Motocross PH2025 - Zabok 1.5.2025, piše Milan Suntešić

Prvog Svibnja u Zaboku je voženo "Otvoreno prvenstvo Hrvatske u Motocrossu". 

Staza je bila odlična i izdržala je cijeli dan. Gledatelja možda oko 300 i to mahom onih koji manje više posjećuju utrke. Bilo je dobrih i zanimljivih vožnji koje je svakako bilo vrijedno pogledati. Da bi se uživalo u gledanju i strepilo od utrke do utrke treba i nešto imati u sebi barem statičnog natjecateljskog duha.

Jedan detalj koji me malo zasmetao... Za vrijeme intoniranja himne postoje pravila kojih se ne drži dobar dio gledatelja, a i natjecatelja, njima na sramotu. Kako je viđeno dosta dobrih vožnji, lijepih startova uglavnom svega što u gledatelju može pobuditi žal da nikad neće osjetiti tu radost i zadovoljstvo koje si priušti jedan vozač motocrossa. Tako je bilo i borbi do zadnjeg kruga što je dobro za utrke da se nešto zanimljivo događa. Bilo je tu i emotivnih trenutaka pobjede člana obitelji kojima zabočka staza budi lijepe trenutke dok su se natjecali i tu podigli svoj prvi pobjednički pehar na nekoj utrci (kako nisam tražio niti ishodio dozvolu za imena koja bi mogao koristiti u tekstu, tako ista niti neće biti korištena).

Uglavnom bili smo, vidjeli smo nije nam žao, a svima ostalima ako želite osjetiti čari motocrossa nije Vam daleko slijedeća utrka Prvenstva Zagorja, 25.5.2025, staza "Marof" u Bedekovčini, popularno zvanoj "Pri Grošu". Posjetite je, nemojte si dozvoliti da vam drugi prenose dojmove utrke, već budite dio iste!

Dodatak Damir Glavač: Ja sam silom prilika došao na drugu vožnju, jutro sam iskoristio za posjet vrhu Ivanščice. Što se može, puno je događaja u jednom danu pa se treba malo rastegnuti i pokušati posjetiti što više. Kao što je g. Suntešić napisao, staza je bila super. S obzirom da sam psihički alergičan na prašinu, ona mi je prvi kriterij za ocjenu pripreme staze. Prašine je bilo u mikrokoličinama, dakle, za pripremu staze dajem ocjenu odličan. Osim toga, konačno je pomalčirana i ona šikara na spuštanju od vrha kod prvog zavoja, tako da je staza sad maksimalno pregledna za gledatelje. Bravo Zabočani!

Vozača je bilo puno, dok je gledatelja možda moglo biti i više, ali to je već malo širi problem jer je bio slobodan dan na kojem je organizirano i dosta drugih događanja, pa se ljudi jednostavno "rastepu" na više strana.

Gledano s moje foto strane, malo sam se borio na fotkanju jer sam silom prilika imao jedan drugi fotoaparat s kojim se do sad nisam koristio, pa mi je trebalo malo vremena dok mu skužim narav i stalno sam imao strah dal će to ispasti dobro. Na kraju, mislim da sam ga uspio upregnuti nakon par desetaka okidanja i da je to ispalo prilično dobro. O samim trkama na žalost ne mogu puno reći jer se kroz objektiv mogu koncentrirati samo na trenutni kadar bez da imam uvid u ostala događanja na stazi. Tu i tamo uspijem poloviti i ta događanja, ovaj put nije bilo tako. Kako već dosta godina fotkam ovu utrku, pokušao sam se smjestiti u neku novu lokaciju, pa sam bio malo više uz sam start, a kako je taj drugi fotić imao veći zoom, iskoristio sam i to pa napravio nekoliko kadrova s terase gdje je razglas. Tu sam sreo Nemčiće koji mjere vrijeme (Speed-Timing), pa smo izmijenili par riječi nakon dugo vremena. Treba se malo i družiti!

Fotogalerije s utrke možete vidjeti na "Photo Video by Damir Glavač" na Facebooku:

https://www.facebook.com/photodamir

Read more

Motocross PH2025 - Savski Marof 21.4.2025, piše Milan Suntešić

Prošli Uskrsni ponedjeljak na stazi Pepačev breg u Savskom Marofu, vožena je utrka Otvorenog prvenstva Hrvatske u motocrossu. Vrijeme je bilo odlično za publiku, dok za vozače možda i malo prevruće i presunčano zavisi kako je koja utrka bila na rasporedu i kojoj klasi.

Vidjeli smo odličnih vožnji i borbi čak i pobjede u posljednjem krugu ili posljednjoj polovici staze utrke tj. zadnjeg kruga. Tako je Stefan Lenče iz Pakraca u klasi MX85 došao do sveukupne pobjede dana na opisani način zadnjeg kruga tj. polovice zadnjeg kruga staze prošavši drugoplasiranog Rok Gracnera iz Slovenije. U zadnja dva kruga su se izmjenjivali na vodećoj poziciji. 

Bilo je tu i nekih koji su podbacili u očekivanju, a i nekih kojima smo bez obzira na vožnje i sudjelovanje u natjecanju naklonjeni, jer bez treninga ipak dođu na pokoju utrku. Obzirom da se radi o dokazano vrhunskom vozaču, šteta da neke više sile utječu na to da svoj talent i dar ne može prikazati u punom sjaju i maximumu maximuma. Kako jednom reče Vlajs Jajs u prijenosu uživo, pod sponzorskim  pokroviteljstvom "Cafe bar Loco" iz Zaboka, tu je i Antonio Štefanek, dođe od nekud jer ga nema dugo i pobijedi. Da, na njega sam mislio na početku odlomka. Ovaj put nije bio na postolju jer bez treninga i vožnji na motoru, tj. samo jedan trening, ne može se niti očekivati nešto više i to baš  u najjačim  klasama. Svejedno, svakako uz trening i malo više posvete imali bi se drugi vozači s kim boriti, a i sam Štefanek. On mi je oduvijek nekako drag vozač, što naravno ne znači da ne pratim i ne volim i druge.

Bilo je tu i nekih nepromišljenih pokušaja pošto-poto prolazaka vozača iako nisu nikako utjecali na plasman, a koji su neke od njih skupo koštali pozicija.

Uglavnom, vrijedi 1.5.2025 doći u Zabok i vidjeti vozače jer ima nadolazećih koji formu dižu polako i sigurno te ciljaju na postolja. S druge strane ima onih kojima samo fali malo treninga i kondicije da nekima pomrse račune kako će lako osvojiti prvenstvo. Sve imaju samo im malo fali toga nečega jer kako drugačije u najjačoj klasi protumačiti od starta biti vodeći i na kraju pasti bez ispaljenog metka tj. borbe za tu prvu poziciju, već samo braniti drugu.

Sve u svemu bilo je zabavno za dio publike koja isprati vozače do kraja dana. Bilo je i onih koji su otišli ranije, ali to ostavljamo njima. Veseli i to što iz utrke u utrku sve više ima pripadnica ljepšeg spola koje se natječu.  

