijan Vurnek, a u MX85 Pažić Borna, drugi Jakopec Kristian, a treći Štefanek Antonio. MX85 su imali prilično problema pri svladavanju staze, bilo je padova, driftanja, sklizanja, guranja po stazi ali nekako su došli do kraja. I Vurnek je imao nekoliko padova ali se nije dao smesti i odvozio je sve. Oni su vozili po još malo više skraćenoj stazi.

MX Veterani & MX85

I za kraj su došli mopedi i MX65. Mislio sam da oni možda niti neće voziti, ali je odlučeno da će voziti samo dolje u krug oko startne ravnine što je bilo jedino moguće i logično. Staza je već bila previše raskopana, blatna i mokra da bi uspjeli savladati ikakav uspon.
Na startu se pojavilo 6 mopeda i 3 MX65. Mislim da vozači iz ovih kategorija ne vole da se uz njih veže riječ "zabavno", ali utrka je bila odlična i zabavna. S obzirom da su išli u krug, na svakom dijelu tog kruga se nešto dešavalo, jedni su padali, drugi su se klizali, treći naguravali, četvrti dizali motore iz blata. Puno događanja na malom prostoru, a kad nešto staviš negdje gdje mu baš nije prirodna i logična pozicija (Tomos motor u blatu do koljena) onda iz toga može izaći brdo zabavnih stvari. Dečki i cure nemojte se ljutiti za ovo, na sljedećoj stazi s "normalnim" uvjetima opet vas u komentaru vraćam u ozbiljnu kategoriju!
U mopedima pobjeda za sitnog ali dinamitnog Matiju Duža, druga pozicija za Nikolu Šumigu, a treća za Luku Tuđa.
U MX65 Luka Kunić nije ni u jednom trenu doveo pobjedu u pitanje, drugu poziciju osvojila je Enola Šamu, a treću Zala Stergar. Luka, jesi ti vidio da je bilo blato!?
Mopedcross & MX65

Za kraj nekoliko riječi o organizaciji. U teškim vremenskim uvjetima ne mogu naći ni jednu zamjerku, odnosno rekao bi da se uopće nije ni na čemu osjetilo u kakvim uvjetima se odvija natjecanje. Najave utrke su bile redovne i informativne, putokazi do staza izvješeni i vidljivi, objavljena je i satnica par dana prije. Ne smijem zaboraviti on-line predprijave za utrku! Razglas je radio, mjerenje rezultata je bilo elektronski preko transpondera pa se u svakom trenutku znalo tko je na kojoj poziciji pa je i komentatoru, Emilu Turjaku bilo lako komentirati i izvještavati gledatelje što se trenutno dešava na stazi. S obzirom da su vozači nakon 2-3 zavoja bili svi u blatu i teško ih je bilo prepoznati, to je svakako dobro došlo. Jedino ako ću malo cjepidlačiti, onda bi rekao da su organizatori morali na sam dan utrke na fejsu napraviti objavu vozi li se utrka ili ne. Zvalo me par ljudi, a i ja neke, da se informiramo hoće li utrka možda biti odgođena ili se vozi. Mislim da bi s takvom objavom možda došlo još nešto gledatelja, ovako ih je bilo dosta manje nego prošle godine, ali opet donekle dovoljno da se lijepo ispuni donji dio staze.

Jedino mi se čini da su podijeljena mišljenja da li se u ovakvim uvjetima trebalo voziti ili je utrku trebalo odgoditi. Ne znam što reći, nekako se ne mogu odlučiti što reći, "nit vrti ni mimo". Ako bi ovo gledao samo kao na jednu neovisnu utrku onda bi bez pardona rekao nek se vozi, a sad kad je u sklopu PZ onda na kraju imam nekakav čudni nedorećeni osjećaj. S jedne strane su vožnje bile vrlo zanimljive i nije mi žao što sam došao, a s druge strane dosta vozača nije vozilo što mi je također potpuno razumljivo. Nitko ne želi riskirati nekakvu ozljedu pa da se "sredi" i bude u "kranku" sljedećih tjedana ili mjeseci.

Sad kad sam još jednom pročitao sve što sam gore napisao, nisam siguran jesam li na dobar način uspio prenijeti sva događanja na stazi. Možda se čini da je sve ovo bila velika tlaka i napor za sve, ali mislim da je bilo baš suprotno. Vožnje u blatu su daleko zabavnije i atraktivnije od onih po suhom. Na suhom se praši i svi lete po stazi, ne možeš sve niti pratiti, a u blatu je sve sporije, blato leti na sve strane, voda šprica, vozači i motori dobivaju neobične putanje i izgledaju kao da su stigli s neke druge planete! Mislim da može biti žao svakom tko je propustio utrku u Bedenici. Prašine se lako nađe na većini staza, ali ovakvo blato samo jednom u par godina!

Kako je to sve skupa izgledalo možete vidjeti na donjim linkovima:
PZ2016 Pro MX2/Open, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Amater MX2, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Amater MX Open, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Veterani & MX85, Bedenica, 19.6.2016, HD

PZ2016 Mopedcross & MX65, Bedenica, 19.6.2016, HD

Sve informacije o Prvenstvu Zagorja možete pronaći na linku:
http://prvenstvozagorja.blogspot.hr/







42. Ina Delta Rally - brzinac Matenci, 11.6.2016

Da budem iskren, nisam imao u planu pisati o ovom rallyu jer je rally dosta nezahvalno natjecanje za opisivanje iz razloga što ima puno brzinskih ispita i vozi se puno kilometara, a ti si smješten na jednoj lokaciji s koje pokrivaš niti 500 m staze. No, kad sam vidio lijepi broj "lajkova" za foto galeriju na "fejsu", nekako sam dobio volju napisati par rečenica i o ovom rallyu. Članak je nastao u prilično kratkom vremenu pa nemojte zamjeriti ako naletite na kakvu ne baš pročišćenu jezičnu zavrzlamu.
Već je izašlo nekoliko članaka o rallyu u kojima se mogu pronaći osnovni detalji, pa da se ne ponavljam, odlučio sam se za drugačiji pristup u kojem ću se koncentrirati na jedan novi brzinac imena "Matenci".
Brzinac "Matenci" je nasljednik prijašnjeg brzinca "Samci", a po meni je ova nova trasa daleko bolja pa ću je malo opisati.
Imam sreću pa brzinac prolazi par metara od moje kuće tako da sam skoro iz dnevne sobe mogao pratiti utrku. Rallya na ovoj trasi nije bilo već par godina, prvo su čini mi se bile neke organizacijske promjene, zatim se desio odron ceste na Banščici pa se to godinu dana saniralo, zatim se odronila i cesta kod mene pa se i to saniralo još godinu dana, i konačno ove godine opet povratak utrke na staru lokaciju.
Brzinac se vozi na cesti koja povezuje Mariju Bistricu i Donju Stubicu. Start brzinca "Samci" je bio nekih 1 km od Bistrice na jednom dijelu prije uspona prema Humu Bistričkom, a za "Matence" je pomaknut gore na zavoj (prijevoj) na vrhu kod crkve Marije Magdalene.

Start brzinskog ispita (BI) "Matenci" na Humu Bistričkom kraj crkve Marije Magdalene

Znači tog prvog uspona nema, nego od starta odmah ide lagano spuštanje prema dolini Gusakovca. Tu u Gusakovcu je jedan dugi ravni dio od možda 1 km dužine i tu se razvijaju najveće brzine! Nakon toga se uz par zavoja opet ide lagano prema gore, za taj dio neznam točan naziv ali je za to govorim "gore kod Labaša, Blagca i Sinkovića...", a onda opet lagano spuštanje prema Dobrim Zdencima. U Dobrima Zdencima je nedavno obnovljena cesta pa je taj dio s novim asfaltom i prilično širok. Zatim ide uspon prema Banščici preko popularnog "S" zavoja, a nakon njega i preko zavoja gdje je bio odron i kroz još nekoliko zavoja evo nas na Banščici.
Na starom brzincu bi se nakon Banščice vozači sjurili još nekih 1 kom laganom nizbrdicom s laganim zavojima do cilja i to bi bilo to. Prilično dosadno. Međutim, na "Matencima" na Banščici tek počinje prava stvar. Ne ide se ravno već se skretanjem desno, laganom uzbrdicom ide prema Modrovcu / Dubovcu, (Modrovac je lijevo, Dubovec desno ali nisam siguran gdje im je granica). Tu se prije spuštanja prema Dubovcu skreće pod 90 stupnjeva na lijevo preko prijevoja i odmah ide spuštanje desno kroz selo pa dalje po cesti kojom se dolazi na drugu stranu brda na Bedekovčansku stranu.
Do ovog skretanje prije Dubovca je uglavnom prilično široka asfaltirana cesta i mijenjaju se kombinacije zavoj pa malo duži ravni dio ili lagano zakrivljenje pa opet zavoj. Nakon skretanja kod Dubovca se stvari dosta mijenjaju jer se prelazi na nešto što su prije bile nekakve uske lokalne cestice koje su vodile do trsja i kroz šume, to je sad sve asfaltirano, ali se sitni zavoju vežu jedan na drugog, nema baš ravnih dijelova za opuštanje i stalno se ide gore dolje na kratkim udaljenostima gdje se teško vidi što je iza idućeg prijevoja.

