Prošli Uskrsni ponedjeljak na stazi Pepačev breg u Savskom Marofu, vožena je utrka Otvorenog prvenstva Hrvatske u motocrossu. Vrijeme je bilo odlično za publiku, dok za vozače možda i malo prevruće i presunčano zavisi kako je koja utrka bila na rasporedu i kojoj klasi.
Vidjeli smo odličnih vožnji i borbi čak i pobjede u posljednjem krugu ili posljednjoj polovici staze utrke tj. zadnjeg kruga. Tako je Stefan Lenče iz Pakraca u klasi MX85 došao do sveukupne pobjede dana na opisani način zadnjeg kruga tj. polovice zadnjeg kruga staze prošavši drugoplasiranog Rok Gracnera iz Slovenije. U zadnja dva kruga su se izmjenjivali na vodećoj poziciji.
Bilo je tu i nekih koji su podbacili u očekivanju, a i nekih kojima smo bez obzira na vožnje i sudjelovanje u natjecanju naklonjeni, jer bez treninga ipak dođu na pokoju utrku. Obzirom da se radi o dokazano vrhunskom vozaču, šteta da neke više sile utječu na to da svoj talent i dar ne može prikazati u punom sjaju i maximumu maximuma. Kako jednom reče Vlajs Jajs u prijenosu uživo, pod sponzorskim pokroviteljstvom "Cafe bar Loco" iz Zaboka, tu je i Antonio Štefanek, dođe od nekud jer ga nema dugo i pobijedi. Da, na njega sam mislio na početku odlomka. Ovaj put nije bio na postolju jer bez treninga i vožnji na motoru, tj. samo jedan trening, ne može se niti očekivati nešto više i to baš u najjačim klasama. Svejedno, svakako uz trening i malo više posvete imali bi se drugi vozači s kim boriti, a i sam Štefanek. On mi je oduvijek nekako drag vozač, što naravno ne znači da ne pratim i ne volim i druge.
Bilo je tu i nekih nepromišljenih pokušaja pošto-poto prolazaka vozača iako nisu nikako utjecali na plasman, a koji su neke od njih skupo koštali pozicija.
Uglavnom, vrijedi 1.5.2025 doći u Zabok i vidjeti vozače jer ima nadolazećih koji formu dižu polako i sigurno te ciljaju na postolja. S druge strane ima onih kojima samo fali malo treninga i kondicije da nekima pomrse račune kako će lako osvojiti prvenstvo. Sve imaju samo im malo fali toga nečega jer kako drugačije u najjačoj klasi protumačiti od starta biti vodeći i na kraju pasti bez ispaljenog metka tj. borbe za tu prvu poziciju, već samo braniti drugu.
Sve u svemu bilo je zabavno za dio publike koja isprati vozače do kraja dana. Bilo je i onih koji su otišli ranije, ali to ostavljamo njima. Veseli i to što iz utrke u utrku sve više ima pripadnica ljepšeg spola koje se natječu.
Treba još pohvaliti i domaćine, potrudili su se da staza bude u nekim granicama okvira za natjecanje, teško je pripremiti stazu da izdrži cijeli dan da nema malo prašine ili da se negdje na nekim dijelovima zakonom prirode i fizike ne cijedi voda iz brda po stazi i tako ju ćini mekanom.
Uglavnom, ne vozi se motocross u krvatama, odijelima i sa bijelim rukavicama jer bi to onda bila svadba, a ne motocross utrka. Mora biti i malo prašine, blata, špura i borbi na stazi, nije to pjev labudova pa da se strune osluškuju u zraku.
Dodatak Damir Glavač: Moram priznati da mi je Milan svojim trudom za pisanjem dao poticaj da i ja napišem par rečenica, pa ću se "prikrpati" njegovom članku. Po meni je utrka u Marofu bila jako dobro organizirana, staza je bila uređena koliko je bilo moguće, u pauzi je ravnana roto branama i zalijevana. Prašine nije bilo previše, a ona mi je prvi kriterij pri ocjeni organizacije. Kad vidim prašinu, "dobijem mlade", kako bi se narodski reklo.
Same utrke u globalu nisam mogao baš previše pratiti, ali sam uočio dva vozača. Prvi je Matija Kelava iz MX Open klase, on je išao jako! U drugoj vožnji sam bio na zavoju prije ciljnog skoka i on je vozio skroz po vrhu bande i tako držao tempo i brzinu. Drugi je Ivan Brdarić iz klase B-Open, isto sam više pratio drugu vožnju. Tu je krenuo lošije, ali se probijao krug po krug do prvog mjesta, ali je onda pao na ciljnom skoku i opet krenuo negdje skroz iza i više nije bilo vremena za popravak. To je najbolje iskoristio Vili Gajski i na kraju postao pobjednik dana u klasi. Bilo je naravno i drugih dobrih vožnji, ali teško je sve popamtiti.