Treba još pohvaliti i domaćine, potrudili su se da staza bude u nekim granicama okvira za natjecanje, teško je pripremiti stazu da izdrži cijeli dan da nema malo prašine ili da se negdje na nekim dijelovima zakonom prirode i fizike ne cijedi voda iz brda po stazi i tako ju ćini mekanom.

Uglavnom, ne vozi se motocross u krvatama, odijelima  i sa bijelim rukavicama jer bi to onda bila svadba, a ne motocross utrka. Mora biti i malo prašine, blata, špura i borbi na stazi, nije to pjev labudova pa da se strune osluškuju u zraku.

Dodatak Damir Glavač: Moram priznati da mi je Milan svojim trudom za pisanjem dao poticaj da i ja napišem par rečenica, pa ću se "prikrpati" njegovom članku. Po meni je utrka u Marofu bila jako dobro organizirana, staza je bila uređena koliko je bilo moguće, u pauzi je ravnana roto branama i zalijevana. Prašine nije bilo previše, a ona mi je prvi kriterij pri ocjeni organizacije. Kad vidim prašinu, "dobijem mlade", kako bi se narodski reklo.

Same utrke u globalu nisam mogao baš previše pratiti, ali sam uočio dva vozača. Prvi je Matija Kelava iz MX Open klase, on je išao jako! U drugoj vožnji sam bio na zavoju prije ciljnog skoka i on je vozio skroz po vrhu bande i tako držao tempo i brzinu. Drugi je Ivan Brdarić iz klase B-Open, isto sam više pratio drugu vožnju. Tu je krenuo lošije, ali se probijao krug po krug do prvog mjesta, ali je onda pao na ciljnom skoku i opet krenuo negdje skroz iza i više nije bilo vremena za popravak. To je najbolje iskoristio Vili Gajski i na kraju postao pobjednik dana u klasi. Bilo je naravno i drugih dobrih vožnji, ali teško je sve popamtiti.

Read more

MXGP Trentino - Pietramurata 2025, Italija, 12.-13.4.2025, piše Milan Suntešić

Od 12. do 13.4.2025 je u talijanskom gradu Trentino, vožena 5. utrka sezone MXGP natjecanja. Na utrci je bio i naš Milan Suntešić pa pročitatje dojmove!

Travanj je, bliži se Uskrs, a inspiracije za napisati tekst neki dobar nigdje. Kako ne volim zaostatke moram nešto dobro iskombinirati jer nam već dolazi utrka na Pepaćevom brgu i to na sam Uskršnji ponedjeljak. 

Priroda se već uvelike probudila, a s njom i ti hrabri ljudi, letači, skakači, akrobate koji su tijekom pauze i priprema smišljali stajlinge i taktike za krenuti iz nova. Vozači ne miruju tijekom zime ili mrtve sezone, već marljivo treniraju i pripremaju svoje motore kako bi što spremniji dočekali početak iste. 

Neke smo tako ispratili kao klince koji su tek završili svoju prvu sezonu, a neke vjerno čekamo u novim klasama. Nadamo se da rampe budu pune što nekim novim vozačima  koji se vraćaju, što iz neke privremene odsutnosti zbog ozljede ili nedostatka inspiracije za takmičenje ili obiteljskih obaveza ili onima kojima će to biti prvijenac. Isto tako znamo i svjesni smo da neke nećemo gledati ove ili narednih sezona i zato treba iskoristiti svaku utrku i uživati u vragolijama koje izvode.  Bilo kako bilo, sretno svima u životu i na sportskom planu bez obzira u kojem smjeru krenuli!

Prošli vikend, 12. i 13. travnja mene je put odveo u Italiju, Trentino i staza "Pietramurata" na MXGP utrku. Iz Zagreba smo krenuli u ponoć i u subotu ujutro već oko 6:30 bili na odredištu. Parkiranje kombija te lagano protezanje, razbuđivanje, pakiranje onog što ide s nama, kišobrani, frižider, stolice i krećemo. Kako smo od ulaza događanja parkirani 300 do 400 metara, u podnožju događanja, lagano idemo prema samom ulazu i kupovanju karti (75 eura po osobi za dva dana). Dolaskom do samog ulaza oko 7:45 sati, još uvijek isti nije otvoren, ali nismo niti prvi. Na stazi  se čuju prvi vozači, a u vidnom polju se vide natjecatelji klase 125 koji voze kvalifikacijski trening. Konačno smo riješili financijski dio oko karti i krećemo prema tribini, nimalo lakom zadatku. Treba sad odabrati poziciju da sve vidiš, a da ti nitko ne smeta i da ti nikom ne smetaš. Zrak je čisti, friški, odiše svježinom mirisa snijega koji se vidi po vrhovima planina jer je staza smještena u dijelu južnog Tirola. Staza "Pietramurata" izvrsno je pripremljena, u samom podnožju povećih stijena Dolomita.

Nižu se klase jedna za drugom, rampe pune, voze se kvalifikacijski treninzi. Tribine pune, glasne, svatko bodri nekog svojeg favorita. Iščekuje se izlazak "kraljevske klase" na trening, Gajsera, Herlingsa, Cairolija, Fabvrea, Pancara, Coenena i drugih. Osluškuje se spiker koji izgovara ime najbržeg vozača. 

Umor polako radi svoje. Već je 18 sati i prvi dan je gotov. Sad treba prema hotelu na počinak koji je udaljen 20 minuta od staze i smješten na prelijepim proplancima Dolomita, podno skijaških staza koliko smo saznali iz smjerokaza. Vlasnik hotela govori jezikom ovih prostora i vrlo lijepo se možemo sporazumijevati. Odradimo formalnosti oko prijava i pravac soba spavanje.

Drugi dan, buđenje i doručak. 8 je sati, jutro drugog dana kišica lagano rominja, ali ne kvari raspoloženje. Danas je odlučujući boj za postolja. Vlasnik nam daje male poklončiće kao zahvalu povjerenja njegovom objektu koji je vrhunski.

Drugačije je to nego prvog dana. 2 km do staze policija ne pušta vozila, već nas usmjeravaju na parking, što nam baš i ne odgovara. Sa parkinga se ipak pomoću male lukavosti uspijevamo probiti na kružni tok i približiti se stazi. Kolone navijača idu prema ulazu i mi s njima. Kontrola karata i narukvica sa kojima ulazimo, a tribine popunjene stolicama, ljudima, sve puno navijača. Kreću utrke po dnevnom rasporedu, polako se sve zahuktava. Prvo klasa EMX 125, druga  utrka (prva je vožena dan prije). Onda klasa MX2  gdje boj biju Adamo i De Wolf. Na kraju pobjeđuje De Wolf u prvoj utrci dok je u drugoj kao povratnik zbog ozljede 4, a Adamo i tu utrku vodi i na kraju završava kao drugi.