Uspon nakon Lepe Vesi, gledano prema dolje

Na kraju tog dijela je spuštanje na cestu iza Bedekovčine. Dolaskom na tu širu cestu se skreće lijevo prema Lepoj Vesi. Tu je jedan lijepi prilično ravni dio kroz udolinu nakon koje ide najekstremniji uspon na ovom brzincu. Prvo se kreće okomito u zrak da bi prema vrhu kao šlag na tortu došlo još nekoliko oštrih zavoja također na usponu. Kad se to prođe, slijedi opet jedan dio vožnje uskim cesticama po vrhu brijega, a nakon toga se opet ide na spuštanje prema Donjoj Stubici. Inače tu na vrhu ima par mjesta s kojih se lijepo vide i polje prema Bedekovčini / Zaboku i opet na drugu stranu prema Donjoj Stubici. Slijedi spuštanje, samo malo manje ekstremno od nedavnog uspona i tu se dolazi do Matenaca, predgrađa Stubice i tu je kraj mukama :-)

Poznata mi je ova trasa jer sam nekoliko puta nekim njezinim dijelovima prolazio biciklom tako je na kraju spajajući te provezene dijelove ispalo da sam je cijelu prošao. Rally posadama za ovo sve treba oko 10 minuta, ja sam to prošao uz laganu turističku vožnju uz povremeno fotografiranje za neka 3 sata. Dobar prolaz hahaha.

Da ipak malo spomenem i vozače. Prvi je bio Juraj Šebalj sa suvozačicom Majom Sabol koji su suvereno odvozili sve brzince.
Pobjednička posada Juraj Šebalj / Maja Sabol, Mitsubishi Lancer EVO IX

Drugi su bili Krisztián Hideg i István Kerek, mađarska posada koja vozi Prvenstvo Hrvatske.
2. mjesto, Krisztián Hideg / István Kerek, Mitsubishi Lancer EVO IX

Treće mjesto su na kraju zauzeli podmladak iz Svete Nedjelje, braća Mislav i Marko Mikulec.
3. mjesto, Mislav Mikulec / Marko Mikulec, Renault Clio RS
Bilo je i nekoliko posada iz BIH i Srbije te iz ostalog inozemstva. Jedino je šteta, čini mi se da je prilično veliki broj posada imao odustajanja.

Čekamo s nestrpljenjem sljedeću godinu!







INTERVJU: Ivica Platužić - Enduro Erzbergrodeo 2016

Na "Erzbergrodeo 2016 Red Bull Hare Scramble", jednoj od najtežih extreme enduro utrka u svijetu, ove godine je nastupio i Ivica Platužić iz Marije Bistrice. Od ukupno oko 1500 natjecatelja u svojoj klasi, u kvalifikacijama je zauzeo 167. poziciju, dok je na samoj utrci od 500 natjecatelja koji su se kvalificirali u glavnu utrku, zauzeo 328 mjesto. Utrka je vožena u Austriji od 26.-29.5.2016. na poznatom austrijskom površinskom rudniku željeza kojeg često nazivaju i "Željezni div".

Vjerujem da si u domaćim pa i širim enduro krugovima dosta poznat, ali za one koji te ne znaju, predstavi nam se ukratko?

Zovem se Ivica Platužić, dolazim iz mjesta Tugonica pokraj Marije Bistice, rođen sam 1985 i vlasnik sam autoservisa i servisa za motore "Platužić". Vozim motore od svoje 5 godine života, a s natjecateljskim disciplinama sam počeo još 2000 g. Prvo sam vozio motokros, pa enduro, crosscountry i sad extrem enduro.

Kako i kada si odlučio nastupiti na Erzbegrodeu?
Pa pošto je extrem enduro u svijetu tako i kod nas sve popularniji, vozio sam par utrka extreme endura u Hrvatskoj pa sam se tako htio okusiti i sa čeličnom planinom "Erzbergrodeo" koja je zapravo jedna od najtežih extrem enduro utrka na svijetu. Ove godine sam se na prvom nastupu kvalificirao od ukupno oko 2000 vozača na 167 mjesto u kvalifikacijama (prologu).

Kako si se pripremao za utrku i kada si počeo s pripremama?
Pripreme zapravo nikad ne počinju niti ne staju jer kad god imaš prilike i vremena pripremaš se tehnički na motoru i fizički u teretani ili trčanjem. Takve trke zahtijevaju maksimalnu fizičku spremu koju je teško postići na način da uz pripreme još moraš i raditi u svojem servisu po cijele dane, ali koliko je god moguće toliko ulažem u sebe.
Na ovoj utrci sam smrašavio od svojih slabih 70 kg na 67 kg što dovoljno govori o težini staze i naporu koje moje tijelo postiže. Također vrlo bitno stavka je i psihička priprema, ako nisi psihički spremljen za to, duplo prije trošiš i fizičku kondiciju.

Odlazak na ovako veliku utrku zahtijeva i primjerenu logistiku. Kako si ti to riješio?
Od mojih bliskih članova tima MK Marija Bistrica nitko drugi nije nastupio na utrci osim Tihomira Kotarskog, kolege iz susjedne općine Zlatar Bistrica, sa kojim sam bio zajedno u boxu i koji je već 5 puta bio na Erzbergu pa mi je jedino on mogao dati neki savjet kako i što. Na žalost ni ja ni on nismo imali naše domaće pomagače pa smo cijelu logistiku morali sami odraditi. Na kraju smo na utrci, na dvije zadnje CP Tihomir i ja pomagali jedan drugome. Spavali smo svaki u svojem kamperu. Zahvaljujem se sponzorima, Sherco Croatia i Tokić racing koji su takodjer zaslužni za moj odlazak u Austriju.

Opiši nam motor kojim si vozio?
Ove godine sam nastupio na svojem motoru Sherco SEF300R četverotaktni. To je odličan stroj, ali za ovakav kameni teren bi možda bolji bio dvotaktni motor ali i ovaj je za prvi puta bio više nego odličan. Dvotaktni motor je bolji na tehničkim dionicama i kamenu, gdje moraš motorom ići sa kamena na kamen, on to preciznije odradi. Motor je manje više serijski, ovjes je dorađen za taj teren i njega si sam radim, ima neke dodatne štitnike hladnjaka, ventilator, itd.



Prije glavne utrke vozi se prolog kao kvalifikacija za glavnu utrku. Reci nam svoj dojam o prologu i kako si se snašao?
Prolog je dionica od mislim cca 6 km sa zavojima i ravnim dionicama dužine preko 300 metara, teren je naravno tvrd sa kamenjem. Prolog je zapravo nešto sasvim drugačije od finalne utrke u nedjelju, jer na prologu moraš biti vrlo brz, pa tu veliku prednost imaju motokros vozači. S obzirom da sam nekad i ja vozio motokros brzina mi nije nepoznat pojam, tako da držiš pun gas i evo te u top 500 :-). Brzina koja se razvija na prologu je na nekim dionicama i preko 120 km/h i veliki je rizik u vožnji. Ako ti kotač pogodi kamen kod te brzine mogu te samo helikopterom odvesti.

Na glavnoj utrci vozači kreću iz "redova", u kojem redu si ti bio?
Za glavnu utrku se iz prologa kvalificira 500 vozača. Starta se u redovima, svaki red po 50 vozača, znači ukupno 10 redova u glavnoj utrci.
Ja sam na kvalifikacijama bio 167. što znači start iz 4. reda, a svakih 5 minuta starta jedan red. Naravno, što si više u prvim redovima to je bolje zbog toga što ima dosta vozača motokrosista koji voze brzo po prologu pa se dobro kvalificiraju ali zato za njih počinju problemi kad se krene u brda. Pa sad zamislite kad dođeš na prvo brdo, a ispred tebe na pola brda leži po podu više od 50 vozača... Ako čekaš gubiš vrijeme pa nemaš izbora nego pun gas i gazi sve pred sobom ;-)

Reci nam svoje dojmove o stazi i jesi li imao kakvu posebnu taktiku?
Staza je dužine cca 35 km ekstremnog terena, podloga je 80% kamen i kamene stijene dok 20% staze čini šuma sa korjenima i usponima skoro pod 90 stupnjeva.
Najbitnije je krenuti srednjim tempom da se tijelo zagrije i onda polako pojačavati tempo jer ako si u početku krenuo preneglo na CP5 možeš po infuziju. Što opet dovodi do onoga da treba biti psihički i fizički spreman. Zanimljiv dio staze mi je to kamenje i te stijene sa kojima se ja praktički ne susrećem na svojem terenu pa je zanimljivo kada staviš gume specijalne za kamen kuda se sve možeš popeti. Neki dijelovi staze kada ih prođeš doslovno ti se krv sledi u žilama.



