Motocross PH2025 - Zabok 1.5.2025, piše Milan Suntešić

Prvog Svibnja u Zaboku je voženo "Otvoreno prvenstvo Hrvatske u Motocrossu". 

Staza je bila odlična i izdržala je cijeli dan. Gledatelja možda oko 300 i to mahom onih koji manje više posjećuju utrke. Bilo je dobrih i zanimljivih vožnji koje je svakako bilo vrijedno pogledati. Da bi se uživalo u gledanju i strepilo od utrke do utrke treba i nešto imati u sebi barem statičnog natjecateljskog duha.

Jedan detalj koji me malo zasmetao... Za vrijeme intoniranja himne postoje pravila kojih se ne drži dobar dio gledatelja, a i natjecatelja, njima na sramotu. Kako je viđeno dosta dobrih vožnji, lijepih startova uglavnom svega što u gledatelju može pobuditi žal da nikad neće osjetiti tu radost i zadovoljstvo koje si priušti jedan vozač motocrossa. Tako je bilo i borbi do zadnjeg kruga što je dobro za utrke da se nešto zanimljivo događa. Bilo je tu i emotivnih trenutaka pobjede člana obitelji kojima zabočka staza budi lijepe trenutke dok su se natjecali i tu podigli svoj prvi pobjednički pehar na nekoj utrci (kako nisam tražio niti ishodio dozvolu za imena koja bi mogao koristiti u tekstu, tako ista niti neće biti korištena).

Uglavnom bili smo, vidjeli smo nije nam žao, a svima ostalima ako želite osjetiti čari motocrossa nije Vam daleko slijedeća utrka Prvenstva Zagorja, 25.5.2025, staza "Marof" u Bedekovčini, popularno zvanoj "Pri Grošu". Posjetite je, nemojte si dozvoliti da vam drugi prenose dojmove utrke, već budite dio iste!

Dodatak Damir Glavač: Ja sam silom prilika došao na drugu vožnju, jutro sam iskoristio za posjet vrhu Ivanščice. Što se može, puno je događaja u jednom danu pa se treba malo rastegnuti i pokušati posjetiti što više. Kao što je g. Suntešić napisao, staza je bila super. S obzirom da sam psihički alergičan na prašinu, ona mi je prvi kriterij za ocjenu pripreme staze. Prašine je bilo u mikrokoličinama, dakle, za pripremu staze dajem ocjenu odličan. Osim toga, konačno je pomalčirana i ona šikara na spuštanju od vrha kod prvog zavoja, tako da je staza sad maksimalno pregledna za gledatelje. Bravo Zabočani!

Vozača je bilo puno, dok je gledatelja možda moglo biti i više, ali to je već malo širi problem jer je bio slobodan dan na kojem je organizirano i dosta drugih događanja, pa se ljudi jednostavno "rastepu" na više strana.

Gledano s moje foto strane, malo sam se borio na fotkanju jer sam silom prilika imao jedan drugi fotoaparat s kojim se do sad nisam koristio, pa mi je trebalo malo vremena dok mu skužim narav i stalno sam imao strah dal će to ispasti dobro. Na kraju, mislim da sam ga uspio upregnuti nakon par desetaka okidanja i da je to ispalo prilično dobro. O samim trkama na žalost ne mogu puno reći jer se kroz objektiv mogu koncentrirati samo na trenutni kadar bez da imam uvid u ostala događanja na stazi. Tu i tamo uspijem poloviti i ta događanja, ovaj put nije bilo tako. Kako već dosta godina fotkam ovu utrku, pokušao sam se smjestiti u neku novu lokaciju, pa sam bio malo više uz sam start, a kako je taj drugi fotić imao veći zoom, iskoristio sam i to pa napravio nekoliko kadrova s terase gdje je razglas. Tu sam sreo Nemčiće koji mjere vrijeme (Speed-Timing), pa smo izmijenili par riječi nakon dugo vremena. Treba se malo i družiti!