Prva utrka MXGP. Publika na nogama, kiša je stala već dosta prije, atmosfera uzavrela samo da ne proključa. Kreće start, Fabvre prvi, Gajser četvrti. Nižu se krug za krugom i Gajser jednog po jednog prolazi, tu je, ali nije Fabvre mačji kašalj i da će se samo tako predati. Vremena je sve manje i dva su kruga do kraja, ima dijelova staze gdje Gajser puše za vratom vodećem, ali još je to predaleko za kalibar takvog vozača kao što je Fabvre. Drugi slovenski vozač, Jan Pancar se drži dobro. Prenapeta je borba za prvo mjesto da bi se pratilo druge. Ide se u prolazak pored nas u predposljednji krug i sve je izvjesnije, teško će Tim biti pobjednik prve utrke. Onda iznenada, nasuprot tribine, trube trube, zastave i pljesak daju nam znak nade! Prošao ga je! Tako je i bilo! Vodi Tim, te uz još mali pad Romana stiže do pobjede u prvoj utrci. 

Druga utrka, holeshot uzima Gajser i sve ide prema tome da konačno vidimo i dvostruku pobjedu Gajsera, što se i obistinilo na kraju. Uglavnom vidjeti  u borbi Herlingsa, Cairolia, Fabvrea, Pancara (na kraju dana sveukupno 7.), Gajsera, Coenena, itd., isplati se! Bilo je još tu uzbuđenja, ali teško je sve opisati u jednom članku.

Do utrke na Pepačevom Bregu, želim Vam Sretan i Blagoslovljen Uskrs! Vaš Milan Suntešić.

Read more

Race to Hell - 2025

Od 18.2-22.2.2025 u okolici talijanskog grada Rapolano Terme je vožena "Race to Hell", offroad utrka za ATV i SSV vozila.

Moglo bi se reći da su je već "tradicionalno", pohodili i hrvatski vozači, ovaj put u najvećem broju od čak 6 vozača. Četvorica su članovi novoosnovanog Off-road kluba iz Marije Bistrice,  "Extreme Team BOBER M.Bistrica", Hrvoje Pisk, Mario Kovačić, Alerić Hrvoje i Nikola Milošević. Alerić i Milošević su iz Vinkovaca, ali su članovi kluba. Uz njih su nastupili i dečki iz Umaga, Dragan i Miloš Ivković.

Natjecali su se u dvije klase, jačoj i beskompromisnoj "Spartan", te uvjetno rečeno, nešto lakšoj "Cross-country".

Medalja drugu godinu za redom ide u Hrvatsku što je ogroman uspjeh za našu ATV scenu. Miloš Ivković (Extreme Team Istra Umag) osvojio je 3. mjesto, a Dragan Ivković 4. u Cross Country klasi, te im ovim putem čestitamo.

Ekipa iz "Extreme Team BOBER M.Bistrica" je ostvarila sljedeće rezultate:

Cross Country klasa
Hrvoje Alerić: 8. mjesto
Hrvoje Pisk:  22. mjesto
Nikola Milošević: 43. mjesto 

Spartan klasa
Mario Kovačić: 16. mjesto

Možemo slobodno reći da je zajednička poveznica svih vozača i njihove odluke za nastup, legenda ovog sporta, Mario Kovačić. On je već nekoliko godina stalni sudionik ove utrke, a uspješno je regrutirao i nove članove!

Mario je ove godine imao problema s kičmom i prehladom te mu je nastup bio upitan do zadnjeg dana. Rezultat mu je ove godine lošiji zbog tih problema, a i spleta drugih okolnosti. Zadnji dan je ostao pomoći vozaču iz Italije koji je imao nesreću na stazi, pa taj dan nije ni završio.
Inače, s obzirom da je ova stranica moj privatni blog, dopustiti ću si dopisati neformalni dodatak da sam saznao da Mario uz sebe ima neke jako bliske osobe koje ne opravdavaju nikakva opravdanja i "kad si tam onda ne kukaj i drži gas, a bilo bi dobro da se vrneš i s peharom". Da, Vesna, tebe gledam :-)
Mario je iznio svoj dojam: "Meni je ovo bil najljepši RTH, bez obzira na rezultat. Društvo je bilo jako dobro, a sklopili smo i mnoga prijateljstva sa vozačima iz cijele Europe!"

S obzirom da ove godine imamo i neke "novake" koji su se prvi put okušali u jednoj "pravoj" utrci svjetske razine, odlučili smo pitati Pisk Hrvoja iz Marije Bistrice o svojim dojmovima, pa evo u nastavku što nam je rekao. Utrka se inače vozi 5 dana, od kojih je prvi dan rezerviran za kvalifikacije, a ostala 4 su utrka.

"- Kao prvo, dobro je da je intervju nekoliko dana nakon utrke, jer mi je trebalo malo vremena da sredim dojmove, a njih je puno i intenzivni su!

Kvalifikacije sam završio kao 30. od ukupno 47 vozača i to mi je bila startna pozicija za prvi dan utrke. Nakon starta na 30. mjestu, 1.dan trke sam završio na 14. mjestu. Prvi put u životu sam vozio na navigaciju, pa mi je i taj prvi dan bio najteži dok se nisam "ušemio" što treba pratiti. Teren je totalno drugačiji nego kod nas i tamo je na bilo kojem putu sve puno kamenja, te je zbog toga jako fizički zahtjevan i nakon prvog dana ruke su odumrle, ali jako sam sretan i ponosan, jer sam prvi dan zavrsil sa 1000 bodova. Inače na trasi ima 1000 točaka koje treba pokupiti, za svaki izgubljeni bod se pada za 5 i vise mjesta. Prvi dan je bio ekstremno težak teren sa puno kamenja i puno križanja koje se preklapaju sa jačom "Spartan" grupom.

Drugi dan je kružna utrka gdje se vozi 93km (2 kruga). Drugi dan sam izgubio 2 boda, ali sam na startnoj poziciji i dalje bio dobar, jer su drugi izgubili vise bodova. Izgubili smo dosta vremena pri pomoći drugim vozačima koji su bili u jako teškoj situaciji, a vozači su bili u problemi, jer je na navigaciji bila trasa za skretanje koja apsolutno nije prohodna, te je jedan vozač zapeo na toj poziciji i bila je potrebna velika pomoć.

Treći dan startam na 14. poziciji i također se vozi kružna utrka od 97 km, no nekih 10 km prije kraja prvog kruga počinje kuhati motor iz tog razloga što mi se pokvario ventilator. Taj dan je za mene bio -1000 bodova i veliko hvala Marku Šimunec i Robi Žibert (Atv Slovenija ) koji su došli po mene i izvukli me iz šume. Taj dan sam mislio da je trka za mene gotova, no uz pomoć jako dobrih prijatelja kao što je Lubomir Kocifaj koji mi je dao snage i ohrabrio me da nije sve gotovo i da će mi pomoći oko popravka, pronalazi drugi ventilator, no na žalost nije odgovarao. No, toliko me ohrabrio da nije sve gotovo da smo nastavili potragu i na svu sreću rezervni ventilator pronalazimo kod Marka Jagera i uz pomoć naše ogromne potpore i čovjeka od velikog utjecaja na zdravlje naših motora, Marka Šimunca, te Nikole Miloševića, taj dan mijenjamo ventilator i ja sam četvrti dan spreman za start!