Jesi li negdje zapeo da ti je netko pomagao, jesi li ti nekome pomagao.?
Naravno, ima dijelova staze gdje jednostavno ne možeš proći sam od prve. Nemaš vremena 10 puta se vraćati i pokušavati ponovo pa tako negdje koristiš pomoć vozača iza ili ispred sebe kojem naravno i ti moraš onda pomoći ako je on tebi i obrnuto.

Vidim da si komentirao da ti nisu dobro zbrojili prolaske zbog koji je na kraju ispalo da si dosta niže u poretku od toga dokle si stvarno došao. Daj malo detalja o tome.
Pa, čini se da još nisam naučio da je komentare najbolje davati ohlađene glave. Dolaskom kući i vidjevši rezultate prema kojima nisam u top 100 kao što sam bio na stazi, bio sam kratkotrajno razočaran. Znam da sam bio u top 100 pa kad na kraju piše rezultat 328 nije ti baš svejedno... Ispalo je da me nisu registrirali na CP6, a na kraju se ustanovilo da preko 40 vozača također nije imalo CP6 zbog nekih tehničkih problema čitača kartice na CP6. Ali na takvoj utrci jednostavno moraš imati i sreće, možeš se ozlijediti i prekinuti utrku, može ti se motor pokvariti, možeš proći kroz krivi dio staze, a može biti i greška organizacije, tako da sve je to sastavni dio takvih utrka.

Planiraš li i sljedeće godine doći na utrku, planiraš li nastupiti na još kojoj ovako velikoj svjetskoj utrci?
Pa iskreno, ova utrka me jako puno koštala financijski, ne bih sad u brojkama, ali puno. Za sljedeću godinu planiram nastupiti opet ako uspijem osigurati neka veća sponzorstva, a ako ne, onda planiram otići na neku drugu svjetsku utrku tog ranga koja će biti jeftinija.



S obzirom da si nastupao i na dosta domaćih enduro utrka, usporedi malo težinu tih utrka, organizaciju i troškove s Erzbergom.
Pa definitivno je za mene Erzbergrodeo za sada najteža utrka koju sam vozio, a nisam ni uspio doći do cilja tako da to sve govori. Kod nas ima isto jako teških utrka i staza, ali za moju razinu najbolja utrka je "Extrem Enduro Lika". Finacijski troškovi utrka se uglavnom razlikuju samo u dužini puta i startnini. Za svaku utrku moraš imati maksimalno pripremljen motor, tako da se troškovi utrka na kraju kreću od minimalno 500 pa sve do 2500 eura po utrci.

Najavio si ponovnu organizaciju extrem enduro utrke na jesen kod sebe u Selnici, imaš li već u glavi viziju kako će to izgledati, imaš li kakve najave za vozače koji bi trebali doći?
Prošle godine je utrka koju sam organizirao u Selnici bila više probnog tipa gdje je nastupilo nešto više od 30 vozača, što u okvirima drugih utrka na kojima sam bio i nije neki broj. Planirao sam i ove godine organizirati utrku, ali što više hodam po utrkama i vidim kako to treba izgledati, uviđam da jednostavno ne mogu sam napraviti utrku takvog tipa koja bi bila na visokoj profesionalnoj razini, a također imam i premalo pomagača u organizaciji. Vidjeti ćemo još...

Foto: privatni album Ivica Platužić

Detaljnije informacije o "Erzbergrodeo 2016 Red Bull Hare Scramble" možete pronaći na linku:
https://www.erzbergrodeo.at/







PZ2016 - Otvorenje sezone u Loboru privuklo veliki broj vozača i gledatelja! 22.5.2016

Prva ovogodišnja utrka Prvenstva Zagorja u off-road disciplinama održana je u Loboru, u nedjelju 22.5.2016. Lijepo vrijeme i dobra najava utrke privukli su veliki broj vozača i gledatelja. "Glinište" je jedina staza na kojoj se voze sve discipline prvenstva, što predstavlja veliki logistički i organizacijski izazov. Dovoljno je spomenuti da je za utrke bilo prijavljeno ukupno 100 vozača. Prvenstvo Zagorja je postalo i "meka" za slovenske vozače jer ih je pristigao veliki broj i tako su dodatno ojačali konkurenciju. Dobro nam došli slovenski prijatelji!

Natjecanje su otvorili MX Veterani u dvije dobne skupine (do i preko 50 g.) zajedno s podmlatkom iz klase MX85. Zlatan Čujko, prvak klase Veterani iz prošle godine je imao jaku konkurenciju u slovenskom vozaču Stanislavu Drobne koji je pobijedio u obje vožnje, te Mariu Klanjčiću koji je u obje vožnje bio drugi, tako da je Čujko s dva treća mjesta završio treći.
U kategoriji 50+ pobijedio je Vurnek Marijan, a u MX85 David Petanjek također pobjedama u obje vožnje.
Stanislav Drobne 221 Slo MX Veterani & Marijan Vurnek 199 Hr MX Veterani 50+ & David Petanjek 6 Hr MX85

Nakon njih je krenula najbrojnija skupina Amateri MX2 kojih je bilo čak 23 i da je bio još koji, ne znam jel' bi svi stali na startnu rampu. Pobjedu dana je odnio slovenski vozač Ambrož Vahen, ali dostojan suparnik mu je bio naš Martin Duilo. Oba vozača su na kraju dana imali isti broj bodova ali je Vahen pobijedio zahvaljujući boljoj poziciji u drugoj vožnji. Treći je bio opet jedan slovenski vozač Rok Gril.
Moram spomenuti da Duila trenira Zlatan Čujko i stvarno se primjeti njegov napredak od prošle godine. Bravo!

Ambrož Vahen 150 Slo Amater MX2

Sljedeća opet prilično brojna skupina su bili Amater MX Open sa 17 prijavljenih vozača. Pobijedio je Luka Merkaš impresivnom vožnjom u obje trke. Samo se nadam da neće kao prošle godine nakon prve pobjede u Loboru doživjeti neku glupu ozlijedu na treningu i propustiti ostatak sezone. Puj, puj, puj, črni maček jen dva tri fuj! :-) U ovoj klasi su se vozači dosta izmješali u poretku prve i druge trke, na kraju je drugi bio Šantek Josip a treći David Babič.
Luka Merkaš 157 Hr Amater MX Open
Obično ne komentiram dalje od treće pozicije ali sad moram spomenuti četvrtog Matiju Haraminu čiju vožnju sam možda i najviše zapamtio. Neznam što se desilo na startu prve vožnje, ali krenuo je kasnije i onda je nadoknađivao pozicije agresivnom i atraktivnom vožnjom i skokovima kojih se nebi posramili ni vozači iz Pro klase.

Praznik motokrosa je nastao utrkom MX Pro Open i MX2! Vozili su zajedno i za njih nisu postojale prepreke, skakali su preko hupsera kao da imaju završen pilotski tečaj. Da su išli još pola metra u zrak trebali bi prijaviti događaj zračnoj kontroli. Na zadnjoj utrci prošle sezone se "pojavio" Dejan Zver i rasturio, a sad je samo nastavio tim tempom. Moram mu se zahvaliti za jednu od impresivnijih fotografija dana!
Dejan Zver 574 Slo Pro MX Open
Donekle mu je uspio parirati Antonio Kossi, prvak iz 2014 koji je na kraju završio drugi. Treći je bio Luka Frigelj.

MX2 klasa, iako nazivno slabijih motora, nije se po ničemu odvajala od Open, vozili su skoro jednako kao i oni. Tu su se prva tri vozača posložila jednako u obje vožnje, prvi Žan Brinovšek, drugi prošlogodišnji prvak Filip Vragotuk i treći Filip Panđić.

Žan Brinovšek 118 Slo Pro MX2

Poslije njih su na red došli quadovi. Bilo ih je čak 6. Na kraju prošlog prvenstva mi se činilo da je ova disciplina na izdisaju jer je bilo malo vozača, ali srećom procjena je bila pogrešna i bilo je lijepo vidjeti da ponovo raste interes za nju. Slovenci su nas opet rasturili :-) jer je prvi bio Damijan Brinovšek, drugi Gašper Zdovc, a hrvatske boje je ipak trećim mjestom obranio Zdravko Očić. Ščapec, Šimunec, koj sme je, koj se čeka!?