Fotogalerije s utrke možete vidjeti na "Photo Video by Damir Glavač" na Facebooku:

https://www.facebook.com/photodamir

Read more

Motocross PH2025 - Savski Marof 21.4.2025, piše Milan Suntešić

Prošli Uskrsni ponedjeljak na stazi Pepačev breg u Savskom Marofu, vožena je utrka Otvorenog prvenstva Hrvatske u motocrossu. Vrijeme je bilo odlično za publiku, dok za vozače možda i malo prevruće i presunčano zavisi kako je koja utrka bila na rasporedu i kojoj klasi.

Vidjeli smo odličnih vožnji i borbi čak i pobjede u posljednjem krugu ili posljednjoj polovici staze utrke tj. zadnjeg kruga. Tako je Stefan Lenče iz Pakraca u klasi MX85 došao do sveukupne pobjede dana na opisani način zadnjeg kruga tj. polovice zadnjeg kruga staze prošavši drugoplasiranog Rok Gracnera iz Slovenije. U zadnja dva kruga su se izmjenjivali na vodećoj poziciji. 

Bilo je tu i nekih koji su podbacili u očekivanju, a i nekih kojima smo bez obzira na vožnje i sudjelovanje u natjecanju naklonjeni, jer bez treninga ipak dođu na pokoju utrku. Obzirom da se radi o dokazano vrhunskom vozaču, šteta da neke više sile utječu na to da svoj talent i dar ne može prikazati u punom sjaju i maximumu maximuma. Kako jednom reče Vlajs Jajs u prijenosu uživo, pod sponzorskim  pokroviteljstvom "Cafe bar Loco" iz Zaboka, tu je i Antonio Štefanek, dođe od nekud jer ga nema dugo i pobijedi. Da, na njega sam mislio na početku odlomka. Ovaj put nije bio na postolju jer bez treninga i vožnji na motoru, tj. samo jedan trening, ne može se niti očekivati nešto više i to baš  u najjačim  klasama. Svejedno, svakako uz trening i malo više posvete imali bi se drugi vozači s kim boriti, a i sam Štefanek. On mi je oduvijek nekako drag vozač, što naravno ne znači da ne pratim i ne volim i druge.

Bilo je tu i nekih nepromišljenih pokušaja pošto-poto prolazaka vozača iako nisu nikako utjecali na plasman, a koji su neke od njih skupo koštali pozicija.

Uglavnom, vrijedi 1.5.2025 doći u Zabok i vidjeti vozače jer ima nadolazećih koji formu dižu polako i sigurno te ciljaju na postolja. S druge strane ima onih kojima samo fali malo treninga i kondicije da nekima pomrse račune kako će lako osvojiti prvenstvo. Sve imaju samo im malo fali toga nečega jer kako drugačije u najjačoj klasi protumačiti od starta biti vodeći i na kraju pasti bez ispaljenog metka tj. borbe za tu prvu poziciju, već samo braniti drugu.

Sve u svemu bilo je zabavno za dio publike koja isprati vozače do kraja dana. Bilo je i onih koji su otišli ranije, ali to ostavljamo njima. Veseli i to što iz utrke u utrku sve više ima pripadnica ljepšeg spola koje se natječu.  

Treba još pohvaliti i domaćine, potrudili su se da staza bude u nekim granicama okvira za natjecanje, teško je pripremiti stazu da izdrži cijeli dan da nema malo prašine ili da se negdje na nekim dijelovima zakonom prirode i fizike ne cijedi voda iz brda po stazi i tako ju ćini mekanom.

Uglavnom, ne vozi se motocross u krvatama, odijelima  i sa bijelim rukavicama jer bi to onda bila svadba, a ne motocross utrka. Mora biti i malo prašine, blata, špura i borbi na stazi, nije to pjev labudova pa da se strune osluškuju u zraku.