Četvrti dan je teren zahtjevan i drugačiji. Vozili smo izrazito teške kanjone i nekolicinu teških brda, kao šlag na torti za ova 3 prethodna dana. Teren mi je sjeo i vozim odličan dan, završavam trku i mislim da sam odvozio odlično, ali onda vidim da imam još 8 minus bodova i tu shvaćam da mi je rezultat jako loš i ovo natjecanje završavam na 22. mjestu.

Za prvi put, ova trka mi je donijela puno iskustva i novih prijateljstva. Jednostavno je teško riječima opisati to iskustvo nekome tko to nije probao. Iako sam završio na lošoj poziciji, to mi je samo dodatna motivacija da druge godine idem opet i popravim to!"

Hrvoje je vozio jedan od "slabijih" strojeva, Can Am Renegade od 650 ccm, dok je većina ostalih natjecatelja bila na 800 i 1000 ccm.

Na kraju moramo spomenuti i prateću ekipu iz Marije Bistrice, koja se nije utrkivala, ali je odrađivala svu onu logistiku potrebnu da se vozači mogu čim više koncentrirati na samu utrku.

Damir Muhek, osoba koja je svaki dan spremala obroke kad su se dečki vratili sa trke i koja se predala poslu kako nitko nebi ostao gladan. Matija Pisk, čovjek koji je poslije svake trke oprao motor i bio tu za bilo što da treba, a također je odradio i velik dio posla kod prijevoza motora i također je pomoć kod bilo kakvih problema sa motorom. Zadnji, ali ne zato manje vrijedan, glavni majstor od mehanike, Marko Šimunec. Zahvaljujući njegovom znanju i trudu, mašine su besprijekorno radile, a i kad nisu, on je svaki problem uspješno riješio.

I još bih na kraju teksta, kao autor, htio spomenuti sebe jer mi je ova utrka i brojnost naših vozača, dala novu energiju i probudila me iz spisateljsko-novinarskog, skoro pa višegodišnjeg sna! Samo gasssss!!

Kompletne rezultate možete pronaći na poveznici:

https://raceadmin.eu/rth25/toscana25/results/match/Qualification/racerClass/ATV%20Spartan

Read more

Race to Hell 2022 - odlični plasmani naših vozača!

Kao što vjerojatno znate, od 22.2-26.2.2022 (utorak-subota) u okolici talijanskog grada Rapolano Terme je 4. put vožena "Race to Hell", offroad utrka za ATV i SSV vozila. 

Hrvatska ekipa je imala 3 člana: Mario Kovačić (Marija Bistrica), Mario Macan (Zabok) i Nikola Vukičević (Sesvete). Ostvarili su odlične rezultate!

7. mjesto, Mario Macan #022

Polaris Team Croatia, Bodovi: 223

9. mjesto, Mario Kovačić #019

Polaris team Croatia, Bodovi: 221

19. mjesto, Nikola Vukičević #023

Polaris team Croatia, Bodovi: 164

Možda bi netko zlonamjeran rekao da su to malo slabiji rezultati nego prošle godine jer je tad bilo i postolje, ali svi pravi ljubitelji offroad vožnje znaju da nekad nije lako ni završiti utrku, a kamo li biti na samom vrhu kao naša ekipa!
Od prijavljenih devedesetak vozača, na startu ih se pojavilo 61. Ove godine je promijenjen način rangiranja jer su uvedeni bodovi za osvojene pozicije, nisu se zbrajala vremena od svih dana, a najslabiji dan se nije bodovao. Nekima je to bilo dobro, nekima nije.

S lijeva: Nikola Vukičević, Mario Kovačić, Mario Macan

Evo i njihovih dojmova.

Mario Macan:
Race to Hell finished! Prvo veliko HVALA mom prijatelju Gotfried Nebel koji mi je omogućio quad za utrku. Hvala i svim ostalim sponzorima koji su pomogli da odem na utrku.

Ove godine sam ostvario nešto lošiji rezultat što je bilo i za očekivati jer 6 mjeseci nisam imao quad pa se nisam ni vozio ni trenirao. Ukupno 7. pozicija od ukupno 61 vozača nije tako loše. Dodatak od autora članka: Daj ne budi skroman, rezultat je top! Zbog novih pravila bodovanja koja nemaju neke logike i smisla zadnji dan sam odlučio da ga neću voziti te sam time prepustio moguću treću poziciju.

Po novim pravilima od 4 dana boduju se tri najbolja što je potpuno besmisleno. Svaki sport se boduje po sistemu eliminacije što znači ako nisi završio dan regularno, drugi dan možeš doma. Ne možeš u polufinalu svjetskog prvenstva izgubiti i imati još jednu utakmicu da popraviš rezultat, to je totalno besmisleno. Pobjednik utrke prvi dan je imao veliko prevrtanje ispred mene i nije mogao završiti dan, a na kraju pobijedi…Možda sreća igra veliku ulogu, mada je on izvrstan pilot i jedan od najboljih. A drugoplasirani iako nije fer play igrač može mi napisati barem veliko hvala, iako sumnjam u to. Sve u svemu treba igrati po pravilima.

Dojmovi nakon 1. dana…Jako teška utrka, puno teža nego prošle godine, a tome je pridonijela kiša koja je padala dan prije…Teren u šumi jako sklizak…Staza jako loše složena zmije, trekovi su unutar 20 metara, pola ljudi je kratilo stazu… Nakon 8. pozicije u kvalifikacijama, na kraju 6. Sve u svemu zadovoljan svojim nastupom. 

Race to Hell, dan 2…Startao 5, ušao u cilj treći, ali čekamo korekcije vremena…Danas veoma dobra utrka prvih pet vozača…Tempo je bio brutalan… Na izlazu iz jednog kanjona sam zviznuo s quada jer sam ostao bez energije, ali ništa strašno. Biti će smiješno kad dobijem video…Danas sam vozio s Mariom Kovačićem cijelo vrijeme jedan iza drugog. Bili smo jako dobar tim.

Treći dan, opet u duetu s imenjakom, on završio 6., ja 5.

Mario Kovačić je ovako vidio nastup na utrci. Kao što je Macan napisao, sva tri dana smo se jako dobro držali i bili na 5. i 6. mjestu. Bili smo jako dobri i da su pravila bila jasnija rezultati bi bili i bolji. Najviše smo izgubili na vitlanju u jednom brdu kojeg su kasnije svi obilazili, počevši od prvoplasiranog. Da nismo došli do tog mjesta 2. i 3. po redu, možda bi i mi tražili neki lakši prolaz, ali su se tu nalazile kamere, okupilo se puno ljudi i bilo nam je logično da se tu mora proći. Ima pravilo da se smije prolaziti do 50m sa lijeve ili desne strane staze, ali postoje i neke točke (za koje mi ne znamo gdje se nalaze) gdje tolerancije skoro da ni nema i jasno je da smo mislili da je to brdo jedna od tih točaka.  Bili smo u krivu, tu smo potrošili 45 minuta na vitlanje, još nam je jedan vozač smetao jer mu je vitlo zaštekalo. Tu smo izgubili jako puno energije i trebalo nam je neko vrijeme da se opet oporavimo..