Damijan Brinovšek 611 Slo Quad

E sad disciplina čiji rezultati su na kraju poništeni, mopedcross. U prvoj vožnji su zajedno vozili mopedi i MX65, i koliko sam čuo, nekoliko vozača mopeda i MX-a su imali jednake brojeve, a kako su se prolasci pisali ručno, na kraju se nije moglo razlučiti čiji je broj završio na kojoj poziciji. U drugoj vožnji su vozili razdvojeno, ali nemam detalje zašto druga vožnja mopeda nije bodovana. To je veliki propust organizatora kojeg su i oni svjesni. Vidio sam i neke komentare koji govore da je to namjerno napravljeno iako neznam kome bi bilo i zašto u interesu da neku disciplinu ne boduje?? Tako da sam 100% siguran da nije bilo nikakve namjere i jednostavno se radi o organizacijskom propustu. S tim da, po meni, vozači mopeda moraju za sljedeće utrke na sebi i motorima imati uočljivije brojeve jer sam na drugoj vožnji bio gore na tornju s mjernom službom i mislim da nisam uočio možda 2/3 brojeva. Znači ugledati se na motokros u označavanju, veliki broj na leđima, naprijed na volanu i sa svake strane motora, i ne broj napravljen od crne izolir trake već nešto uočljivije. Nemojte ovo shvatiti kao da krivnju prebacujem na vozače jer oni nisu u ovoj situaciji ništa krivi, ovo je samo moje razmišljanje o detaljima koje svatko sa svoje strane može napraviti. I još jedna ideja mi je pala na pamet, a skoro istovremeno je i jedan od organizatora to spomenuo, staviti na cilj jednu malu sportsku kameru koja bi snimala prolaske, pa se u slučaju nekakvih nedoumica mogu koristiti moderna tehnološka rješenja.
Mopedcross & MX65

Inače je vidljivo da se kvaliteta mopeda jako podigla. Sjećam se prije par godina ih pola nije moglo svladati sve uspone, a sad skoro da se neki mogu natjecati i s pravim MX mašinama. Vozači također ozbiljnije shvaćaju natjecanje jer ih sve više ima pravu MX opremu a ne obične radne hlače ili trenirke kao prije.

Potrošio sam dosta vremena na mopede pa ću MX65 ovaj put samo brzinski. Prvi Luka Kunić koji stvarno iz trke u trku izgleda sve impresivniji, drugi Antonio Blažeković, a treći Dino Lončar.
Luka Kunić 9 Hr MX65

I za kraj dana, autocross. U dvije klase je bilo ukupno 11 vozača. Za moju omiljenu disciplinu mi je to nekako graničan broj ispod kojeg počinju pitanja, što se događa, zašto ih nema više? Zanimljivije utrke su mi bile u klasi do 1800ccm gdje su veliku borbu vodili Miroslav Groš i Miroslav Ban, a uspješniji je na kraju bio Ban u plavoj Hondi pobjedama u obje vožnje.
Miroslav Ban Hr Autocross do 1800ccm

Zato je Groš to nadoknadio u jačoj skupini gdje je on pobijedio u obje vožnje. Show dana je imao Ivica Mikulec (Kriza) koji bi od sad mogao imati i svoj zavoj na kojem se u prvoj vožnji prevrnuo, a u drugoj mu se na njemu zapalio auto. Srećom brzom intervencijom vatrogasaca je spriječena veća šteta. Ivici je pukao nosač motora koji je onda nategnuo cijev za dovod goriva koja je pukla i benzin je počeo curiti po motoru i auspuhu.
Miroslav Groš Hr Autocross No Limit

Motora MX50 i buggya ovaj put nije bilo. Da iskoristim neiskorišteno pitanje od autokrosa: što se događa, zašto ih nema više?

Ukupna ocjena dana? Osobno zadovoljan, zanimljive utrke, bilo je puno vozača i gledatelja, vrijeme je bilo odlično, dosta vruće ali s laganim vjetrom. Svatko je mogao naći nešto za sebe, bilo da je gledao utrke, bilo da se našao s nekim poznanikom pa su završili na šanku. Atomosfera u boxevima standardno domaća i puna raznih delicija, od kolača do roštilja, svakojakog ića i pića.
Bilo je nekoliko padova, srećom večina bez posljedica, jedino su na motokrosu jače nastradali Goran Lončarić i Dino Lončar pa im ovim putem želim brz oporavak!
Što se tiče organizacije, nije bila loša, ali je moglo biti i bolje. Osim već spomenutog mopedcrosa, čini mi se da je glavna zamjerka gledatelja i vozača bilo kašnjenje na početku i nejasna satnica. Čuo sam se s nekim članovima kluba i oni su svjesni da je bilo propusta i gledaju kako to riješiti za sljedeću utrku. Mislim da je sve ovo prilično naraslo i da je sad u fazi kad je to dosta teško svladati samo osobnim entuzijazmom i odricanjem pojedinaca. Vidio sam i dio komentara posjetitelja, većina je realna u ocjenama, ali mi čini se da ima i dio s nerealnim očekivanjima od jedne manifestacije koja se ipak nalazi u amaterskoj kategoriji organizacije. Biti će objavljeni i rezultati ankete pa će svatko moći sam procjeniti. Nije sad da branim organizatore, ali razumijem i njih jer nitko od njih nije profesionalno zaposlen u organizaciji već svatko odvaja koliko može svog slobodnog vremena. Nije isto ako u danu imate 10 vožnji s 30-40 vozača ili 20 vožnji sa 100 vozača. Što je vidljivo i na količini teksta u ovom članku koji je maksimalno skraćen u odnosu na tekst koji imam u glavi, a opet je jedan od dužih u zadnje vrijeme...

Slijedeća utrka je:
19.06.2016 "BORJE", BEDENICA
- motocross, mopedcross

Kao i uvijek, foto i video materijale možete pronaći na:
Foto:

INTERVJU: Filip Vragotuk prvak B-lige MX2 PH2015, Pro MX2 PZ2015

Koliko pratim Filipa Vragotuka, on je uvijek bio "tu negdje" i uvijek mi se činilo da mu fali samo mali djelić da bude najbolji, a ove godine se to i ostvarilo kad je doslovno eksplodirao i osvojio Prvenstvo Hrvatske u motocrossu za B ligu u klasi MX2 te Prvenstvo Zagorja u klasi Pro MX2. Sasvim dovoljan povod da ga privedem na razgovor i detaljnije priupitam o tome.

Filipe, za one koji te ne poznaju, predstavi nam se u par rečenica.
Zovem se Filip Vragotuk  i dolazim iz Jertovca pokraj Konjšćine i imam 19 godina. Motocross utrke sam počeo voziti prije 5 godina, 2011. g. a prva utrka mi je bila u Loboru na stazi Glinište. Tata je taj zbog kojeg sam počeo voziti, on mi je nabavio motor kad sam imao 4 i pol godine i od tad sam povezan s motocrossom. Do sada sam vozio Prvenstvo Hrvatske i naravno Prvenstvo Zagorja.

Prvenstvo Zagorja, Pro MX2, Lobor, 17.5.2015


Što je presudilo da si ove godine tako dobro odvozio oba prvenstva: priprema motora, tvoja kondicija, hrabrost, taktika, tehnika...? 
Smatram da je za pobjedu presudno sve od navedenog, možda od svega nabrojanog najviše fizička spremnost vozača, ali uz kondiciju vozač mora imati i jako dobru tehnika na motoru, a za dobru tehniku treba puno trenirati jer to ne dolazi samo od sebe preko noći.

Ako sam dobro uočio, do sad si promijenio 3 marke motora, krenuo si sa TM racing, pa si prešao ove godine prvo na Suzukija, ali si ga vrlo brzo promijenio i skrasio se na kraju na Yamahi?
Da, trenutno vozim Yamahu YZF250, 2014 godina. Zapremina motora je 250 kubičnih centimetara, znači MX2 klasa. Motor održavam sam s tatom, barem koliko mogu kod kuće, a za sve ostalo je tu servis Moto Šipek u Zaboku. Motore sam mijenjao redosljedom koji si napisao jer ni jedan motor nije bio novi kad sam ga kupio, a kako je ovaj sport dosta skup, kupovao sam motor za koji sam imao financijske mogućnosti. Yamaha je najmlađi motor koji sam imao do sada pa je time i nabolji.