Dodatak Damir Glavač: Moram priznati da mi je Milan svojim trudom za pisanjem dao poticaj da i ja napišem par rečenica, pa ću se "prikrpati" njegovom članku. Po meni je utrka u Marofu bila jako dobro organizirana, staza je bila uređena koliko je bilo moguće, u pauzi je ravnana roto branama i zalijevana. Prašine nije bilo previše, a ona mi je prvi kriterij pri ocjeni organizacije. Kad vidim prašinu, "dobijem mlade", kako bi se narodski reklo.

Same utrke u globalu nisam mogao baš previše pratiti, ali sam uočio dva vozača. Prvi je Matija Kelava iz MX Open klase, on je išao jako! U drugoj vožnji sam bio na zavoju prije ciljnog skoka i on je vozio skroz po vrhu bande i tako držao tempo i brzinu. Drugi je Ivan Brdarić iz klase B-Open, isto sam više pratio drugu vožnju. Tu je krenuo lošije, ali se probijao krug po krug do prvog mjesta, ali je onda pao na ciljnom skoku i opet krenuo negdje skroz iza i više nije bilo vremena za popravak. To je najbolje iskoristio Vili Gajski i na kraju postao pobjednik dana u klasi. Bilo je naravno i drugih dobrih vožnji, ali teško je sve popamtiti.

Read more

MXGP Trentino - Pietramurata 2025, Italija, 12.-13.4.2025, piše Milan Suntešić

Od 12. do 13.4.2025 je u talijanskom gradu Trentino, vožena 5. utrka sezone MXGP natjecanja. Na utrci je bio i naš Milan Suntešić pa pročitatje dojmove!

Travanj je, bliži se Uskrs, a inspiracije za napisati tekst neki dobar nigdje. Kako ne volim zaostatke moram nešto dobro iskombinirati jer nam već dolazi utrka na Pepaćevom brgu i to na sam Uskršnji ponedjeljak. 

Priroda se već uvelike probudila, a s njom i ti hrabri ljudi, letači, skakači, akrobate koji su tijekom pauze i priprema smišljali stajlinge i taktike za krenuti iz nova. Vozači ne miruju tijekom zime ili mrtve sezone, već marljivo treniraju i pripremaju svoje motore kako bi što spremniji dočekali početak iste. 

Neke smo tako ispratili kao klince koji su tek završili svoju prvu sezonu, a neke vjerno čekamo u novim klasama. Nadamo se da rampe budu pune što nekim novim vozačima  koji se vraćaju, što iz neke privremene odsutnosti zbog ozljede ili nedostatka inspiracije za takmičenje ili obiteljskih obaveza ili onima kojima će to biti prvijenac. Isto tako znamo i svjesni smo da neke nećemo gledati ove ili narednih sezona i zato treba iskoristiti svaku utrku i uživati u vragolijama koje izvode.  Bilo kako bilo, sretno svima u životu i na sportskom planu bez obzira u kojem smjeru krenuli!

Prošli vikend, 12. i 13. travnja mene je put odveo u Italiju, Trentino i staza "Pietramurata" na MXGP utrku. Iz Zagreba smo krenuli u ponoć i u subotu ujutro već oko 6:30 bili na odredištu. Parkiranje kombija te lagano protezanje, razbuđivanje, pakiranje onog što ide s nama, kišobrani, frižider, stolice i krećemo. Kako smo od ulaza događanja parkirani 300 do 400 metara, u podnožju događanja, lagano idemo prema samom ulazu i kupovanju karti (75 eura po osobi za dva dana). Dolaskom do samog ulaza oko 7:45 sati, još uvijek isti nije otvoren, ali nismo niti prvi. Na stazi  se čuju prvi vozači, a u vidnom polju se vide natjecatelji klase 125 koji voze kvalifikacijski trening. Konačno smo riješili financijski dio oko karti i krećemo prema tribini, nimalo lakom zadatku. Treba sad odabrati poziciju da sve vidiš, a da ti nitko ne smeta i da ti nikom ne smetaš. Zrak je čisti, friški, odiše svježinom mirisa snijega koji se vidi po vrhovima planina jer je staza smještena u dijelu južnog Tirola. Staza "Pietramurata" izvrsno je pripremljena, u samom podnožju povećih stijena Dolomita.

Nižu se klase jedna za drugom, rampe pune, voze se kvalifikacijski treninzi. Tribine pune, glasne, svatko bodri nekog svojeg favorita. Iščekuje se izlazak "kraljevske klase" na trening, Gajsera, Herlingsa, Cairolija, Fabvrea, Pancara, Coenena i drugih. Osluškuje se spiker koji izgovara ime najbržeg vozača. 

Umor polako radi svoje. Već je 18 sati i prvi dan je gotov. Sad treba prema hotelu na počinak koji je udaljen 20 minuta od staze i smješten na prelijepim proplancima Dolomita, podno skijaških staza koliko smo saznali iz smjerokaza. Vlasnik hotela govori jezikom ovih prostora i vrlo lijepo se možemo sporazumijevati. Odradimo formalnosti oko prijava i pravac soba spavanje.

Drugi dan, buđenje i doručak. 8 je sati, jutro drugog dana kišica lagano rominja, ali ne kvari raspoloženje. Danas je odlučujući boj za postolja. Vlasnik nam daje male poklončiće kao zahvalu povjerenja njegovom objektu koji je vrhunski.

Drugačije je to nego prvog dana. 2 km do staze policija ne pušta vozila, već nas usmjeravaju na parking, što nam baš i ne odgovara. Sa parkinga se ipak pomoću male lukavosti uspijevamo probiti na kružni tok i približiti se stazi. Kolone navijača idu prema ulazu i mi s njima. Kontrola karata i narukvica sa kojima ulazimo, a tribine popunjene stolicama, ljudima, sve puno navijača. Kreću utrke po dnevnom rasporedu, polako se sve zahuktava. Prvo klasa EMX 125, druga  utrka (prva je vožena dan prije). Onda klasa MX2  gdje boj biju Adamo i De Wolf. Na kraju pobjeđuje De Wolf u prvoj utrci dok je u drugoj kao povratnik zbog ozljede 4, a Adamo i tu utrku vodi i na kraju završava kao drugi.

Prva utrka MXGP. Publika na nogama, kiša je stala već dosta prije, atmosfera uzavrela samo da ne proključa. Kreće start, Fabvre prvi, Gajser četvrti. Nižu se krug za krugom i Gajser jednog po jednog prolazi, tu je, ali nije Fabvre mačji kašalj i da će se samo tako predati. Vremena je sve manje i dva su kruga do kraja, ima dijelova staze gdje Gajser puše za vratom vodećem, ali još je to predaleko za kalibar takvog vozača kao što je Fabvre. Drugi slovenski vozač, Jan Pancar se drži dobro. Prenapeta je borba za prvo mjesto da bi se pratilo druge. Ide se u prolazak pored nas u predposljednji krug i sve je izvjesnije, teško će Tim biti pobjednik prve utrke. Onda iznenada, nasuprot tribine, trube trube, zastave i pljesak daju nam znak nade! Prošao ga je! Tako je i bilo! Vodi Tim, te uz još mali pad Romana stiže do pobjede u prvoj utrci. 

Druga utrka, holeshot uzima Gajser i sve ide prema tome da konačno vidimo i dvostruku pobjedu Gajsera, što se i obistinilo na kraju. Uglavnom vidjeti  u borbi Herlingsa, Cairolia, Fabvrea, Pancara (na kraju dana sveukupno 7.), Gajsera, Coenena, itd., isplati se! Bilo je još tu uzbuđenja, ali teško je sve opisati u jednom članku.

Do utrke na Pepačevom Bregu, želim Vam Sretan i Blagoslovljen Uskrs! Vaš Milan Suntešić.

Read more

Race to Hell - 2025

Od 18.2-22.2.2025 u okolici talijanskog grada Rapolano Terme je vožena "Race to Hell", offroad utrka za ATV i SSV vozila.

Moglo bi se reći da su je već "tradicionalno", pohodili i hrvatski vozači, ovaj put u najvećem broju od čak 6 vozača. Četvorica su članovi novoosnovanog Off-road kluba iz Marije Bistrice,  "Extreme Team BOBER M.Bistrica", Hrvoje Pisk, Mario Kovačić, Alerić Hrvoje i Nikola Milošević. Alerić i Milošević su iz Vinkovaca, ali su članovi kluba. Uz njih su nastupili i dečki iz Umaga, Dragan i Miloš Ivković.

Natjecali su se u dvije klase, jačoj i beskompromisnoj "Spartan", te uvjetno rečeno, nešto lakšoj "Cross-country".

Medalja drugu godinu za redom ide u Hrvatsku što je ogroman uspjeh za našu ATV scenu. Miloš Ivković (Extreme Team Istra Umag) osvojio je 3. mjesto, a Dragan Ivković 4. u Cross Country klasi, te im ovim putem čestitamo.

Ekipa iz "Extreme Team BOBER M.Bistrica" je ostvarila sljedeće rezultate:

Cross Country klasa
Hrvoje Alerić: 8. mjesto
Hrvoje Pisk:  22. mjesto
Nikola Milošević: 43. mjesto 

Spartan klasa
Mario Kovačić: 16. mjesto

Možemo slobodno reći da je zajednička poveznica svih vozača i njihove odluke za nastup, legenda ovog sporta, Mario Kovačić. On je već nekoliko godina stalni sudionik ove utrke, a uspješno je regrutirao i nove članove!

Mario je ove godine imao problema s kičmom i prehladom te mu je nastup bio upitan do zadnjeg dana. Rezultat mu je ove godine lošiji zbog tih problema, a i spleta drugih okolnosti. Zadnji dan je ostao pomoći vozaču iz Italije koji je imao nesreću na stazi, pa taj dan nije ni završio.
Inače, s obzirom da je ova stranica moj privatni blog, dopustiti ću si dopisati neformalni dodatak da sam saznao da Mario uz sebe ima neke jako bliske osobe koje ne opravdavaju nikakva opravdanja i "kad si tam onda ne kukaj i drži gas, a bilo bi dobro da se vrneš i s peharom". Da, Vesna, tebe gledam :-)
Mario je iznio svoj dojam: "Meni je ovo bil najljepši RTH, bez obzira na rezultat. Društvo je bilo jako dobro, a sklopili smo i mnoga prijateljstva sa vozačima iz cijele Europe!"

S obzirom da ove godine imamo i neke "novake" koji su se prvi put okušali u jednoj "pravoj" utrci svjetske razine, odlučili smo pitati Pisk Hrvoja iz Marije Bistrice o svojim dojmovima, pa evo u nastavku što nam je rekao. Utrka se inače vozi 5 dana, od kojih je prvi dan rezerviran za kvalifikacije, a ostala 4 su utrka.

"- Kao prvo, dobro je da je intervju nekoliko dana nakon utrke, jer mi je trebalo malo vremena da sredim dojmove, a njih je puno i intenzivni su!

Kvalifikacije sam završio kao 30. od ukupno 47 vozača i to mi je bila startna pozicija za prvi dan utrke. Nakon starta na 30. mjestu, 1.dan trke sam završio na 14. mjestu. Prvi put u životu sam vozio na navigaciju, pa mi je i taj prvi dan bio najteži dok se nisam "ušemio" što treba pratiti. Teren je totalno drugačiji nego kod nas i tamo je na bilo kojem putu sve puno kamenja, te je zbog toga jako fizički zahtjevan i nakon prvog dana ruke su odumrle, ali jako sam sretan i ponosan, jer sam prvi dan zavrsil sa 1000 bodova. Inače na trasi ima 1000 točaka koje treba pokupiti, za svaki izgubljeni bod se pada za 5 i vise mjesta. Prvi dan je bio ekstremno težak teren sa puno kamenja i puno križanja koje se preklapaju sa jačom "Spartan" grupom.

Drugi dan je kružna utrka gdje se vozi 93km (2 kruga). Drugi dan sam izgubio 2 boda, ali sam na startnoj poziciji i dalje bio dobar, jer su drugi izgubili vise bodova. Izgubili smo dosta vremena pri pomoći drugim vozačima koji su bili u jako teškoj situaciji, a vozači su bili u problemi, jer je na navigaciji bila trasa za skretanje koja apsolutno nije prohodna, te je jedan vozač zapeo na toj poziciji i bila je potrebna velika pomoć.

Treći dan startam na 14. poziciji i također se vozi kružna utrka od 97 km, no nekih 10 km prije kraja prvog kruga počinje kuhati motor iz tog razloga što mi se pokvario ventilator. Taj dan je za mene bio -1000 bodova i veliko hvala Marku Šimunec i Robi Žibert (Atv Slovenija ) koji su došli po mene i izvukli me iz šume. Taj dan sam mislio da je trka za mene gotova, no uz pomoć jako dobrih prijatelja kao što je Lubomir Kocifaj koji mi je dao snage i ohrabrio me da nije sve gotovo i da će mi pomoći oko popravka, pronalazi drugi ventilator, no na žalost nije odgovarao. No, toliko me ohrabrio da nije sve gotovo da smo nastavili potragu i na svu sreću rezervni ventilator pronalazimo kod Marka Jagera i uz pomoć naše ogromne potpore i čovjeka od velikog utjecaja na zdravlje naših motora, Marka Šimunca, te Nikole Miloševića, taj dan mijenjamo ventilator i ja sam četvrti dan spreman za start!

Četvrti dan je teren zahtjevan i drugačiji. Vozili smo izrazito teške kanjone i nekolicinu teških brda, kao šlag na torti za ova 3 prethodna dana. Teren mi je sjeo i vozim odličan dan, završavam trku i mislim da sam odvozio odlično, ali onda vidim da imam još 8 minus bodova i tu shvaćam da mi je rezultat jako loš i ovo natjecanje završavam na 22. mjestu.

Za prvi put, ova trka mi je donijela puno iskustva i novih prijateljstva. Jednostavno je teško riječima opisati to iskustvo nekome tko to nije probao. Iako sam završio na lošoj poziciji, to mi je samo dodatna motivacija da druge godine idem opet i popravim to!"

Hrvoje je vozio jedan od "slabijih" strojeva, Can Am Renegade od 650 ccm, dok je većina ostalih natjecatelja bila na 800 i 1000 ccm.

Na kraju moramo spomenuti i prateću ekipu iz Marije Bistrice, koja se nije utrkivala, ali je odrađivala svu onu logistiku potrebnu da se vozači mogu čim više koncentrirati na samu utrku.

Damir Muhek, osoba koja je svaki dan spremala obroke kad su se dečki vratili sa trke i koja se predala poslu kako nitko nebi ostao gladan. Matija Pisk, čovjek koji je poslije svake trke oprao motor i bio tu za bilo što da treba, a također je odradio i velik dio posla kod prijevoza motora i također je pomoć kod bilo kakvih problema sa motorom. Zadnji, ali ne zato manje vrijedan, glavni majstor od mehanike, Marko Šimunec. Zahvaljujući njegovom znanju i trudu, mašine su besprijekorno radile, a i kad nisu, on je svaki problem uspješno riješio.

I još bih na kraju teksta, kao autor, htio spomenuti sebe jer mi je ova utrka i brojnost naših vozača, dala novu energiju i probudila me iz spisateljsko-novinarskog, skoro pa višegodišnjeg sna! Samo gasssss!!

Kompletne rezultate možete pronaći na poveznici:

https://raceadmin.eu/rth25/toscana25/results/match/Qualification/racerClass/ATV%20Spartan

Read more