Mi smo sve prošli bez kvarova i udesa, pomagali smo mnogima, a tad se gubi vrijeme. Mi uvijek pomognemo onome tko je u neprilici i to nas ponekad košta položaja na ljestvici, ali bolje da mi pomažemo drugima nego oni nama.

Umorni, ali zadovoljni nastupom: Mario Kovačić, Mario Macan

Zbog krvavih žuljeva koje sam dobio prethodna 3 dana odlučio sam ne voziti u subotu jer se ionako računaju samo 3 najbolja dana, a naši rezultati nisu bili tako loši.  Da je sistem bodovanja ostao kao i prošle godine, rezultati bi nam bili i bolji, ali nemamo se kaj žaliti, RTH je jako teška utrka i završiti unutar 10 najboljih je velika stvar i oni koji to nisu probali teško će to shvatit.

Moram pohvaliti našeg novog člana Nikolu Vukičevića. Da ga nije pratio peh i on bi se ugurao blizu top 10.

I za kraj, novopečeni natjecatelj Nikola nam je rekao ovo. Završio sam utrku na 19.mjestu. Za prvu moju utrku općenito nije ni tako loše s obzirom da se natjecalo 60-tak vrhunskih vozača iz cijele Europe. Tamo su dečki koji voze quadove i utrke po 5-10 godina, odradili su par RTH-a i HTW-a. Iskustvo igra jako veliku ulogu naravno. Ja sam još u počecima quad vožnje jer vozim quad tek 2-3 godine. Mislim da sam dobro odvozio sto se tiče same vožnje, ali sam se dosta gubio u navigaciji i tu sam gubio dosta vremena što je i doprinijelo toj poziciji koju sam ostvario. Mislim da je uspjeh općenito završiti ovu vrstu utrku s obzirom da vozači naprave jako velike štete na quadovima i naravno na samome sebi. Bilo je nekih nelogičnosti što se tiče bodovanja gdje sam bio zakinut, ali kako je meni tako je i svima pa se neću žalit niti ikoga kriviti. Utrka je jako teška što se tiče same staze i fizičke spremnosti vozača tako da apsolutno opravdava svoj naziv RTH. Nešto takvo isprobati je veliko iskustvo i ne može se opisati riječima. Jednostavno treba probati i naravno nije za svakoga. Takvu vrstu utrke ili voliš ili ne voliš, nema treće...

Iduće godine idem opet samo sa više treninga prije utrke sto se tiče same vožnje i fizičke spreme jer je to jednostavno prijeko potrebno, a to ove godine nisam baš napravio. Idem opet sa Scramblerom S na kojeg sam se tek privikao u Italiji 😊pošto sam ga uzeo 2-3 tjedna prije utrke. Iduće godine idemo još jače sa vise motivacije, treninga i iskustva!

A nakon teških napora na utrci, red je i za malo odmora!

Galeriju fotografija s utrke možete pronaći na ovoj poveznici:
Jay Parts's albums Race to Hell 2022

Poveznica na rezultate:
Race to Hell 2022 rezultati

Read more

Race to hell 2022

Mario Kovačić

"Race to Hell" je offroad utrka u Italiji za ATV i SSV vozila koja se ove godine organizira 4. put. Prošle godine je utrka vožena početkom ljeta i na njoj su uspješno nastupila dva naša vozača, Mario Macan i Mario Kovačić. To smo popratili sa dva članka koja možete naći na ovim linkovima:

Pripreme RTH 2021:
https://mxdamir.blogspot.com/2021/06/race-to-hell-utrka-s-hrvatskim-vozacima.html

Nakon utrke RTH 2021:
https://mxdamir.blogspot.com/2021/06/race-to-hell-hrvatski-atv-vozaci.html

Na tim linkovima možete pronaći i detalje o utrci, pa se nećemo ponavljati nego idemo provjeriti što se sprema ove godine. Ove godine je utrka pomaknuta u raniji termin, što će vjerojatno biti bolje jer neće biti vruće i prašnjavo kao prošle godine. U trenutku pisanja ovog teksta, već je bilo prijavljeno preko 90 ATV-a! Utrka se vozi od 22.2-26.2.2022 (utorak-subota) u okolici talijanskog grada Rapolano Terme.

Hrvatska ekipa je uz Maria Kovačića (Marija Bistrica) i Maria Macana (Zabok), ove godine pojačana za još jednog člana, Nikolu Vukičevića iz Sesveta. Mario Kovačić nam je opisao kako teku pripreme naše ekipe.

Lani smo krenuli u Italiju potpuno nepripremljeni, ne znajući što nas tamo čeka. A dočekao nas je doslovno pravi pakao i ekipe puno profesionalnije opremljene od nas! Bitno je da smo ga preživjeli i na kraju ostvarili jako dobre rezultate.

Nikola Vukičević

Za ovogodišnji Race To Hell smo se na iskustvu iz prošle godine, s tehničke strane uspjeli dosta bolje pripremiti. Rezervne dijelove nam sponzorira Polaris Croatia, nabavili smo i dosta opreme za vozače, razni alat, razne potrepštine i još tisuću sitnica za koje nismo ni znali da nam mogu zatrebati.

POLARIS TEAM CROATIA se ove godine malo proširio, pa uz Maria Macana i mene, ima još jednog člana, a riječ je o Nikoli Vukičeviću iz Sesveta. Nastupamo kao članovi kluba "MK Zagorski Anđeli" iz Gornje Stubice.

Sva trojica ćemo se za pozicije boriti sa Scramblerima S. Nikola je svojeg dobio prije deset dana i još se privikava na njega, Mario Macan ima Scramblera kojeg mu je posudio naš zajednički prijatelj Gotffried Nebel iz Austrije, a ja ću još ovu trku odraditi sa 2 godine starim koji me za sada nikad nije iznevjerio.

Mario Macan

S obzirom da se prijavilo već skoro 90 vozača, bojim se da će konkurencija biti opaka. Teško je prognozirati ishod, ima jako puno faktora o kojima to ovisi, sreće, peha, koncentracije pa do izdržljivosti vozila i vozača, ali moglo bi se reći da bi bili zadovoljni kad bi se uspjeli ugurati u prvih 15. Vidjeti ćemo u kakvoj smo formi jer sam ja neko vrijeme imao problema s kičmom, a Macan nije imao quada. Trasa utrke se svake godine mijenja, pa ne znamo što nas točno očekuje. Voljeli bi da trasa bude bez blata i prašine.

Nastup naših vozača možete pratiti na donjim linkovima:

Službena stranica "Race To Hell"

Facebook stranica "Race To Hell"

Facebook: Mario Kovačić

Facebook: Mario Macan

Facebook: Nikola Vukičević

Read more

Race to Hell 2021 - hrvatski ATV vozači ostvarili odlične rezultate!

Kako smo već pisali, u talijanskom mjestu Rapolano Terme je od 15.-19.6.2021 vožena off-road utrka za ATV i SXS vozila "Race to Hell". Na utrci su prvi put nastupili i naši vozači Mario Macan i Mario Kovačić. Iako su im zbog premijernog nastupa, želje prije utrke bile umjereno oprezne, pokazalo se da imamo dvojicu vozača iz top klase! U konkurenciji 48 vozača, Mario Macan je završio na postolju kao treći, a Mario Kovačić je završio 5.! Izvrsni rezultati!

Mario Kovačić nam je opisao njihov put u Italiju pa u nastavku pročitajte njegove dojmove.

- Naš put prema Italiji je započeo puno prije nego smo fizički krenuli, jer smo trebali isplanirati cijeli taj put i pretpostaviti što bi nam sve moglo trebati za jednu takvu utrku. Raspravljali smo o tome kako bi bilo lijepo da se uspijemo ugurati u prvih 10, ali da nam prioritet mora biti uspješan završetak svih etapa utrke. U tu avanturu smo krenuli naivno, kao potpuni autsajderi i to smo shvatili kad smo u paddocku vidjeli kako su pojedini timovi bili logistički pripremljeni. Bilo je tu mehaničara, pomoćnog osoblja, dizalica, radionica, rezervnih dijelova, guma, a mi smo došli sa dva rabljena rezervna remena, 2 manžete, nešto sitno alata i vjerom u naše Scramblere koji su iza sebe imali više od 5000 km.

Mario Macan, lijevo.  Mario Kovačić, desno.

Moram priznati da nas je to malo zabrinulo, ali i dalo poseban poticaj da tu trku pokušamo završiti što je bolje moguće. Počelo je sa dobrim prologom za Macana, ali moj je bio ravan katastrofi. Macan je završio 18., a ja zbog jedne pogreške pri izlasku iz potoka, 44. Taj loš prolog mi je zakomplicirao kompletnu utrku, ali nisam imao izbora, već pokušati polako se probijati prema boljim pozicijama. Na prologu se definiraju startne pozicije za utrku pa sam imao 43 vozača ispred sebe. 

Svaka etapa (vožnja) je bila na neki način teška. Neke etape su bile kratke, neke duže, ali svaka je bila teška na svoj način. Svaka vožnja je sadržavala brzince, tehničke i ekstremne dijelove. Najviše me iscrpila etapa koja se vozila u četvrtak. Vozile su se 2 vožnje po 63 km, a teren je bio izrazito težak. Taj dan mnogi nisu završili u zadanom vremenu, a mnogo ih je i odustalo. Bilo je puno kilometara, a i trasa je bila vrlo komplicirana i taj dan smo mislili da nam je samo završiti i prekrižiti Italiju na karti. Ono čega smo se bojali su bile noćne vožnje, no na kraju je ispalo da su nam one odgovarale  i ostvarivali smo na njima odlične rezultate. Macan je u prvoj noćnoj vožnji bio prvi, a ja šesti! Svakog dana je bilo nekih elemenata koji su taj dan činili drugačijim od ostalih. Najekstremnija vožnja je bila zadnji dan (subota), tad se vozilo cca 50 km i bilo je izuzetno teško.

Mario Kovačić

Rute su bile  pune svega, od potoka sa velikim kamenjem, stijena, strmih brda i takvih nizbrdica, brzinaca, puteva sa srušenim drvima. Te rute su slične onome kaj mi inače vozimo, samo je razlika u tome da mi inače ne vozimo na vrijeme, pa je stresa puno manje ili ga uopće nema. Trase smo dobivali uvijek nakon brifinga prije same utrke. Super je voziti po GPS-u, ali nije baš jednostavno voziti po njemu kad ti drugi vozač puše za vratom. Lako se promaši ruta, pogotovo na mjestima gdje ima više odvajanja, a bilo je i dosta situacija kad se sa puta jednostavno mora skrenuti u šumu, a nigdje nikakvih tragova. To nam je stvaralo gadne probleme.

Najveći problem nam je zadavala prašina, zbog nje smo bili prisiljeni voziti sa većim razmakom prema vozaču ispred. Temperature su bile paklene, ali se samo sjećam da mi je bilo vruće kad nismo vozili, a za vrijeme trke nam je temperatura bila nebitna, od adrenalina uopće nismo obraćali pažnju na nju!

Mario Macan

Kao i svi vozači i mi smo imali sitnih tehničkih problema, ali generalno su nas naši quadovi odlično služili. Macan je probušio gumu, probio 1 manžetu, u nekoliko navrata mu se palio safe mode zbog pregrijavanja motora. Do toga je došlo radi prašine koja uđe u hladnjak i onemogući normalno hlađanje, pa zbog neprestalnog rada ventilatora pregori osigurač. Na svojem Scrambleru sam morao isto zamijeniti jednu manžetu, a otišao mi je i križ zadnjeg kardana. Sav sreća da je Jay Gröpl iz Jay Parts imao rezervni, pa sam uspio nastaviti utrku. Naši quadovi su tvornički, nemamo na njima ništa od nekakvih posebnih komponenti...sve originalno. Za primjer, na CF-ovima su imali opreme i racing komponenti za po 8 - 10 tisuća €. Oni su potrgali sve poluosovine kaj su imali, pa im je Macan to probao zavariti, ali nisu imali pravi aparat za varenje.

Ovu utrku odlučuju mnogi faktori od kojih su uz brzinu još i fizička spremnost, snalažljivot, koncentracija, psihička stabilnost, čitanje navigacije, pripremljenost quada i sreća. Sama sreća sigurno nikoga neće dovesti na postolje, ali bez nje ste sigurni da ga nećete vidjeti. Macan je na kraju završio na 3. mjestu, a ja sam se uspio progurati do 5. mjesta. Pobjednik je Bistrian Cosmin iz Rumunjske, na 2. mjestu je završio Oliver Renzler, poznati organizator utrke Hunt The Wulf, također iz Rumunjske, treći je naš Mario Macan, popularni Tom Gerard na Facebooku, a između njega i mene se na četvrto mjesto uspio ugurati Rafal Maskanka iz Poljske. Postolje je rezervirano samo za 3 najbolja vozača, ali ja mislim da svaki vozač koji se pojavio na startu ove utrke ima svoje malo postolje. To znamo mi koji smo bili tamo!

S lijeva na desno: 1. Bistran Cosmin, 2. Oliver Renzler, 3. Mario Macan

Moram se osvrnuti malo i na činjenicu kako je ta utrka djelovala na mene kao čovjeka. To je utrka i svi smo na neki način protivnici, konkurenti sa težnjom biti brži i bolji od ono drugog, ali je interesantno kako je većina spremna pomoći drugome u neprilici i zanemariti činjenicu da se pomažući gubi vrijeme. Tamo nestaju sve granice i jezične barijere. Tamo nisam vidio niti jednog Francuza, Nijemca, Talijana, Slovenca, Rumunja, Poljaka, tamo sam samo upoznao i vidio Carmela, Olivera, Jana, Aleksandra, Rafala, Pavela, Dominika, Piotra, Emila, Andreja, Arpada, Anju, tamo sam upoznao samo prave LJUDE!

Svi mislimo da nekaj znamo, ali kad se pojavi 50 najboljih vozača iz Europe, tek onda ti je jasno kolko znaš ili kolko ne znaš. Mi smo jako zadovoljni, ipak smo nas dva u prvih 5, kaj nije mala stvar. Da smo znali ono kaj sad znamo, mogli smo skupa biti na postolju. To je jedno divno iskustvo kojeg ću se zauvijek sjećati.

Što se tiče smještaja i prehrane, imali smo samo doručak organiziran, a ostalo smo se snalazili. Problem je bio što u sobama nije bilo friždera, pa nismo imali kamo pospremiti klopu. Tu su nam uskočili dečki iz Slovenije i onda smo se svi skup nekak pošlepali... Oni su imali kompletnu kuću. Sobe su inače bile ok i imale su kupaonu, tak da to nije bil problem. Prehrana nam je bila mali problem iz razloga kaj tam trgovine rade dvokratno i kad smo mi bili slobodni onda su one bile zatvorene. Mi baš i nismo imali slobodnog vremena jer smo prije utrke morali provjeriti motore, bio je brifing, preuzimanje navigacija, pranje mtora, tuširanje.... U biti mi još nije ni jasno kak smo sve to stigli.

Utrka je inače odlična i ja sam siguran da idem i iduće godine. Na takvoj utrci skužiš gdje spadaš u ATV svijetu, a išli bi opet i da se vidimo sa nekim ljudima koje inače sigurno nećemo imali prilike vidjeti. Organizacija je bila dobra, mogli bi se još malo popraviti neki detalji, ali nemam neke veće zamjerke.

Želim se zahvaliti svima koji su nas pratili i davali nam podršku kad nam je bila najpotrebnija! Zahvaljujem Polaris Croatia na pomoći, kao i Mk Graphics za naljepnice za mojeg Scramblera, zahvaljujem se AUTOPRIJEVOZ MARIO što mi je pokrio sve troškove, zahvaljujem se Aleksander Skodic, Jani Goričanec i Andreju Žižeku za podršku, ugodno društvo, savjete te finu juhu i roštilj!

Hvala i vozaču iz Francuske Carmelo Gueli sa kojim smo se dosta družili i pomagali jedan drugome!

Najvažnije od svega, zahvaljujem se mojoj supruzi Vesni Kovačić koja trpi sve te moje gluposti i koja mi je  je, usprkos svemu, još uvijek najveća podrška!

Mario Macan i Mario Kovačić

Prenosimo i komentar s Facebooka Maria Macana:

U subotu je završila utrka u Italiji, Race To Hell. Mario Kovačić osvojio je peto mjesto, a ja sam uspio osvojit treće mjesto. Prvo se želim zahvaliti svom prijatelju Mariu Kovačiću koji me naučio većinu onoga što znam u extrem quad vožnji. Želim reći hvala svim svojim vjernim sponzorima i prijateljima koji su vjerovali u nas jer smo ostvarili veoma dobar rezultat između 50 najboljih vozača u Europi. 

Hvala Polaris Croatia što je prepoznao naše talente i znanje. Hvala mom stroju Polaris Scrambler 1000 S što je izdržao moju torturu. U 4 dana utrke uspio mi je izgorjeti jedan osigurač i poderao sam jednu manđetu na zadnjoj osovini.

Hvala Jay Gröpl jay-parts.com. Hvala dečkima iz Slovenije Aleksander Skodic, Andrej Žižek i Jani Goričanec dali su mi neizmjernu potporu da guram do treće pozicije. Decki, hvala za onaj prašak za ruke, olakšao mi bolove od žuljeva.

Hvala dečkima iz Poljske, posebno Pawel Rutkovski Atv Pabianice na psihološkoj potpori da guram do kraja... Taj dečko je vjerovao više u mene nego ja sam. Veliko hvala mom prijatelju Bistrian Cosmin, voziti s njim znači naučiti jako puno. 

Pohvale organizatorima. Flavio good job. See you next year.

Završne ukupne rezultate možete pronaći na donjem linku:
Race to Hell - ukupni poredak:

Fotografije su preuzete s Facebook profila: Mario Macan, Mario Kovačić i Jay parts.

Read more

Race to Hell 2021 - quad atv utrka s hrvatskim vozačima!

"Race to Hell" je offroad utrka u Italiji za ATV i SSV vozila koja se ove godine organizira 3. put. Kao što sami organizatori najavljuju, vozače čeka pravi pakao! Petodnevna utrka protiv konkurencije, ali i protiv samih sebe u svladavanju najrazličitijih vrsta prirodnih prepreka. Trasa je definirana GPS-om pa je i to još jedan dodatni izazov za one koji su imali hrabrosti prijaviti se.

A ove godine su, po prvi puta iz Hrvatske, hrabrost skupila dvojica naših vozača dobro poznatih u off road krugovima, Mario Kovačić iz Marije Bistrice i Mario Macan iz Zaboka kao "Polaris team Croatia". Macan je već imao vatreno krštenje prije dvije godine u Rumunjskoj na najtežoj ATV utrci na svijetu, "Hunt the Wolf", što smo također popratili u ovom članku.

Mario Kovačić

Utrka se održava od 15.-19.6.2021 u talijanskoj pokrajini Siena, a nastup je prijavilo preko 50 vozača. Vozi se jedna zajednička klasa ATV-a.

Razmijenili smo par riječi s Mariom i Mariom :-) o njihovim očekivanjima od utrke kao i razloge za prijavu, a detaljniji pregled ćemo napraviti nakon povratka s utrke.

- "Nas pali nas adrenalin, a toga najviše ima na nekakvim natjecanjima. Zbog toga smo bili i na Dinaric Rally-u u Hrvatskoj, a Macan i na Hunt The Wulf u Rumunjskoj i to nam se tak dopalo da nas jednostavno tjera da idemo dalje. Naš stil vožnje nije takav da bi nas zadovoljilo turističko razgledavanje po cesti i putevima. Uvijek tražimo nove izazove i pomičemo naše granice. Na fejsu smo vidjeli da se u Italiji vozi utrka koja nam odgovara po stilu vožnje i to nismo htjeli propustiti. Bojali smo se situacije sa koronom, ali sva sreća pa se stanje u zadnje vrijeme malo stabiliziralo."

Mario Macan

- "Što se rezultata i očekivanja tiče, to je jako teško prognozirati. Na utrku dolaze poznati vozači iz cijele Europe pa ćemo nakon prve vožnje biti malo pametniji s predviđanjem rezultata i slika konkurencije će biti nešto jasnija, ali kako sad vidimo, zadovoljni bi bili da smo u prvih 15. Nadamo se da ćemo završili utrku bez ozljeda i kvarova"

- "U Italiju krećemo u utorak, 15.6 rano ujutro i planiramo do podne stići do regije Siene gdje će se utrka i održati. U utorak imamo prijave, tehnički pregled i moramo obaviti ostale potrebne formalnosti.

U srijedu u 10h ujutro počinju kvalifikacije, tzv. prolog, a u 20h počinje noćna utrka. U četvrtak je dnevna utrka, a u petak i po danu i noći i još u subotu imamo dnevnu utrku. Nakon utrke će biti proglašenje rezultata i dodjela nagrada... Bilo bi jako dobro da moramo čekati proglašenje pobjednika :-)."

- "Nadali smo se da će nam se pridružiti još koji vozač iz Hrvatske, ali je na kraju ispalo da idemo sami. Možda će naša avantura ipak potaknuti još nekog da se odvaži za neku od sljedećih međunarodnih utrka. Troškovi naravno postoje, ali uz pomoć sponzora i naše osobno sudjelovanje, nekako se može zatvoriti financijska konstrukcija.

Na našim vozilima, Polaris Scrambler 1000 S, su napravljeni servisi, namontirane nove gume, sad još samo polako spremiti alat, opremu i kamere.

Nadamo se da ćemo imati podršku što većeg broja ljudi...držite nam palčeve!!!"

U nastavku možete vidjeti neke od fotografija s priprema za utrku.

Službena stranica "Race To Hell"

Facebook stranica "Race To Hell"

Live rezultati

Read more

ŠOKANTNO: štok i vjeverica na Zagorskoj motocross sceni!

Kao da ova godina nije imala dovoljno šokova s koronom, potresom, kišama, snijegom, sparinama, početkom kolovoza doživjeli smo šok veći od svih! Iz neimenovanih izvora, naša stranica je dobila informacije o možda i najvećem prelasku u svijetu motocrossu ikad. Molimo Vas da prije nastavka čitanja sjednete na čvrsto jer slijedi potresno svjedočanstvo slučajnih prolaznika.

D.P. (Zabok): -"Kad me sad nije šlagiralo, nebu nikad! Tak sam ja išel svojim poslom kad vidim M.T. tovari on neke plavo u kombi! Prve sam mislil da ne vidim dobro, da pomaže nekomu. Al  smejal se tak da sam videl da je vrak zel šalu. Te njegof zadovoljni osmjeh me bu pratil do kraja života. Oprostite mi, ali još sam pod dojmom i nemrem još dojti sebi i neke više reči."

Naime, kako možete vidjeti na fotografijama, M.T. (43), iz Zaboka, (podaci poznati redakciji), je neočekivano i šokantno prodao svoju Hondu i skočio na Yamahu! Nakon godina klanjanja i prinošenja žrtava "kraljici motocrossa", odbacio ju je kao staru krpu. Od svega mu je ostala samo lijepa odjeća, ali bojimo se da neće ni tu stati.

S.R. (Bedekovčina): -"Kad sam danas došel na trening, vidim ja M.T. u njegovoj tradicionalnoj nošnji, al onda kad je speljal plavu zvijer iz kombija prve sam mislil da je postal pomoćnik nekom vozaču, al onda kad je sel na nju i zakurbljal ju, skoro mi je gemišt opal z ruke, a ja z motora!"

Nakon svega postavlja se pitanje postoji li kraj ovogodišnjim šokovima!? Da li je M.T dobio koronu pa ne može suvislo rasuđivati? Nameću se pitanja razna, a odgovora nema. Spomenutom M.T nismo postavili dodatna pitanja radi objašnjenja pa tako ne možete dobiti ni odgovore.

Možemo slobodno reći da nas nakon ovog događaja više ništa ne može šokirati ;-) 

Read more

Test Yamaha 2020 cross modela na stazi Marof, 26.10.2019

U subotu, 26.10.2019 je na stazi "Marof" u Bedekovčini održana prezentacija i testiranje novih Yamaha motocross motora iz nadolazeće modelske 2020. godine. Idealno jesensko vrijeme i dobra reklama, privukli su veliki broj zainteresiranih vozača.

Prezentaciju je organizirao naš proslavljeni motocross vozač, Nenad Šipek iz Zaboka, sa svojom firmom "Moto Šipek d.o.o", uz pomoć Marka i Jure Tomše, vlasnika firmi "TM Zagreb d.o.o." i "Delta Team Krško d.o.o." uvoznika Yamaha motocikala i ostalih vozila i opreme za Hrvatsku, odnosno Sloveniju.


Osim njih, za uspješnu prezentaciju zaslužni su i "Speed-timing", mjerna služba u vlasništvu obitelji Nemčić, a sve to nebi bilo moguće bez svesrdne podrške obitelji Groš koja je vlasnik staze "Marof", te "Udruge motorista Bedekovčine" i Vlade Groša kao njenog predsjednika. Za dovoljno snage u zahtjevnim vožnjama, pobrinuo se sponzor "Monster" svojim energetskim pićima.

Planirano vrijeme prezentacije i isprobavanja motora bilo je od 11h do 15h, uz ideju da svi zainteresirani vozači u prijepodnevnim satima isprobaju neki od modela, a popodnevni termin je bio rezerviran za revijalnu utrku.

Modeli koji su bili na raspolaganju pokrivaju cijeli raspon Yamaha ponude, od najmanjih do najvećih modela:

PW50, YZ65, YZ85, YZ125LC, YZ250LC, YZ250F, YZ450F.

Osim njih, na raspolaganju za vožnju je bilo i ovogodišnjih modela tako da je svatko mogao pronaći nešto za sebe.

Već se na početku, kod popisivanja zainteresiranih vozača, vidjelo da će početni plan biti jako korigiran jer se na listi za prijave našlo preko 70 imena! Na stazu su puštane grupe od nekoliko vozača koji su vozili 10 min., zatim je bila pauza od 10 min. i nakon toga je kretala nova grupa.

No, već se nakon 2-3 vožnje pokazalo da je zainteresiranih toliko da su na kraju izbačene pauze i vozilo se non stop. Planirana utrka je otpala jer su same vožnje potrajale sve do pred večer. Za male vozače je napravljena posebna staza na prostoru startne ravnine što su oni maksimalno iskoristili. Dovoljno je napisati da je na kraju dana ukupno potrošeno 160 litara goriva da se dobije dojam o tempu i količini vožnji. Mislim da je većina vozača na taj način uspjela isprobati sve željene modele.

Na testiranju je bio i Slovenski vozač Jan Pancar koji vozi utrke svjetskog motocross prvenstva u klasi MX2.
 

Svi prisutni su imali besplatni ručak po izboru, kuhani grah, srneći gulaš ili odojak, sve to uz nužnu tekuću okrijepu. Nakon vožnji, nastavljena je zabava pod šatorom na stazi.

I za kraj, moj osobni osvrt kojeg želim naglasiti jer bi se možda iz gornjeg teksta moglo zaključiti da je ovo sponzorirani/plaćeni članak, što ne odgovara istini. Jednostavno sam dobio želju napisati jedan kraći osvrt na prezentaciju koja me oduševila organizacijom i velikim odazivom zainteresiranih i mislim da treba ostaviti nekakav pisani trag o tome.

Jedino je šteta da nema i drugih firmi koje bi napravile ovako nešto. Čast svakome, ali ja trenutno ne vidim ni jedan klub koji bi bio ovako masivan i dobro organiziran kao "Šipekovci". Možda će ovo biti poticaj i drugima da budu aktivniji na pitanju promocije i privlačenja vozača u svoj tabor!

Fotogalerije sa predstavljanja  možete pronaći na donjim linkovima:

MX PRESS TEST 2020 - šator
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 1/3
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 2/3 
MX PRESS TEST 2020 - vožnje, 3/3. 

Službeni video Yamaha ekipe

Read more