Prvenstvo Zagorja, Pro MX2, Bedekovčina, 5.7.2015
Kako treniraš i gdje? Pretpostavljam da ti je puno lakše otkad imaš svoju stazu u Bedenici?
Najviše treniram u Bedenici, ali idem i na druge staze koje su bolje i veće. Smatram da treba mijenjati staze i trenirati i na težim stazama. Kondicijske pripreme imam u teretani, te trčim ili vozim bicikl. Uz to treba biti i barem 2-3 puta tjedno na motoru.
Do sada sam uvijek radio sam, a ove zime sam imao priliku iskušati se par puta na kondicijskom treningu u teretani s Nenadom Šipekom. On je najtrofeniji Hrvatski motocross vozač i ako netko zna pravilne i potrebne vježbe za motocross onda je to sigurno on. Moram priznati da sam sam sebe razočarao kad sam vidio njegove zahtjeve, ali sam time dobio i dodatnu motivaciju za napredovanje. S njegovim vježbama je jako teško no one ti daju još motivacije da budeš bolji i da treniraš još više.

Imaš li tip staze koja ti više odgovara ili ti je svejedno?
Više volim blatne utrke. Uvijek kad netko spomene motocross prvo na pamet padne blato, a ne prašina. Uz to, uvijek je bolje pasti na mekanu podlogu. Ne volim utrke na kojima je prašina, prvenstveno zbog sigurnosti vozača. Tad je slaba preglednost i nikad ne znaš dali netko leži u prašini ili ne, a ti ideš puni gas i ugrožavaš i sebe i drugog. S druge strane, ljudi koji su zaduženi za poljevanje staze su obično vatrogasci koji nisu baš uvijek vični tome kako staza treba biti pripremljena pa je nekad doslovce ''operu'' a samim time naprave led na stazi. No, ipak su mi draže utrke po blatu.

Prvenstvo Hrvatske B-liga MX2, Zabok, 28.6.2015 
Kakvi su ti planovi u vezi PZ ove godine, pretpostavljam da ideš u obranu titule? Pred kraj sezone su se na trkama počeli pojavljivati i dobri slovenski vozači, hoćeš li uspjeti u obrani? 
Planovi za ovu godinu su odvoziti sve utrke Prvenstva Zagorja. Iako ih ima više nego prošle godine, probati ću ih sve odvoziti. Ipak je to financijski teško jer uz Prvenstvo Hrvatske, sve skupa ima jako puno utrka.
Naravno da bi volio obraniti titulu, no moram priznati da će to ove godine biti dosta teško pošto su pod kraj prošle sezone dolazili bolji i brži vozači od mene, nadam se da im se svidjelo i da će i ove godine sudjelovali u PZ-u.

Kako bi ocijenio ovo prvenstvo, utrke, organizaciju? Imaš li kakve preporuke?
Ovo prvenstvo bi ocijenio ocjenom 9. Nije još za 10, ali nadam se da će ove godine sve biti još bolje oganizirano, a to nije sama organizacija staze već i uređenje okoliša i ugostiteljstvo. Prvenstvo Zagorja je ocjenjeno sa dosta visokom ocjenom i od ostalih vozača koji su prisustvovali na nekoj od tih utrka.

Utrka Bedenica Pro MX2, 20.9.2015


Bio bi red spomenuti sponzore i ostale pomagače. 
U sezoni mi najviše pomaže tata. Da nema njega ne bi nikad ni počeo voziti. Njemu sam najviše zahvalan. Od nedavno sam se i ja zaposlio pa mogu i sam pokriti dio troškova jer nemam neke velike novčane obaveze za druge stvari. Za ovu sezonu sam sklopio i sponzorstvo sa firmama Crodux, Pludux te DmSportCommerce te im se ovim putem zahvaljujem.

Da se osvrenemo i na Prvenstvo Hrvatske, tu si također osvojio prvo mjesto u klasi, usporedi malo PZ i PH.
Prvenstva su dosta slična, no moram priznati da mi se PZ više sviđa po konfiguraciji od PH, iako nije jača konkurencija, a vjerujem da bude za koju godinu, tu nema nikakvih filozofija od strane žirija i nema nikakvih problema, sve se rješava brzo i uvijek se nađe klasa za svakog vozača. Dok u PH do ove godine niti nisi mogao voziti s promo licencom, znači vozač koji nije posjedovao licencu nije mogao voziti, a niti je izvaditi na dan utrke iako bi to platio.

Dodjela nagrada Prvenstva Zagorja 2015, Bedekovčina 19.12.2015
S lijeva: Sandy Nemčić, Srećko Brlek, Filip Vragotuk, Evica Vragotuk


Kakvi su ti planovi za PH, ostaješ u B ligi ili ideš u Pro? MX2 ili Open? Za koji klub i tim voziš?
Ove godine prelazim u A ligu i vozim MX2. Ovo će mi biti prva godina sa "profićima" pa od sebe i ne očekujem neki spektakularni rezultat, ali očekujem puno znanja kojeg ću skupljati kroz cijelu sezonu uz iskusnije vozače na rampi.
Od ove sezone vozim za klub MŠD Zabok, a posebni tim za koji bi vozio nemam.

Za dva dana, na Uskrsni ponedjeljak počinje nova sezona Prvenstva Hrvatske u motocrossu utrkom na Pepečevom Bregu u Savskom Marofu. Jesi li spreman za Marof i kako ti odgovara ta staza?
Moram priznati da nisam uopće spreman za utrku, na početku godine sam završio na jednoj operaciji, a oporavak se odužio više od planiranog, tako da nisam smio dosta vremena imati nikakva veća naprezanja, što ujedno znači da nisam imao niti treninge.
Staza mi i nije nešto posebno draga zato što ima jako puno kamenja po stazi.

Prvenstvo Hrvatske B-liga MX2, Savski Marof, 6.4.2015 


Kakvu poziciju očekujes i s kakvim rezultatom bi bio zadovoljan?
Ovo mi je prva utrka u Pro klasi pa mi je teško prognozirati koju bi poziciju mogao zauzeti, to ovisi i o tome koliko će se vozača pojaviti na startnoj rampi. Bio bih zadovoljan da mogu izdržati dvije utrke 25 min. + 2 kruga te da naučim nešto novo od iskusnijih vozača.

Pogledajte utrku iz Bedenice u klasi Pro MX2:
Bedenica: Motocross Pro MX2 Open, 20.9.2015, HD

INTERVJU: Zlatan Čujko - prvak PZ2015 MX Veteran, 16.3.2016

Zlatana Čujka sam prvi put uočio krajem 2014 g. na utrci u Bedekovčini gdje je nastupio u stilu "dođoh, vidjeh, pobijedih". Vidjelo se odmah da je pun snage, tehnike i kondicije i da će mu teško netko parirati u klasi Veteran. To je i dokazao u ovoj sezoni kad je nastavio s impresivnim vožnjama i uvjerljivo osvojio Prvenstvo Zagorja. Nisam na početku znao baš puno stvari o njemu, malo sam se raspitao i saznao da je 90-ih godina vozio Prvenstvo Hrvatske, a kako u to vrijeme nisam bio toliko upućen u detalje tko sve vozi, on mi je nekako promakao u imenima vozača koje pamtim pa sam htio saznati više informacija o njemu.
Sa Zlatanom sam se nedavno sreo zbog nekih privatnih stvari pa smo malo porazgovarali o njemu i njegovoj karijeri i čuo sam dosta zanimljivih stvari pa mi je i to bio poticaj da ga malo detaljnije ispitam i da napravimo jedan veći intervju.

Za one koji su neupućeni kao i ja, daj nam reci nekoliko osnovnih detalja o sebi.
Zovem se Zlatan Čujko, imam 43 godine i dolazim iz mjesta Šibice kraj Zaprešića. Završio sam višu ekonomsku školu u Zagrebu. Radim u tvrtki Sitim d.o.o. kao prodajni predstavnik.

Lobor, 17.5.2015
S obzirom da voziš klasu Veteran, imaš prilično vozačkog staža pa bi bilo dobro da nam opišeš početak tvoje motocross karijere.
Moj otac Branko je volio motore i uvijek smo ih imali nekoliko u garaži pa je jednog dana kupio bratu Deanu crosser, nek se nađe, tako da nisam mogao izbjeći da se i ja ne vozim na motoru. Brat je počeo voziti 1986. g. da bi ja nastavio tj. počeo voziti 1989. g. u klasi 125 ccm. Krenuo sam s Ktm-om, nastavio s Hondom i na kraju se skrasio na Yamahi.

Kakve si rezultate ostvario?
Na početku karijere nisam imao nekakvih značajnijih rezultata, trebalo mi je malo da se uhodam, sve do 1992. godine kad sam završio ukupno treći u motocrossu i drugi u supercrossu u Prvenstvu Hrvatske. U to vrijeme su u Prvenstvu Hrvatske vozili Nenad Šipek, Viktor Bolšec, a bilo je i drugih poznatih imena:  Brajdić, Matušić, Biščan, Marović...Osim toga odvozio sam Kup Alpe Adria i nekoliko utrka Prvenstva Europe.

Zabok 1992, 26 Nenad Šipek, 32 Zlatan Čujko, 27 Viktor Bolšec, (privatni album Zlatan Čujko)


Vjerojatno svima najpoznatije ime iz tog vremena je Nenad Šipek, s njime sam se dosta družio i trenirali smo zajedno. I danas smo prijatelji, a sada i vozim za "Valvoline MX Team Šipek". Ima dosta anegdota iz tog vremena, a izdvojio bi jednu kada smo se Šipek i ja na ciljnom stolu u Jastrebarskom "zahaklali" u zraku i pali, srećom nitko si nije ništa strgao.

Što je bilo u narednim godinama?
1993. godina je trebala biti prekretnica u mojoj karijeri, javili su se sponzori iz inozemstva pa sam krenuo sa pripremama u Austriji, a poslije toga i na otoku Rabu kod prijatelja Kristana Debelića koji je također vozio. Trotjedne pripreme bile su dobre do zadnjeg dana kada sam u zadnjem krugu pao i doživio težak lom noge (vanjski prijelom). Nakon jedne godine oporavka krenuo sam 1994. g. ponovno u natjecateljsku sezonu, ali kako je uvijek bio problem s financijama to mi je bila zadnja godina bavljenja motocrossom.

Jastrebarsko, Mladina 1992, (privatni album Zlatan Čujko)


Ali si se nedavno opet aktivirao...
Tako je. Nakon 20 godina pauze, na nagovor prijatelja Igora Gige Kovačića sjeo sam ponovo na motor, ali samo rekreativno. U tom krugu ljudi koji se bave motocrossom je bio i "Deda" Vlado Groš, koji je pak spomenuo Prvenstvo Zagorja i to mi se činilo kao idealna situacija da se natječem, a da opet ne moram biti u pravoj natjecateljskoj top formi i da ću takav tip natjecanja moći uskladiti s privatnim i poslovnim obvezama. Tako sam počeo trenirati i voziti na stazama u Zagorju i stvarno mi se svidjela organizacija i zajedništvo ljudi i klubova.

Možeš li izdvojiti jednu utrku Prvenstva Zagorja 2015 koju si posebno zapamtio i po čemu? Tko su ti bili najveći suparnici/konkurenti/prijatelji na stazi ove godine?
Izdvojio bih drugu utrku u Bedekovčini, na Marofu. Sve je u stvari počelo još prethodnu večer kad sam u subotu u 21 sat došao doma s posla i u vremenskom škripcu moram brzo pripremiti motor za sutrašnju utrku. Kako sam bio na knap s vremenom, sve sam na brzinu podesio i kad je sve trebalo biti gotovo, na kraju vidim da mi je pukao vijak na zadnjoj osovini. Rezervu nisam imao niti mogao nabaviti u kratkom vremenu pa je pala teška odluka da odustajem od utrke. Nazvao sam Stjepana Razuma da ne idem pošto smo se cijeli tjedan dogovarali da idemo zajedno.

Bedekovčina, 27.9.2015
A "Števa" se nije dao, nagovarao me, rekao je "Pa Zlatni imam ja Kawasakija za tebe, ne možeš se izvući od utrke..." i tak je jedva žabu u vodu nateral. Nisam se imao vremena pripremiti za taj drugi motor koji mi je bio dosta tvrd na utrci i u zadnjim krugovima sam već bio na izmaku snaga, ali sam si razmišljao "Pa neću valjda sad na kraju popustiti...". Da su se vozila još 2-3 kruga bilo bi jako "na knap". Na toj utrci sam pobijedio najjačeg suparnika Maria Klanjčića.

Koji motor voziš? Slažeš li ga i održavaš sam ili imaš kakvu ekipu?
Vozim Yamahu YZF 450. Vitalne djelove sam održavam, a mašinu mi održava Nenad Šipek. Posebno bi se zahvalio mojim prijateljima koji idu sa mnom na treninge i utrke i uvijek su uz mene: mehanik Markić, Kosić, Krešo Dojčić "Buba", Martin, Giga, Mrzli i Kiki iz firme Bosch Ivanuš.

Bedekovčina, 5.7.2015


Što je presudno za pobjedu, snaga i priprema motora, kondicija, hrabrost, taktika, tehnika…? Kakve staze voliš?
Kao prvo su potrebni tehnika, snaga i hrabrost a onda normalno motor i priprema motora. Volim i motocross i supercross a za stazu svejedno kakva je podloga.

Treniraš li, kad i gdje? Vidim da se često družiš s jednim mladim vozačem, prenosiš znanje?
Kako su naše staze dosta zapuštene najviše treniram u Bedekovčini, Loboru i Ključu Brdovečkom. Sada smo počeli sa radovima na stazi u Ključu Brdovečkom tako da će se moći trenirati i tu. Kondicijske pripreme nemam, a treniram samo jednom na tjedan, koliko mi poslovne i privatne obveze dopuštaju. Momentalno treniram Martina Duila s kojim sam dobar prijatelj i blizu živimo.

Lijevo Zlatan Čujko, desno Martin Duilo, dodjela nagrada PZ2015, Bedekovčina 19.12.2015


On u Prvenstvu Zagorja vozi klasu Amater MX2. Imao sam nekih upita za treniranje, ali sam ih morao odbiti jer dosta radim i teško mi je naći dovoljno slobodnog vremena da se posvetim tome. Slobodan mi je samo vikend, a to je ipak premalo da bi se čovjek ozbiljnije posvetio i sebi a kamo li nekom drugom.

Tko ti pomaže u sezoni, imaš kakve sponzore? Spomenuo si da si se priključio "Valvoline MX Team Šipek"?
Sponzore je dosta teško naći, ali s druge strane, nađe se dobrih ljudi koji prepoznaju naš trud i kvalitetu. Zahvalio bi se firmama: DEFCON d.o.o., BOSCH SERVIS IVANUŠ, DM PRIJEVOZ, Caffe GT BAR, Grafika Kovačić i Vučna služba Vjeran, Moto-Šipek i gospodinu Nenadu koji mi pomaže da preživim. Ove godine vozim za klub "MCK 97" i tim "Valvoline MX Team Šipek".

Da završimo s planovima za Prvenstvo Zagorja ove godine, pretpostavljam da ćeš voziti i dalje? Kako bi ocijenio ovo prvenstvo, utrke, organizaciju? Imaš li kakve preporuke?
Voziti vjerojatno hoću, ali još ne znam što. Imam neke ideje da vozim klasu Amater MX Open, možda bi to bilo primjerenije za mene jer sam sad u nekoj sredini gdje sam malo prestar za ove "normalne" Pro klase, a opet sam vjerojatno premlad za "Veteran" klasu pa bi Amater klasa možda bila nekakva optimalna sredina za mene. To ću odlučiti vjerojatno direktno tek na prvoj utrci u Loboru.
Što se tiče organizacije, ona je odlična, staze su dobro uređene, dobro je gostoprimstvo i na svakoj utrci je puno i svaki put je sve više gledatelja i vozača.
Za kraj bi pozdravio sve čitatelje ovog teksta, kao i gledatelje koji su nas pratili prošle sezone i koji će nas pratiti ove i sljedećih. Vidimo se!

Pogledajte pobjedničku vožnju Zlatana Čujka iz druge utrke u Bedekovčini:
PZ2015 - Motocross Veterani, Bedekovčina, 27.9.2015, HD




RALLY: 5. INA Rally Kumrovec - prolog Terme Tuhelj, 4.3.2016

Već drugi put za redom je na parkiralištu kupališta Tuheljske toplice vožen prolog kao uvertira u "5. INA Rally Kumrovec". Prolog je vožen u petak 4.3.2016, a sam rally je vožen dan kasnije, u subotu 5.3.2016 na cestama u okolici Kumrovca.

1. mjesto prologa: Antal Kovacs - Gergo Istovics, Ford Fiesta R5 (HUN)


Prolog je bio rekreativnog karaktera u smislu da se nije bodovao za ukupni poredak u rallyu, ali nije zbog toga bio ništa manje atraktivan. Bila je to i dobra prilika posadama da provjere da li je auto u potpunosti spreman za sutrašnje prave relijaške napore ili treba napraviti još kakve noćne dorade. Ideju o prologu sam već prilično nahvalio prošle godine, a moram ga i ove. Sve se dešava na jednom mjestu, na stazi su u svakom trenutku barem dva-tri auta, a servisno parkiralište je odmah uz stazu tako da je sve jako koncentrirano i zanimljivo za gledanje. Okupilo se puno gledatelja i mislim da su svi mogli naći nešto za sebe.

2. mjesto prologa: Zoltan Lencse -Tamas Hofbauer, Ford Fiesta R5 (HUN)





Prednost prve utrke sezone je što su svi auti još čitavi pa je na rallyu bilo prijavljeno ukupno 70 posada, velik broj za hrvatske prilike, a sudjelovao je i veliki broj inozemnih vozača. Bilo je jako puno atraktivnih i moćnih strojeva, Ford Fiesta R5, Peugeot 208 R2, Mitsubishi Lancer EVO... Uvijek je nezgodno nekoga izdvajati, ali mene trenutno najviše impresioniraju Fieste R5. Ti auti i brutalno idu i brutalno izgledaju! Mrak!

3. mjesto prologa: Rok Turk - Martina Lazar, Peugeot 208 R2 (SLO)


U prologu su se vozile dvije vožnje, svaka po 3 kruga. Kako je ovogodišnji rally bio u ranijem terminu od prošlogodišnjeg, dan je bio kraći pa je i prva vožnja startala ranije, u 16:45. Na nju nisam stigao već sam došao na drugu u 19.00. Ta je već bila prava noćna. Malo sam bio skeptičan prema tom terminu s obzirom da još nisam radio noćno fotkanje utrke, ali na kraju je blic odradio svoje i sve je ispalo dobro. Vrijeme je bilo prohladno, ali ništa što dobra jakna i rukavice ne bi mogle srediti. Ujutro je padala kiša, u višim dijelovima i snijeg pa sam razmišljao što će me zateći na prologu. Na kraju je ispalo da su kiša i snijeg do popodneva prestali, a pokazalo se i nešto sunca pa se do druge vožnje većina parkinga osušila.

4. mjesto prologa: Janos Szilagyi - Katarina Husnjak, Mitsubishi Lancer EVO IX (HR)



Druga vožnja je krenula obrnutim redoslijedom ovisno o vremenu ostvarenom u prvoj vožnji. Znači od najslabijih prema najbržima. S obzirom da su auti kretali vrlo brzo jedan iza drugog, u svakom trenutku su na stazi bila barem 2 auta, u nekim trenucima i 3 što je izgledalo vrlo atraktivno. Možda se na nekim dijelovima staze sami auti nisu baš najbolje vidjeli od njihovih jakih svjetala i malo slabije rasvjete po cijelom parkingu, ali ne toliko da bi umanjilo uživanje u vožnjama. Na dosta zavoja se moglo vidjeti iskrenje kočnica zbog naglog i jakog kočenja.

5. mjesto prologa: Daniel Šaškin - Saša Bitterman, Mitsubishi Lancer EVO X (HR)






Spomenuo sam na početku veliki broj prijavljenih posada. Ove godine je raspored utrka Prvenstva Hrvatske složen tako da je otvorenje sezone bilo u Kumrovcu, a uz taj faktor početka sezone i spremne aute, mora se spomenuti i odlična organizacija koja je također zaslužna za veliki broj prijavljenih posada. Reklama je bila besprijekorna, evo svijećom tražim neki nedostatak, ali ne nalazim ništa. Jednostavno nisam imao potrebu tražiti nikakvu informaciju o rallyu jer je sve samo od sebe dolazilo do mene. Već par mjeseci prije utrke je svako malo na fejsu iskočio nekakav post o utrci, čak sam si u nekim trenucima mislio "daj malo lakše da se ne presaugate do utrke :-)", a u danima prije utrke je sve bilo maksimalno intenzivirano pa su objave išle i preko jumbo plakata, radija i televizije. Kao šećer na kraju ću spomenuti i Android aplikaciju za praćenje rezultata i svih detalja oko rallya!

Ponos ExYu industrije: Andrej Mrak - Darko Vončina, Zastava 850 (SLO)




Iako nisam bio na samom rallyu u subotu, prema slikama vidim da je bilo jako puno gledatelja oko staze tako da za organizatore nemam što drugo reći osim bravo!

Odličan rally i odlična organizacija! Kraj.


Slike s prologa možete pronaći na donjim linkovima:
Rally Kumrovec 2015 - prolog parking
Rally Kumrovec 2015 - prolog utrka

Ukupne rezultate te ostale zanimljive informacije možete pronaći na web stranici rallya:
Rally Kumrovec


INTERVJU: Gabrijel Majdak - prvak PZ2015 u mopedcrossu

Gabrijel Majdak mi je ove godine upao u oko vrlo impresivnim vožnjama na Prvenstvu Zagorja u klasi mopedcross, a kako ga do sad nisam baš poznavao, zanimalo me više detalja o njemu i o tome koja je "tajna" njegovog uspjeha.

Predstavi nam se ukratko, odakle dolaziš, čime se baviš...?
Pozdrav, zovem se Gabrijel Majdak, imam 18 godina i dolazim iz Turnišća pokraj Konjščine. Pohađam srednju školu u Konjščini za zanimanje automehaničar. Volim sve što ima veze s motorima i autima, te mi je najdraže popravljati ih pa se može reći da sam zbilja pogodio svoje zanimanje.



Od kad voziš mopedcross i kako si počeo?
Moja priča je počela 2012. godine. Godinu prije su počela natjecanja u toj kategoriji i to mi se odmah svidjelo. Odluka je odmah pala! Sljedeće sezone pripremam motor i nastupam! Kao i svaki početak, bio je težak. Ipak je tu bilo prisutno neiskustvo na natjecanjima i neki kvarovi na motoru, ali sam bio uporan i na kraju se ta upornost isplatila na putu do vrha. Uložio sam puno truda i novaca iako svi misle da je mopedcross slaba kategorija i da se tu može olako natjecati.

Kakve si rezultate imao u prošlim sezonama?
Prijašnjih sezona sam ostvarivao osrednje rezultate zbog samog uhodavanja u svijet utrka. Na vožnju prvenstva me motivirala pobjeda u prvoj utrci sezone i znatiželja koliko daleko mogu otići. 2015. je bila odlična sezona jer sam se stvarno dobro pripremio i ostvario visoke pozicije . Sve se poklopilo, većinu utrka sam pobijedio i na kraju osvojio titulu prvaka.




Koji točno motor voziš? Slažeš li ga i održavaš sam ili imaš kakvu ekipu, mehaničare, prijatelje i slično… Ima li motor nekakvu posebnost, neki izmijenjeni, pojačani dio? Po forumima se stalno vodi borba, te je važnije ovo, te je važnije ono…što je po tebi najbitnije za motor na mopedcrossu? Zašto recimo tvoj motor leti po stazi, a nečiji drugi izvana sličan tvome ne ide nikako?
Vozim repliku Tomosa Seniora. Kao što je i cijeli motor vlastita izrada tako ga i sam slažem, uz asistenciju prijatelja. Moje je mišljenje da je kod mopedcrossa najbitnije hlađenje motora i dobre gume. Ostatak stvari su ipak male tajne velikih majstora zašto moj motor "leti" :-) Motor me jednostavno nagradi za uloženi trud u njega.

Je li ti koja utrka iz Prvenstva Zagorja ostala u posebnom sjećanju i ako je, po čemu? Na jednoj od trka ti je stao motor, što se bilo dogodilo? Koja staza ti se najviše sviđa ili ti najviše odgovara? Tko su ti bili najveći konkurenti na stazi ove godine?
Na jednoj od trka mi je stao motor zbog loše bobine, te mi je ta utrka ostala u sjećanju zbog toga što me motor iznevjerio u ključnom trenutku. Najviše mi se sviđa staza u Loboru jer najviše odgovara mopedcrossu zbog uspona koji nisu previše strmi i dobre podloge. Najveći konkurent mi je bio Jurica Konjić jer je uvjerljivo bio na 2. mjestu i vrijedno skupljao bodove.




Što je presudno za pobjedu: snaga motora, priprema motora, tvoja kondicija, hrabrost, taktika, tehnika…? Kakve staze voliš?
Mislim da je za pobjedu presudna taktika, tehnika i svakako priprema motora. Teško je nešto izdvojiti ali je tehnika ipak važnija nego npr. snaga motora. Što se tiče staze svejedno mi je u kakvom je stanju, glavno da uživam u njoj.

Imaš li kakve treninge i gdje? Imaš li kakve pomagače ili sponzore?
Treniram uglavnom u okolici moje kuće po lokalnim puteljcima. Postoje snovi o nekoj mojoj privatnoj stazi, a vidjeti ćemo hoće li se to ostvariti. Najveća podrška mi je moj otac koji mi pomaže oko financiranja svega i vjerna je pratnja na svakoj utrci. Sponzora ipak nema jer ta kategorija nije na žalost dovoljno zanimljiva ulagačima.


I za kraj, kakvi su ti planovi u vezi Prvenstva Zagorja ove godine? Kako bi ocijenio prošlo prvenstvo? Imaš li kakve preporuke?
Svakako da ću pokušati obraniti titulu, ali vidjeti ćemo kako će se stvari odvijati i hoće li biti sreće. Moji dojmovi oko PZ su vrlo pozitivni, smatram da je sve zbilja dobro osmišljeno, ali jednu kritiku ipak imam. Možda je za kategoriju mopedcrossa previše utrka kroz sezonu. Ipak su to slabiji motori i starijeg su godišta pa bi ih trebalo možda malo poštedjeti smanjenjem broja utrka.




6. Rally Show Santa Domenica, 29.11.2015

Stariji će se sjetiti kakav je ogroman praznik u bivšoj državi bio 29.11, a oni mlađi su nešto slično mogli osjetiti ove godine u Svetoj Nedjelji na "6. Rally Show Santa Domenica" koji se poklopio s tim datumom! Svaka čast svim auto-moto manifestacijama u Hrvatskoj, ali rally Santa Domenica je nešto posebno i nešto što je u organizacijskom i svakom drugom smislu manifestacija organizirana na svjetskoj razini.

Krešimir Ravenščak/Davor Bradvić, Ford Escort MK I, 4. mjesto u klasi RWD


Za razliku od prošle godine kad je organizacija malo štekala, ove godine je sve bilo besprijekorno. Odnosno, možda je negdje i bio kakav mali propust ali ja ga nisam osjetio, a to mi je najbitnije kod ocjene nekog događaja.
Mislim da su organizatori uvidjeli da su se prošle godine raširili malo više nego su se mogli pokriti, pa su sve te sitne nedostatke iz prošle godine izbacili i posložili sve kako treba. Ove godine je sve bilo "taman".
Prošle godine su planirana 4 brzinska ispita gdje se svaki vozio 2 kruga, znači ukupno 8 prolaza svakog auta u cijelom natjecanju, međutim to se pokazalo jednostavno previše za jedan kratki zimski dan. Ove godine je voženo 5 brzinskih ispita (BI) gdje se u svakom vozio po jedan krug, ukupno 5 prolazaka svakog auta u danu. Prva 3 BI su se vozila u lijevi smjer, a zadnja 2 u desni.  To se pokazalo idealnim jer je natjecanje ispunilo cijeli dan, ali je završilo prije noći i trajalo je baš da se napasu oči, nagleda se svega i izgušta.

Beppo Harrach, pobjednik 6. Rally Show Santa Domenica


Broj prijavljenih automobila je sad već standardno velik, preko 100 komada, a na staru ih se pojavilo 92. Za to je svakako zaslužna i činjenica da u ovom natjecanju vrijede posebna pravila gdje nije nužno imati najnoviju opremu u automobilima već se može koristiti i starija i sa isteklim homologacijama, ali opet do neke granice koja ne narušava sigurnost posada. A opet s druge strane, na vrhu raste kvaliteta prijavljenih vozača i vozila. Prošle godine su brojnošću dominirali Mitsubishiji Lancer Evo u svim brojevima, ove godine smo imali nekoliko automobila R5 klase (Ford Fiesta i Citroen DS3) koji su neznatno ispod WRC specifikacija. R5 auti idu brutalno! To je nešto teško zamislivo dok se ne vidi uživo! Za njih nema nikakve razlike jel' voze po asfaltu, zemlji. blatu ili šoderu, drže se ko zaljepljeni za podlogu. Fascinantna mi je bila jedna scena sa skoka (kojeg ću se dohvatiti malo kasnije) gdje je većina auta "doskočila" na tlo otprilike kao da je netko bacio kamen, a npr. Hidegova R5 Fiesta se spustila na tlo ko na perje!

Luka Hrubi, pobjednik klase Sprint na 6. Rally Show Santa Domenica


Da budem iskren, nije mi se dalo buditi rano da bi stigao na početak prvog brzinca u 8:00h (a imao sam još i neke privatne obveze) pa sam došao negdje oko 10:30, otprilike na sredinu drugog brzinca gore na most. Za 3. i 4. brzinac sam se premjestio dolje na šodericu, a za 5. se vratio opet gore malo niže od mosta. Prošle dvije godine sam bio gore oko mosta pa rekoh ajde da vidim i to na šoderici i da se ne ponavljam svake godine s istim fotkama i snimkama. Tu sam dobio info o "nekakvom fantastičnom skoku negdje" i da sad svi idu tamo. Međutim kako nisam znao gdje je to, ostao sam na šoderici. A taj skok je po onome što sam vidio po snimkama bio čudo jedno. Prema nekoliko prvih slika koje su objavljene nakon utrke sam mislio da se netko malo igrao pa namontirao aute u zrak, ali video snimke su pokazale da se to stvarno dešavalo i da su auti letjeli u zrak u svim mogućim položajima i oblicima.

Lada RWD u akciji na 6. Rally Show Santa Domenica

Rally u brojevima... Ukupno je bilo prijavljeno 107 posada u 4 klase: NO LIMIT, PRO SPORT, SPRINT i RWD.
Ukupnu pobjedu u generalnom plasmanu i klasi NO LIMIT je odnio austrijski vozač Beppo Harrach u Ford Fiesti R5 kojem je ovo 3. uzastopna pobjeda, ali najneizvjesnija do sad . U prva 3 brzinca su se ispred njega izmjenjivali Krisztián Hideg i Antal Kovács u zajedničkoj Ford Fiesti R5, te Dávid Botka u Citroënu DS3 R5 i sva četvorica unutar nekoliko sekundi razmaka. Međutim, nakon 3. BI se dogodilo nešto teško zamislivo, sudar između Hidega i jedne mađarske posade u Suzuki Swiftu, mislim da negdje na putu od servisnog parkirališta do starta što je dovelo do toga da Hideg, a time ni Kovács nisu mogli nastaviti natjecanje. To je iskoristio Beppo koji je prestigao Botku i sa samo 2.7 sekundi prednosti odnio pobjedu!
U PRO SPORT klasi je najbolji bio mađarski vozač Szabolcs Borbás u Citroënu DS3 R3, u klasi SPRINT domaći vozač Luka Hrubi u Peugeotu 106 Rally, a najbolji stražnjepogonaš je bio opet mađarski vozač Gergő Szauer u Ladi 2015.

Kompletne rezultate pogledajte na linku organizatora.

Nezahvalno je na natjecanju na kojem su sve posade odlične nekog posebno izdvajati, ali ovaj put je teško ne spomenuti Juraja Šebalja. Pratim ga malo po fejsu i čovjek je pozitivno ozbiljni zafrkant koji uživa u sportu kojim se bavi, a i zna napraviti dobru reklamu. Ovaj put je nekoliko dana prije trke objavio sliku s nekakvim borom, ali ništa nije naslućivalo da je taj bor namijenjen stavljanju na krov auta i vožnji s njim cijelo natjecanje! I još si je na krov stavio krovne nosače na koje ga je pričvrstio, po rubu auta je stavio božićne led lampice, a sebi i suvozaču Toniju Klincu bijelu bradu, ha ha ha...! Svaka čast na ideji i realizaciji. A uz sve to je još na kraju završio na 4. poziciji!

Juraj Šebalj, 4. mjesto na 6. Rally Show Santa Domenica


Kao i svake godine nastupilo je puno mađarskih posada u uvijek atraktivnim Ladama sa stražnjim pogonom, a imali smo i jednu hrvatsku žensku posadu kojoj je ovo bio prvi nastup u rallyu. Zanimljivo je da se radi o kombinaciji snaha/svekrva (dakle čuda ipak postoje ;-) Tina Lukačić/Radojka Sudac koje dolaze iz poznate autocross obitelji Katić. I ostatak Katića je vozio Santa Domenicu u svojim autocross bolidima, Dražen Katić u Renault Meganu i Sven Katić u Subaru Imprezi WRX.

Vrijeme je inače bilo idealno, možda malo prohladno jutro, ali tijekom dana je bilo ugodno čak i toplo uz prekrasan zalazak sunca koji je fotografima na dobrim pozicijama donio neke spektakularne fotke. Fotografa svih vrsta od amatera do profesionalaca je standardno bilo u izobilju. Foto opreme je sigurno bilo u vrijednosti par sto tisuća kuna. Gledatelja također puno na svim pozicijama.

Reklama utrke je bila besprijekorna a reklamna kampanja je počela otprilike mjesec dana prije i svaki dan je objavljivana nekakva informacija koja je sve zainteresirane polako uvodila u sam događaj.

Naravno da svi jedva čekamo 7. Rally Show Santa Domenica!

P.S. Malo sam bio u stisci s vremenom kod pisanja ovog članka, pa nemojte zamjeriti ako neke jezične konstrukcije nisu baš ispeglane kako bi trebalo. Biti će bolje drugi put.

Slike možete pronaći na 3 donja linka:
6. Rally Show Santa Domenica - Oko staze, 29.11.2015
6. Rally Show Santa Domenica - most, 29.11.2015

Video materijali su na Youtube kanalu: