ENDUROCROSS: Odlična utrka u organizaciji TK Racing! 12.7.2015

Treći put po redu je Tihomir Kotarski sa svojim klubom "TK Racing" i "MK Zlatar Bistrica" organizirao atraktivnu endurocross utrku u Zlatar Bistrici. Endurocross je nešto između motocrossa i endura i rekao bi da spaja najbolje elemente jedne i druge discipline. Vozi se na ravnoj otvorenoj stazi s dosta zavoja i puno različitih, uglavnom umjetnih prepreka: balvanima, betonskim i plastičnim cijevima, velikim bačvama za ulje, kamenim preprekama, betonskim rubnjacima, auto i kamionskim gumama postavljenim u raznim formama te nekoliko zemljanih hupsera. Svaka prepreka ima neku svoju posebnost i zahtjeva umijeće vozača da ju prođe bez previše zastoja i usporavanja.

Nedjelja je bila prilično vruća. Tjedan je počeo sparinom da se nije moglo disati, ali nas je sa srijede na četvrtak oprao pljusak i ipak malo rashladio. Prema kraju tjedna je temperatura opet rasla i bilo je jako vruće ali ipak lakše nego na početku tjedna. Staza je dva puta polijevana, prije prvih vožnji i u pauzi tako da nije bilo prašine i sve se moglo lijepo vidjeti.

Nastupilo je 13 vozača, od toga 8 iz Slovenije (lijepo da su se odazvali kad je već naših bilo tako malo...). Podijeljeni su u dvije skupine iz kojih su se prva tri vozača direktno plasirala u finalnu vožnju, a ostali su u dodatnoj utrci "Zadnja šansa" dobili priliku boriti se za još 3 preostala mjesta u finalu. U finalnoj utrci je tako nastupilo 9 vozača.

Uvjerljiv je bio Tihomir Kotarski (broj 76) i već nakon prvog kruga finalne utrke njegova pobjeda nije dolazila u pitanje. Iako je lošije startao, već nakon prvog kruga je preuzeo vodstvo i držao ga do kraja. S obzirom da se pola godine spremao za Erzberg i da ovu stazu poznaje u detalje, ovo i nije neočekivano. Prošle godine je bio maksimalno iscrpljen, u pauzi su ga doktori "macali" i primio je infuziju da bi uopće mogao odvoziti utrku. Ove godine je bio potpuno spreman i u top formi.

Drugo mjesto je zauzeo Neven Čorko (broj 23) koji me ove godine impresirao na svim utrkama gdje sam ga imao prilike pratiti. Čorko je odlično krenuo u utrku, ali mu se na pola prvog kruga, nakon jedne prepreke ugasio motor kojeg je zbog velike kompresije teško ponovo upalio. Tu je izgubio dragocjene sekunde pa se ostatak trke morao probijati poziciju po poziciju prema naprijed. Iako se pred kraj trke činilo da se jako brzo približava Kotarskom, mislim da je to ipak posljedica toga što je Kotarski napravio veliku prednost pa se pred kraj malo opustio i usporio.

Treći i četvrti su bili slovenski vozači Tomaž Jernejšek (broj 486)

 i Gregor Milošič (broj 7). Jernejšek je tijekom cijele utrke bio "tu negdje" dok je Milošič poveo utrku, ali mu se nakon nekoliko krugova probušila guma pa je zbog toga do kraja malo popustio i završio na četvrtoj poziciji.

Staza je imala konfiguraciju kao i prošle godine, ali je dodana jedna nova prepreka koja se pokazala jako zajeba..., pardon, atraktivna za puno vozača. Prije uspona na hupser u sredini staze je stavljena veća rebrasta plastična cijev pa se nije moglo dati gas i preskočiti ga već je trebalo usporiti i prvo proći preko cijevi. Rijetki su bili vozači koji tu nisu bar jednom zapeli ili pali i vjerojatno će tu cijev sanjati još danima.

Spomenute cijevi su stavljene na još nekoliko mjesta na stazi umjesto limenih bačvi od prošle godine. Bačve se nisu pokazale baš zahvalne jer su pretanke i izgubile su formu već nakon dva-tri kruga. Ovo je sad puno bolje jer se prepreka ne deformira prolaskom motora.

Ovu utrku pratim od početka, 2013. i mogu reći da je kod Kotarskog organizacija savršena. Tu se sve zna: tko, što, kada, gdje, zašto... Od izrade plakata i reklame, preko službenih poziva ljudima koji imaju neku funkciju oko utrke pa sve do pripreme staze i svega oko staze. Prilazni putevi do staze su bili jasno označeni isto kao i prostor oko staze pa je bilo točno definirano gdje je mjesto za boxeve, za mehaničare, za gledatelje... Sponzori su također dobili svoje primjereno mjesto na nekoliko bannera. Ne kažem ni u kom slučaju da su drugi organizatori loši, ali ovo mi ipak malo odskače. Organizirana je ugostiteljska ponuda, razglas te muzika u obliku "one man banda". Ove godine nije bilo elektronskog mjerenja vremena, ali je i ovako "na ruke" sve bilo izvrsno.

Gledatelja je možda moglo biti i više i procjenjujem da ih je bilo otprilike kao i prve godine. Prošle godine je utrka zbog lošeg vremena vožena u subotu pa je tad gledatelja bilo manje. S obzirom da ih se većina sakrila u hlad ispod nekoliko većih stabala, možda bi Tihomir trebao za sljedeću godinu odnekud dovesti još 3-4 takva veća stabla i posaditi ih oko staze da bude mjesta za još više ljudi :-)

Prve tri vožnje sam fotografirao, a finalnu snimao. Slika imam puno jer ove vozače nemam baš prilike prečesto fotografirati, a i sve prepreke su mi bile zanimljive pa sam ih htio uslikati čim više. Kako je ovo utrka u kojoj se vozi sporije s atraktivnim prelascima preko prepreka, bilo mi je vrlo lako fotografirati i premještati se po stazi da ih dokumentiram čim više. Do finalne utrke sam uočio da je najzanimljivija prepreka ova novopostavljena pa sam kraj nje stavio malu kameru i od otprilike 7 minuta snimke imam cca 3 i pol minute padova :-)

Slike možete pogledati na linku:
ENDUROCROSS TK Racing Zlatar Bistrica, 12.7.2015
a video na:
Endurocross TK Racing Zlatar Bistrica, HD, 12.7.2015 - FINALE
Endurocross TK racing trap easy way? No way... crash! 12.7.2015, HD

Read more

PZ2015 - Uzbudljive postapokaliptične moto utrke u Bedekovčini! 5.7.2015

Prošle nedjelje, 5.7.2015 je u Bedekovčini na stazi Marof vožena treća ovogodišnja utrka u sklopu Prvenstva Zagorja. Vozio se mopedcross, quad i motocross uz priličan broj vozača, iako manje nego u Loboru. Očekivao sam da će ih biti najmanje jednako ako ne i više s obzirom da je ovo klasična motocross staza i sinonim za utrke motocrossa.
"Profesionalni" novinari bi uživali u opisu vremena upotrebljavajući dramatične izraze kao "toplinski udar", "pijte puno tekućine", "ne izlazite van u vremenu 7 ujutro do 7 navečer" i slične. Ja ću napisati da je bilo "vruče ko v peklu" i prilično sparno :-)

Utrke su otvorili mopedi i MX50 zajedničkom utrkom s 3 predstavnika u svakoj klasi. U mopedima i dalje dominira Gabrijel Majdak i ako se ne desi nešto nepredviđeno, ovo prvenstvo je njegovo. Prvi put ove godine je startala i najmanja klasa MX50 i ukupni pobjednik dana je Antonio Blažeković.

U klasi MX65 je startalo 7 vozača. Borba za pobjednika dana se vodila između Mie Ribić i Matije Šterpina a uspješnija je bila Mia pobijedom u drugoj vožnji dok je u prvoj imala lagani pad koji ju je koštao gubitka prve pozicije.

MX85 i Veterani su vozili zajedno, bilo ih je po 4 u klasi. Uvjerljive pobjede su ostvarili Nikola Hranić u MX85 i Zlatan Čujko u Veteranima. Bilo je zanimljivo pratiti njihovu borbu za ukupnu prvu poziciju u utrci. Tu je ipak uspješniji bio Nikola iako se nije baš lako odvojio od Čujka. U prvoj vožnji je poveo Čujko i Nikoli je trebalo nekoliko krugova dok ga je uspio prestići. U drugoj je pak Nikola poveo i suvereneo vodio o kraja. Čujkova vožnja je bila vrlo dojmljiva i mislim da bi se bez problema mogao boriti i u "neveteranskoj" klasi.

Zanimljivo je da svi vozači koji su nastupili u MX50, MX65 i MX85 voze i Prvenstvo Hrvatske, znači najjači vozači koje Hrvatska ima u ovom trenutku.

U Amaterima MX2 je bilo također 8 vozača, a pobijedio je Daniel Belan s prvim mjestima u obje vožnje.

I Amateri MX Open su imali 8 vozača, a pobijedio je Vedran Kljak zahvaljujući pobjedi u drugoj vožnji što ima veću težinu. U prvoj vožnji je pobijedio Slovenski vozač Boštjan Milat, uz Kljaka na drugoj poziciji, a u drugoj vožnji je Milat bio drugi a Kljak prvi.

Prije završne Pro utrke motocrossa su vozili Quadovi. Borila su se 4 vozača, a uvjerljivu pobjedu u obje vožnje je odnio Dorian Ščapec. Kao i u mopedima, ako nastavi ovako, ovogodišnje prvenstvo je njegovo.

Motocross Pro klase MX2 i Open  su vozile zajedno, ukupno je bilo 10 vozača (7 u MX2 i 3 u Open). Vozači su u prašnim uvjetima dali sve od sebe i pokazali uzbudljivu i atraktivnu vožnju. Pobjednik dana u Open klasi je domaćin Vedran Groš iako se mora priznati da je imao i nešto sreće jer je Neven Čorko u prvoj vožnji, do tada vodeći, imao malu nezgodu gdje mu se ugasio motor pa su ga tu svi prešli za cijeli krug.
U MX2 Filip Vragotuk nastavlja dominaciju iz Prvenstva Hrvatske pobjedom u obje vožnje.

Moj omiljeni dio, marketing i organizacija! Vlado Groš (vlasnik staze) i ekipa koju je okupio rade odlično. Plakati za utrku su bili gotovi tjednima prije kad su krenule i prve objave po fejsu, a kako se približavao datum utrke tako je sve to intenzivirano i prošireno, bile su objave u tiskanim medijima i na radiu. Čak su mi neki ljudi koji motocross ne prate toliko intenzivno rekli da su čuli reklamu i da ih je to zainteresiralo. Staza i sve oko staze je bilo lijepo i uredno, kao i uvijek.
Gledatelja je bilo prilično, nebih se usudio reći puno, i većinom su bili smješteni iza starta u šumi, tamo je ipak bila podnošljivija klima nego direktno uz stazu. Na temelju jedne trke je nezahvalno davati prijedloge, ali možda nebi bilo loše razmisliti o pomicanju svih utrka 2-3 tjedna ranije pa da sve završi do početka srpnja uz pauzu do 15.8 dok ne prođu vrućine i ljudi obave godišnje odmore.

A sad moram objasniti izraz "postapokaliptičan" iz naslova. Sve je bilo u redu osim ogromne prašine tijekom utrka. Prema slikama koje su objavljivane prije trke, staza je polijevana danima prije, pa i u subotu te nedjelju ujutro prije početka. Međutim vrijeme je bilo stvarno pakleno vruće i sve to je isparilo već prije početka prvih vožnji. Te prve vožnje su još nekako prošle, iako uz dosta prašine. Vidio sam da su pumpe za polijevanje smještene na vrhu staze i da je ekipa pokušala napraviti nekakvo polijevanje prije drugih vožnji, međutim imam dojam da nešto nije štimalo jer je to sve izgledalo nekako slabo, kao da se polijeva s običnim vrtnim crijevom. Kako bi se reklo "do zaključenja broja" nisam uspio saznati da li je nešto zakazalo u sustavu ili je sustav polijevanja jednostavno bio nedovoljno kapacitiran za ovu vrućinu.

Tako da su druge vožnje bile u ogromnom oblaku prašine. Manje klase su još nekako odvozile, ali kad su došli veći igrači imao sam dojam da sam u drugom dijelu Mad Maxa :-) u onoj sceni kad Mad Max s brda promatra ganjanje u dolini i oblake prašine koji se dižu iza vozača. Snimao sam kamerom dolje sa sudačke kučice uz sunce koje se popodne spuštalo baš gore iza brda i obasjavalo stazu u smjeru mene i gledatelja. Sunce se probijalo kroz prašinu, a negdje unutar te prašine su bili vozači. Nekoliko puta sam previše podigao kameru i ulovio direktnu zraku sunaca pa mi se fokus na kameri zblesirao na par sekundi. U srednjim dijelovima staze se vozače moglo vidjeti samo kad bi netko skočio na nekom skoku pa mu je glava provirila iznad prašine. A na vrhu je to izgledalo bajkovito jer se od jakog kontrasvjetla vozače vidjelo samo kao siluete koje skaču po zraku.
Na kraju sam odlučio snimati nekoliko donjih zavoja jer još nemam u planu novu kameru radi skurenog senzora.

U početku sam bio čak i ljut što se uopće vozi po takvim uvjetima nikakve vidljivosti i što se to ipak nekako ne sredi, ali onda sam se prebacio u "Mad Max" mod i čak mi je to sve bilo zanimljivo i simpatično.

Fotkao sam dosta, snimio sve druge vožnje, a u pauzi nisam radio ništa već sam išao po boxevima i ostvarivao socijalno-društvene kontakte :-) I inače sam imao običaj obilaziti po boxevima, ali sve nekako brzinski "bok-bok", pa sam u zadnjih nekoliko utrka odlučio da bi ipak bilo bolje i kvalitetnije malo sjesti i na miru popričati s ljudima, kušati tekuću i gastronomsku ponudu, a ne samo non stop naslikavati.

To bi bilo to. Iako je ogromna prašina i  vrućina obilježila utrku, meni je opći dojam cijele utrke ipak dobar. S obzirom da su sve dosadašnje utrke u Bedekovčini bile dobro pripremljene, vjerujem da su i organizatori uočili da je ovaj put prašina izmakla kontroli i da će za sljedeći put imati spremno rješenje i za to.

Sljedeća utrka je 19.7 u Loboru.

Foto i video materijale, kao i uvijek, možete pronaći na:
Slike:
Photo Video by Damir Glavač
Video:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo

Read more

MOTOCROSS: PH2015 - Zabok 28.6.2015

U Zaboku je ovaj vikend vožena 7. utrka za Prvenstvo Hrvatske u motocrossu u svim kategorijama: MX Open, MX2, B liga MX2 i Open, Veterani, MX50/65/85. Trebala je biti vožena u ranijem datumu, ali je zbog lošeg vremena i blata na stazi taj termin pomaknut.
Danima prije ove utrke je bilo lijepo vrijeme pa je staza i polijevana, međutim u subotu i u noći na nedjelju se nebo otvorilo i dodatno pošteno namočilo stazu. Nisam bio prisutan na nedjeljnim jutarnjim treninzima, ali kažu vozači da je bilo jako blatno i da manje klase nisu niti vozile treninge u predviđenim terminima. Međutim, nije bilo tako loše da bi održavanje trke došlo u pitanje. Nakon prvih treninga i prijepodnevne prve vožnje B-ligaša mi se staza činila prilično dobra, bilo je dosta špura i neravnina ali ništa dramatično. Jutro je bilo oblačno i hladno, sredina dana promjenjiva, a popodne je upeklo sunce pa je bilo vruće.

Službeni dio je počeo u 13h himnom i pucanjem kuburaša. Utrke su otvorene klasom MX85 gdje i dalje dominira Nikola Hranić koji je stigao direktno s maturalca, sjeo na motor i pobijedio. U prvom zavoju je imao mali pad ali je to bez problema nadoknadio nakon par krugova.

Nakon njih su zajedno vozile klase MX50 i MX65 skraćeno u donjem dijelu staze, Za njih bi vožnja po cijeloj dužini staze bila preduga. I ova trka je odmah na prvom zavoju imala jedan prilično ružan pad Dine Lončara iz MX65, srećom na kraju bez posljedica. U MX50 je pobjednik dana i obje vožnje Antonio Blažeković. Piskor Dominik je pobjednik dana u klasi MX65, drugi je Matija Šterpin, a treća Mia Ribić. Mia bi vjerojatno bila bolje plasirana da u prvoj vožnji nije "nestala" na početku i na kraju završila 8. uz 3 kruga zaostatka. Kako kod fotkanja ne mogu točno pratiti sva događanja na stazi pretpostavljam da je imala neki pad na početku jer je na kasnijim slikama vidim zmazanu i bez rukavica :-)

U B ligi Open je rasturio Neven Čorko pobjedom u obje vožnje, a u MX2 dominaciju nastavlja Filip Vragotuk također pobjedom u obje vožnje. U drugoj vožnji je Čorko na prvom zavoju imao pad koji je zaštopao i njega i Vragotuka, ali su obojica vrlo brzo povratili vodeće pozicije. U veteranima je u obje vožnje pobijedio Danko Braim.
U ovoj grupi je bilo najviše vozača i to se nekako pokazuje kao najatraktivnija kategorija za puno vozača. Samo je problem što postoje neka pravila koja najbolje vozače iz B lige forisraju da se prebace u "prvoligaše" pa ima i kalkulacija kod vožnji da se ipak ostane u B ligi koja je ipak većini vozača iz te klase izgleda prihvatljivija i natjecateljski i financijski.
I ne razumijem zašto se prva vožnja B lige i veterana vozi izvan popodnevnog termina kad počinje službeni dio programa? Nije da se nebi moglo naći još pola sata vremena pa ubaciti i njih u raspored s ostalima. Nisam imao cijeli dan na raspolaganju pa sam tu prijepodnevnu vožnju propustio.

U najjačoj klasi MX Open je pobijedio Marko Leljak, drugi je ovogodišnji povratnik u ovu klasu, Luka Brajdić, a treći je Matej Jaroš. I ova utrka je počela padom na prvom zavoju, iako ne toliko dramatičnim ni bitnim za vodeće pozicije. Težak pad doživio je Matej Jaroš krug-dva prije kraja prve vožnje gdje se onesvjestio i zaradio rezove na bradi i jeziku. Doktori su ga nekako pokrpali pa je nakon odmora u pauzi, ipak odvozio i drugu vožnju. Sad jede čokolino i oporavlja se.
Moram priznati da me nekako najviše fascinira Marko Leljak, taj čovjek sjedne na motor, odveze utrku i pobjedi. Izgleda mi da pobjeđuje lako i bez napora, ima smirenu i dobro taktički potkovanu vožnju. Doduše, Jaroš je do ove utrke bio vodeći u mrtvoj utrci s Leljakom, ali po svemu sudeći, tko će biti prvak ove godine će odlučiti nijanse odnosno pobijediti će onaj tko bude smireniji i ne napravi grešku. Za sad je prvu grešku napravio Jaroš pa ćemo vidjeti hoće li to uspjeti nadoknaditi u preostale dvije utrke. Karas je u drugoj vožnji ostao bez benzina i ima još samo skoro nikakve teoretske šanse biti prvak.

Organizacija same utrke je bila dobra, staza i okolica su bili lijepo uređeni, pridržavalo se satnice. Možda bi trebalo napraviti samo par minuta duže pauze između vožnji ako netko od gledatelja, kako bi rekli Gruntovčani: "napriliku ja" ;-) želi promijeniti poziciju. Gledatelja je bilo tako-tako, da ne kažem malo. Ali što se može, kakva je bila reklama utrke takva je bila i posjeta. Nije da mi smeta, barem nije bila gužva, ali s obzirom da se plaća ulaz valjda bi organizatoru trebalo biti u interesu reklamirati se i privući što više ljudi. Imam inače u planu jedan članak o (ne)postojanju reklame u hr automoto sportu pa ću tu naširoko i nadugačko lamentirati o tome što mislim da nije dobro i kako bi trebalo biti.

Kako mi je ovo bila tek druga ovogodišnja utrka PH, a vjerojatno i zadnja, dao sam si oduška pa napravio hrpu slika i video materijala. Išao sam na sigurno, "evidencija događaja", a ne na "umjetničke". Imao sam u planu i detaljnije fotkati po boxevima, ali sam se već na prva 3-4 boxa zapričao i za čas je došao kraj pauze pa sam po donjim boxevima doslovno protrčao i slikao leteći što sam stigao, jer se trebalo opet popeti na ono brdo iznad starta koje je svake godine sve više i više. Ili sam ja sve stariji ;-)

Imam još dosta teksta u glavi ali ću se ovdje ipak staviti pod kontrolu i završiti :-)

Foto i video materijale, kao i uvijek, možete pronaći na:

Slike:
Photo Video by Damir Glavač

Video:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo

Read more

PZ 2015 - Kebel, 21.6.2015

Dočekali smo i drugu ovogodišnju utrku Prvenstva Zagorja. U Keblu su voženi mopedcross, buggycross i autocross za prvenstvo, a revijalno biciklcross i motocross DirtTrack. Posebna vrlo zanimljiva atrakcija je bila ženska autocross utrka.

Vrijeme je u nedjelju bilo skoro pa idealno. Jutro je bilo vrlo hladno i oblačno, da bi se to tijekom dana rasčistilo i na trenutke se pojavilo i sunce. Staza je bila vrlo dobro pripremljena iako je dan prije padala kiša. Par vozača je reklo da je možda za sitnicu premekana, ali nakon treninga i prvih vožnji se to sve posušilo pa je u jednom trenutku čak trebalo i polijevati da se ne praši.

Utrke su počele biciklcrossom u dvije kategorije. Ne znam koja je bila granica, ali u manjoj su bili bajkovi do 20" a nastupio je i jedan natjecatelj s Ride a Bike :-) Druga grupa su bili tinejđeri s većim biciklima od 20" do 26" kotačima. Vozili su nekoliko krugova oko hupsera na startu. Pobijedio je Matija Herceg koji se izgleda pretplatio na pobjede jer mu je to već treća za redom u Keblu.

Nakon njih su na red došli mopedi. Bilo ih je 7 iako se meni čini da je pogriješio svatko s mopedom tko se želi natjecati a nije došao na ovu utrku. Mislim da je ovo super staza za mopede, prilično je ravna s malom uzbrdicom i nizbrdicom, ima par lakših zavoja i nema nikakve ekstremne uspone ili neka druga čudesa pa mopedi po njoj mogu ići vrlo "glatko" i bez mučenja. Majdak Gabrijel je impresivnom vožnjom dominirao u obje trke. Moped mu stvarno leti i teško da će ga ove godine netko pobijediti.

Motocross je vožen kao DirtTrack uz 10 vozača, 2 u Pro grupi i ostali u Amater. Dosta velik broj s obzirom da je isti dan vožena i motocross utrka za Prvenstvo Hrvatske u Rakovom Potoku. Dečki su malo ispuhali motore jer nije bilo skokova, a na stazi su bile dvije umjetne prepreke od bala sijena koje su glumile dva zavoja da malo uspore vozače. Najbolji u obje vožnje je bio Neven Čorko.

Buggya su opet bila samo 4 i to je izgleda to. Druga utrka je bila vrlo zanimljiva iako bez pretjecanja jer su sva 4 vozača bila vrlo blizu i vodila borbu za 1. odnosno 3. mjesto. Trebalo je voziti vrlo brzo, koncentrirano i bez greške jer je sljedeći vozač bio na repu i najmanja greška značila bi pad u poretku. Ukupni pobjednik dana ja Antonio Bukal.

Auta je bilo 12, po 6 u svakoj kategoriji, do i preko 1800ccm. Utrke su bile vrlo napete, bilo je kontakata, malo vožnje po bankini i jedno prevrtanje u jačoj grupi. Staza je prilično brza i otvorena pa je do izražaja došla snaga motora. Posebna atrakcija je bila ženska utrka u autocrossu gdje su vozačka mjesta preuzele bolje polovice. Mislio sam da će to biti nešto "tak-tak", sporo i nježno a na kraju je ispalo možda i najzanimljivije od svega. Žene, majke, kraljice su pokazale kako se vozi pa se moram pokriti s ušima što sam i u jednom trenu pomislio drugačije :-) Pobijedila je Ksenija Leško stvarno impresivnom vožnjom!

Završna vožnja je bio autocross revijalnog karaktera gdje su vozila prva trojica iz jače i prva trojica iz slabije grupe. Iako nije bilo nagrada niti bodova, utrka je bila žestoka, ipak je to stvar prestiža :-) Utrku je poveo Ivica Mikulec i izgledao je nedodirljiv, no jedno nasukavanje na bankinu ga je koštalo gubitka pozicije, poslije mu je pukao i nosač zadnjeg kotača i to je bio kraj utrke za njega. To je iskoristio Ivica Tuđa i odnio pobjedu. U kategoriji do 1800ccm pobjednik dana je Miroslav Ban a drugi je bio Miroslav Groš.

U jačoj kategoriji je pobijedio Miroslav Groš, a drugi je bio Ivica Mikulec.

Organizacija i sve oko utrke je bilo odlično, mislim da su iskorišteni svi reklamni komunikacijski kanali i to je dalo efekta u velikom broju gledatelja. Doduše, na početku se nije činilo tako jer je na prvim utrkama bilo relativno malo ljudi. Čini mi se da su počeli pristizati u većem broju kako su završavale prve vožnje autocrossa a kulminacija je bila tijekom drugih vožnji. Tada je sve oko staze bilo puno, sve livade i ceste su bile pune parkiranih automobila. Vjerojatno doma obave ručak, malo odmore i onda krenu na utrku. Oni koji nisu doma ručali, imali su uz stazu ponudu zanimacija za zube u obliku kotlovine i kobasa, pivce za živce a našlo se i vina i sokova te druge ugostiteljske ponude.

Jedinu malu zamjerku imam na predugo trajanje pauza. Ovakva priredba gdje se ne voze sve discipline bi mogla brzo završiti pa su ubacivane pauze između vožnji. Mislim da je možda trebalo početi malo kasnije, oko 13h pa tempirati završetak oko 6, pola 7. Ovako je možda bilo malo previše praznog hoda između vožnji. Ali zato sam te pauze iskoristio za druženje s ljudima.

Kao i do sad, prve utrke sam fotkao a druge snimao. Organizatori su napravili povišenu platformu za suce, voditelja i predstavnike medija. S te platforme sam snimao i imao pregled nad cijelom stazom! Razglas je funkcionirao odlično, a sve je super vodio Adam Končić. Imam osjećaj da je imao teksta za tri dana neprestanog komentiranja ;-) Nisam baš fotkao oko staze, išao sam okolo i jeo i pio što je tko ponudio. Nešto si razmišljam da sad već imam tone slika i da bi se iz moda "evidencija događaja" mogao prebaciti u mod "umjetničke". Sve je već evidentirano pa bi se sad mogao malo baciti u eksperimentiranje. Vidjeti ćemo.

Organizatori su me zamolili da u njihovo ime objavim zahvalu svima koji su bili na utrkama, vozačima, sucima, gledateljima i svim ostalima!

Sljedeća utrka je 5.7 u Bedekovčini na stazi Marof uz motocross, quadove i mopede.

Slike iz Kebla možete pronaći na:
Photo Video by Damir Glavač

Video materijali su na Youtube:
Damir Glavač AutoMoto FotoVideo

Read more

INTERVJU: Tihomir Kotarski - Enduro Erzbergrodeo 2015

Tihomira Kotarskog i Erzbergrodeo neću previše predstavljati jer bi onda cijeli članak "potrošio" samo na to :-) Dovoljno ih je upisati u Google i dobiti ćete hrpu detalja. Samo ću spomenuti da se radi o slavnoj extreme enduro utrci na brdu na austrijskom rudniku željeza po čemu je i dobio naziv "Željezni div". A Tihomir Kotarski je naš proslavljeni motorist s mnogim uspjesima u motocrossu, enduru, supermotu koji je na utrci od 4.-7.6.2015 imao odličan nastup. Na kvalifikacijskoj utrci je od preko 2000 natjecatelja bio 53, a ukupno je na utrci svladao 14 od 20 kontrolnih točaka te završio na 86. poziciji od 500 vozača koji su se kvalificirali u finalnu utrku! Zanimalo me kako je Tihomir iz prve ruke doživio utrku te detalji oko toga.

Na početku uvijek pitam vozače da se u 2-3 riječi predstave, pa bi i isto molio i tebe.
Bok, ime mi je Tihomir Kotarski, rođen sam 1983. Od rođenja živim u Zlatar Bistrici i dipomirani sam ing.cestovnog prometa.

Sjećam se da si pred godinu dvije, čini mi se u Buzetu odustao od utrke i razočarano rekao da više nećeš voziti dok ne osjetiš gušt u vožnji. Očito se gušt vratio. Kako si se odlučio nastupiti na Erzbegrodeu?
Nakon ozljede kuka i ramena prije četiri godine teško se bilo vratiti u formu na razinu s kojim sam zadovoljan. Jednostavno se zadovoljiš jednog načina utrkivanja te nakon godina bavljanja endurom, pa supermotom, povratak na enduro jednostavno više nije bilo ono što ti daje onu potrebnu žar za utrkivanjem. Trenutno je "in" extreme enduro, nešto posve novo, slično enduru ali s puno različitih stvari u kojima sam bio početnik i što mi daje nove izazove i ciljeve.

Kako si se pripremao za utrku i kada si počeo s pripremama?
A za takvu utrku se spremaš od kad ti počinje karijera, potpuno spreman nisi nikad, jedino možeš svaki put biti još spremniji. To potvrđuje i ovogodišnja utrka u kojoj su jedva 4 vozača završila utrku i to zbog toga jer je organizator izbacio zadnju kontrolnu toču a predzadnju skratio. Zadnjih 6 mjeseci sam posebni naglasak stavio na fizičku pripremu, znači trčanje od 10-20km, teretana, istezanja, prehrana. Psihološke pripreme su također bitne jer se prije samog starta utrke doslovce moraš isključiti i ne razmišljati o ničem nego samo o motoru i kako ići sve dalje. O težini utrke svjedoči i to da sam za 4 sata utrke popio oko 5 litara tekućine, 2 energetska gela, dvije tablete grožanog šećera i naravno par limenki Red Bulla.

Ovako zahtjevna utrka zahtijeva i kvalitetnu ekipu oko vozača. Možeš li nam predstaviti ljude koji su bili s tobom ove godine i kako ste to sve organizirali?
Jača logistika je ono što mi nedostaje, ali uspjeli smo to sve nekako organizirati. Na utrku sam krenuo s prijateljem Tomislavom Marićem koji je bio mehaničar, kuhar i fotograf  a u boksu smo bili s još dvojicom naših vozača Tomislavom Ostoićem, prijateljem Pajom te Dominicom Tešićem i njegovom curom Majom. Došli smo u srijedu te u nedjelju popodne nakon utrke krenuli doma. Od ostale logistike moram se zahvaliti sponzorima bez kojih moje utrkivanje nebi bilo moguće: Fine Food Mac, Solgar, Valvoline, Moto Špica, Goldspeed, Doma exaust, FWFiters, Obrada metala Mikulec, Kraš.

S kojim motorom si vozio?
Utrku sam vozio motocross modelom KTM SX 300 s brojnim preinakama i dodacima, makar mislim da bi bilo bolje da sam vozio standardni enduro model koji je opremljen anlaserom jer mi je "kurbljanje" SX-a na više mjesta uzelo previše vremena i energije. Na donjoj slici možete vidjeti filter zraka nakon utrke i početno stanje.

Opiši nam malo kvalifikacije, kako to izgleda i zašto je bitno dobiti dobru startnu poziciju?
Prolog je kvalifikacijska utrka koja se vozi dan prije glavne utrke i na kojoj se ovisno o ostvarenim vremenima dobivaju startne pozicije. Za utrku kvalifikacija moraš jednostavno biti malo lud jer voziš po rubu litice i kamenim cestama brzinama većim i od 130 km/h. Tu se traži znanje motocrossa, supermota i endura u jednom.
Na glavnoj utrci se starta iz redova od po 50 vozača koji kreću s razmakom od oko 3-5 minuta. Prednost prvih redova je u tome što nemaju toliko iskopanu stazu i nije gužva od vozača koji zapnu na uzbrdicama. Jednostavno ako nisu u prva tri reda šanse za dobar plasman su male. Moram naglasiti da nije baš niti tako jednostavno ući u glavnu utrku u kojoj vozi 500 vozača, a prijavljenih na kvalifikacijama ima preko 2000. Već je i sama kvalifikacija u glavnu utrku veliki uspjeh.

Kako ti je bilo u utrci? Što ti je bilo najteže, a u kojim dijelovima staze si uživao? Možeš li napraviti malu usporedbu s prijašnjim nastupima?
Prvi nastup na Erzbergu sam imao 2010. godine, ove godine već 5-ti i mogu reći prvi pravi i prvi na koji sam došao spreman kako spada.
Svaki od tih Erzberga je drugačiji, dok je u jednom obilna kiša, u drugom snijeg i hladnoća do ovog sa suncem i temperaturom preko 30 stupnjeva. Jednostavno moraš biti spreman na sve. Krenuo sam od samog starta sigurno i s ne prevelikim forsiranjem. Prije prve kontolne točke uzbrdica je već bila začepljena vozačima koji je nisu uspijeli proći pa je 60-tak njih bilo svukud. Prašina je bila velika pa nisam htio riskirati ozljedu ili neku štetu na motoru koja bi značila odustajanje. Na tome sam izgubio možda 10-tak minuta previše... Uh, da mogu ponovo sad bi ipak išao na opciju "Rizik". Ovu godinu su jednostavno sve kontolne točke bile dosta teže i strmije ali nisam s nijednom imao previše problema. Više je bilo onih usputnih: na ravnici mi se namotala plastična ograda oko zadnjeg kotača, a u jednoj uzbrdici konop pa sam na ta dva beeeeep (sranja :-) izgubio još 10-tak minuta. Zbog tih gluposti u početku sam kasnije ušao u gužvu na jednom brdu na kojem sam 50-tak metara išao skoro sat vremena.

Zanima me kao gledatelja situacija kad recimo u nekom klancu prvi vozač zapne pa ga svi ostali čekaju, da li ti koji čekaju to doživljavaju pod normalno ili te prima nervoza kad vidiš da netko naprijed "dripa" i ne može proći, a tebi prolazi vrijeme? Smiješ li ga u takvim situacijama proći ili čekaš?
Ma u biti ne čekaš ali opet ne možeš se nagurati iza njega jer onda ti je još teže jer krećeš bez brzine koju bi imao da kreneš sa zaletom. Ali jednostavno, to je tako i zato moraš od početka ostaviti što više vozača iza sebe. Recimo, na ovoj utrci je 5 vodećih vozača zapelo u šumskom klancu (kontrolna točka "Downtown") i izvukli su se tako da su jedan drugog vukli van. Na kontrolnu točku su došli s različitim vremenima, a nakon što su se svi izvukli, krenuli su dalje praktično u istom vremenu. U takvom slučaju nema propisane procedure već je jednostavno fer plej u igri i mislim da nitko ne želi pobjedu na takav način, zato su se i dogovorili da svi u isto vrijeme uđu u cilj.

Jesi li se izguštao i planiraš li i sljedeće godine doći na utrku, planiraš li nastupiti na još kojoj ovako velikoj svjetskoj utrci?
Jesam, utrka je u planu i sljedeće godine a na ovu gledam kao na prvu pravu jer sam prvi put došao sa potrebnim znanjem i spremom za napad na cilj. Ove godine me čeka još "Extreme enduro Lika", utrka koja je na svjetskoj razini i gdje će nastupiti sigurno barem 200-njak vozača od kojih neki spadaju u sam vrh extreme endura.


Koliko ja pratim, Erzberg ima odličan marketing i samopromociju, a iz pogleda vozača, je li to stvarno najteža i najekstremnija enduro utrka na svijetu?
Da, utrka je sigurno najteža i najekstremnija na svijetu, jer se vozače koji dođu do cilja može nabrojati na prste, ovaj put na samo jednoj ruci :-)

I za kraj, vidimo li se i ove godine u Zlatar Bistrici na Endurocorssu?
Planiram druženje, ali za sad još neznam točan datum. Imam ideju o natjecanju u 3 skupine po 10 vozača gdje prva trojica idu u finalnu vožnju. Malo jednostavnije nego do sada, ali vidimo se.

Pozzzzzzzzz brrrrrrrrrrap brrrap!!

Tekst: Damir Glavač
Slike: Tihomir Kotarski, Tomislav Marić (Croatia Enduro Lika)

Read more

PZ 2015 - NAJAVA: Kebel 21.6.2015

Oktanski spektakl Prvenstva Zagorja nastavlja se 21.6.2015 utrkom u Keblu! Auto klub Kebel organizira natjecanje u disciplinama:
- biciklcross
- mopedcross
- bugycross
- motocross (Dirt Track)
- autocross

Točna satnica još nije poznata ali kao i obično, prijave natjecatelja su ujutro. Kad bude poznata točna satnica, objaviti ću je.

Pretpostavljam da će natjecanje započeti utrkom bicikala za najmlađe natjecatelje. Za gledatelje je ovo zabavna atrakcija, ali mladi natjecatelji utrku doživljavaju jako ozbiljno i emotivno. Prošle godine su pobjednici bili presretni, a oni koji nisu našli mjesto na postolju su emocije ispraznili i pokojom suzom.

Mopedcross je jedna jako atraktivna disciplina s vozačima koji također jako emotivno doživljavaju svoje natjecanje. Možda to izgleda kao zabava, ali za uspjeh u ovoj disciplini treba uložiti dosta truda, vremena i novaca u motor.

Buggyi su brojčano podbacili u Loboru, ali nadam se da će to sad nadoknaditi i da ćemo prisustvovati napetom natjecanju. U krajnjem slučaju, ako ih i bude manji broj, možda koji od vozača nađe volje i vremena pa izvede nekakvu atrakciju za gledatelje.

Motocross se ne boduje za Prvenstvo Zagorja jer nema dovoljno elemenata prave motocross staze, ali svi vozači su pozvani da bez bodovnog presinga malo ispušu svoje motore na brzoj stazi bez skokova! Za motocross se planira podjela vozača u dvije skupine, Amater i Pro.

Staza u Keblu je i prije bila široka i brza, a kako su ove godine auti podijeljeni u dvije skupine, organizatori su je dodatno proširili kako bi mogla prihvatiti sve aute u grupi. Sudeći prema prvoj utrci u Loboru, u autocrossu će biti žestoko! U grupi do 1800ccm ima nekoliko vozača i vozila koji svi mogu konkurirati za pobjedničke pozicije. A grupu iznad 1800ccm je bolje i ne spominjati. Tu nema kompromisa ni u vožnji ni u vozilima ni u vozačima, ide se "do blokade"! To je prava "No Limit" grupa: auti s preko 150KS, maksimalno olakšani, neki malo robusniji ali to nadoknađuju snagom od preko 200KS, neki i s upravljanjem na sva 4 kotača... Ludnica!

Neki dan sam posjetio stazu i već sad je skoro sve spremno. Još slijedi lagano ušminkavanje okoliša par dana prije trke i to je to. Nadajmo se da će vrijeme poslužiti jer nas čeka pravi spektakl! Organizatori najavljuju odličnu organizaciju, sa živom muzikom, razglasom, voditeljem, hostesama i odličnom ugostiteljskom ponudom.

Lokacija staze:

https://goo.gl/maps/0UbRy

Slike u članku su iz 2013. g. jer vjerujem da će vremenski uvjeti biti slični. 2014. je bilo mokro i puno blata, pa to čuvam za najavu jesenske utrke :-)

Kako je bilo po suhom, pogledajte na donjim linkovima:
Autocorss Kebel Bedekovcina, polufinale, 8.9.2013
Autocross Kebel Bedekovcina, final 8.9.2013
Insane autocross car jumps vol.1 1080p HD
Insane autocross car jumps vol.2 1080p HD

Ako bude kišno, onda će biti ovako:
Autocross, Kebel, 2/2, HD, 7.9.2014

Svi ste pozvani!

Read more

PZ 2015: Lobor 17.5.2015

U nedjelju, 17.5.2015, je počelo drugo Prvenstvo Zagorja u off road disciplinama: autocross, motocross, quad, buggy i moped. Kao i prošle godine, otvorenje sezone je bilo u Loboru na stazi Glinište. Odnosno da budemo konkretniji, staza se nalazi u Vinipotoku, mjestu par km prije Lobora.
U četvrtak prije utrke se na Zagorje obrušio snažan pljusak s tučom, petak je također bio "slinav" pa su se pojavila pitanja hoće li biti utrke. Iako su nas organizatori malo uplašili objavom slike staze pune blata, pokazalo se da ipak nema straha jer uz veliki trud i angažman organizatora trka ni u jednom trenutku nije došla u pitanje. Napravljena je hitna drenaža za odvod vode, subota je bila suha pa se staza do nedjelje posušila i bila je doslovce idealna. I vrijeme je u nedjelju bilo za poželjeti, uz laganu naoblaku pa nije bilo prevruće.

Prošle godine sam bio dosta kritičan prema organizaciji, ali sad moram uputiti samo pohvale. Vjerovao sam da će organizacija biti dobra jer sam i po reakcijama organizatora nakon prošle trke vidio da su i oni svjesni koje greške treba ispraviti. Utrka je imala primjerenu reklamu, najave, kontakte sa zainteresiranim gledateljima i vozačima. Držala se satnica, motori su bili logično spojeni u grupe, nije bilo praznog hoda, pauza između prvih i drugih vožnji je bila "taman". Rezultati su objavljeni sljedeći dan. Mogao bih možda cjepidlačiti pa pronaći neki sitan detalj za popraviti, ali kako sam općenito bio zadovoljan viđenim, onda mi se to jednostavno ne da.

Utrke su otvorene buggyima kojih je na žalost bilo samo tri. Nosioci ove discipline su najviše članovi Off-road kluba Lobor a kako su oni bili organizatori, suci i osoblje, jednostavno je bilo prenaporno da još voze i utrku.

Iza njih su krenuli quadovi za koje sam mislio da ih uopće neće biti, ali uz tri naša vozača došla su i tri slovenca pa su spasili stvar. Nije bilo podjele na klase kao prošle godine i tu je uvjerljivu pobjedu odnio Dorian Ščapec jer je ostatak vozača ipak bio iz prošlogodišnje klase Amater.

Zatim je došao red na motocross. Ukupno je po svim klasama u Amater i Pro kategorijama te Veterani, MX65 i MX85 bilo preko 50 vozača. Niti u jednoj vožnji nije bilo manje od 10 vozača pa su utrke bile napete i zanimljive. Uvjerljiv je bio prošlogodišnji pobjednik prvenstva, Antonio Kossi, za kojeg su se ljudi križali i njegovu vožnju i skokove komentirali "ovaj nije normalan, to je stvarno posebna klasa" ;-)

Šlag na kraju moto dijela su bili mopedi koji su vozili zajedno s malim zujavcima iz MX65 klase. Mopedi su šlag na torti i atrakcija cijele priredbe. Iako sam na jednom forumu pročitao da bi pojedini vozači mopeda htjeli da se ovu klasu shvati ozbiljnije i manje kao atrakciju, mislim da za to nema potrebe.

Kruna cijelog događaja je bio autocross! Od ove godine su auti podijeljeni u dvije grupe, jedna s motorima zapremine do 1800ccm, a druga od 1800ccm pa do koliko imaš. Dobra odluka jer se vodi ravnopravnija borba u klasi, više je napetosti i više vozača ima priliku boriti se za dobru poziciju. Bodovanje je kao u motocrossu, voze se dvije trke i nema kvalifikacija kao prošlih godina. Te kvalifikacije su bile problematične jer je ovisilo i o ždrijebu kako ćeš proći u utrci, a i svaka staza je imala svoj sistem kvalifikacija, ovisno o propusnosti staze.

A utrke autocrossa su bile spektakularne! Već ova prva utrka je pokazala da će konkurencija biti žestoka, naročito kod jače grupe (ja ju zovem no limit). Tu nije bilo popuštanja ni za milimetar pa smo imali puno kontakata, nalijetanja na krov, prevrtanja i još koječega uz puno adrenalina za vrijeme, a bome i poslije utrke ;-). Pobjednik dana u slabijoj klasi je Miroslav Ban, a u "no limit" Ivica Mikulec.

Sad malo o meni :-) Moram se pohvaliti da mi je jedan buggy u pauzi prešao preko stopala, srećom više na vanjskom dijelu a sportska čarapa i čvrsta tenisica iz Lidla su odradile svoje pa je sve prošlo bez posljedica. A nisam čak niti bio blizu staze. Pišem ovo jer sam malo promatrao gledatelje i treba podsjetiti kako opreza nikad dosta. Čini mi se da su gledatelji malo neoprezni i da stoje preblizu staze i dovode u opasnost i sebe i vozače. Naročito je to vidljivo u onom središnjem otoku gdje nema nikakvih bankina, a baš na toj poziciji ima dosta naguravanja i pokušaja preticanja.

NAJAVA:
Sljedeća utrka je 21.6 u Keblu. Organizatori najavljuju spektakularnu priredbu! Već sad ozbiljno uređuju stazu, bageri i buldozeri su u punom pogonu. Staza se proširuje, na startu će sad biti moguće do 8 auta, uređuje se okoliš i ne sumnjam da će organizacija biti savršena. Za razliku od Lobora koji ima bolje zatvorenu i tehnički zahtjevnu stazu, u Keblu je jednostavnija šira staza koja omogućava veće brzine i lakša preticanja pa vjerujem da ćemo prisustvovati pravom sportskom fajtu!

Svi ste pozvani!

KOMPLETNI REZULTATI

SLIKE:
Photo Video by Damir Glavač

VIDEO:
Damir Glavac AutoMoto FotoVideo
Napravite "Subscribe" na moj kanal kako biste bili na vrijeme obaviješteni o novim video materijalima!

Read more

BRDO: Brdska auto utrka - 22. Nagrada Stubičkih Toplica, 26.4.2015

Evo i mene konačno na jednoj brdskoj auto utrci! Do sad sam to gledao na jubitu, Pikes Peak, Buzet i slično, pa reko' nisu ni Stubičke Toplice na kraju svijeta. Natrpao sam opremu u ruksak, uzeo jesti, piti, stolce, ubacio familiju u auto i idemo.

Za uvertiru smo imali utrku oldtimera, "Robićev Oldtimer Memorijal". Bio sam na knap s vremenom i nisam planirao da ću stići i na to, međutim nekako mi se poklopio tajming pa su auti još bili na startu kad sam došao. Uspio sam ih tako sve uslikati, i još brzinski proći po servisnom parkiralištu.

Pozicionirao sam se na prvom tzv. "S zavoju" nekih 1km od starta. To je nekako optimalna pozicija, dovoljno je blizu starta, a opet dovoljno daleko da nije baš na njemu.
Da bi se došlo do S zavoja treba proći kroz šumu i klinci su tu uživali, a i ja, moram priznati. Imali smo školu u prirodi, pogađanje vrste drveća i biljaka.

Sad ću malo o sebi, a onda na utrku ;-) Odlučio sam prvu vožnju snimati, a drugu fotografirati. Izabrao sam prilično dobru poziciju s koje sam mogao uloviti velik komad S zavoja. Par metara iznad mene je bila idealnija pozicija ali tu su već bili snimatelji s akreditacijama pa se nisam gurao. Uspio sam dobiti prilično dobru snimku, išao sam dosta za time da ulovim zvuk prije dolaska i nakon prolaska auta.

Prije druge vožnje sam promijenio poziciju i popeo se malo više na izlasku iz zavoja. Na donjoj poziciji sam imao jedan sunčani dio i drugi u sjeni pa mi je bilo previše razlike u osvjetljenju za fotografiju. Gledatelja je bilo puno pa sam htio da se vide kao kulisa kad prolaze auti. a to mi je bilo lakše s gornje pozicije. Nadao sam se da će možda malo jače navijati da dobijem atraktivne slike navijanja. Bili su dosta suzdrzani, ali ne krivim ih jer sam i ja takav. Uglavnom, ispunili su ulogu popunjavanja pozadine :-) Ovaj put sam za objektiv uzeo telca, Sigmu 70-300 i prvih par fotki sam se privikaovao na zoom koji je obrnut od Canonovih objektiva. Mali problem mi je bio i odsjaj s autiju jer je Sunce (ili ja) bilo baš pod nekim lošim kutem i tako davalo jaki odbljesak. U jednom trenutku sam skužio da se na većini auta zadnji desni kotač diže od asfalta pa sam i to ulovio na par slika.

Sebi dajem nagradu za ovu fotografiju, FRANIĆ Maro, AK Dubrovnik Racing/INA Ultra, VW Golf I 2.1

O utrci... Organizacija je bila odlična, reklama primjerena pa tu ne mogu ništa prigovoriti. Preko fejsa sam prije utrke dobio dovoljno informacija da ne moram sam puno više istraživati. Mislim da sam negdje pročitao da je sve besplatno, ali se na cesti prema Pili naplaćivao ulaz 20 kn (valjda za aute, nisam skužio). Ne vidim to kao problem nego nisam računao s tim pa sam srećom imao neki sitniš u đepu tako da sam prošao. S druge strane, možda bi informacija o bilo kakvoj naplati odbila dio ljudi. Mislim da je 20 kn po autu primjerena cijena. Jedan izazov koji sam imao kod pripreme dolaska je veći broj klubova koji u nazivu imaju "Delta" (i većina njihovih web stranica je ili zastarjela ili zbrkana) pa nisam odmah znao u čijoj je to organizaciji (Auto Klub INA Delta). Jedino mi nije jasno zašto nakon utrke nisu "javnije" objavljeni rezultati već sam ih morao sam tražiti?

Da ih ne tražite i vi, stavio sam linkove na kraju teksta.

Nagradu za najbolji dizajn dodjeljujem ovom bolidu!

Auta je bilo 39 podijeljenih u dvije skupine, U prvoj skupini su vozile grupe A i N, a u drugoj grupa E1. Kod svih me se najviše dojmio zvuk! Imao sam osjećaj da će svako malo iza zavoja izviriti neka formula. Pogotovo kod prototipova s motorom od motocikala.
U prvoj vožnji su prvo išle grupe A i N, a nakon njih sigurnosni auto s kojim su se vratili na start. To je bilo zato jer trebaju između dvije vožnje imati barem pola sata pauze za servis. Zatim je išla grupa E1 pa se isto tako vratila. U drugoj vožnji nije bilo pauze između grupa već su se nakon zadnjeg auta svi zajedno vratili na start, na proglašenje pobjednika. Pauze između vožnji su bile 15-20 minuta što mi se činilo kao savršeni tajming, niti predugo niti prekratko.

Ukupni pobjednik, KRAINC Siniša, AK Rijeka Ford Escort RS Cosworth, grupa E1

Prolasci auta su bili vrlo atraktivni! Već sam spomenuo da je dosta auta izlazak iz zavoja obavilo na tri kotača, a bilo je interesantno promatrati kakvu je tko putanju kroz zavoj izabrao. Posebno me se dojmio zvuk. Naviknut sam na rally s dosta grubljim zvukom i pucanjima iz motora. Ovdje su to uglavnom bile nabrijane mašine s visokim okretajima pa me zvuk podsjećao na zvuk formula.

Sreo sam se i pozdravio s par vozača koje sam do sad znao uglavnom "virtualno", sreo sam neke ljude s autocrossa, nekoliko poznanika te kolegu iz osnovnjaka koji je bio dio ekipe jednog od vozača.

Sve u svemu jedno vrlo ugodno provedeno nedjeljno popodne!

VIDEO: E1 Brdska auto utrka "22. Nagrada Stubičkih Toplica", 26.4.2015, HD
VIDEO: N+A Brdska auto utrka "22. Nagrada Stubičkih Toplica", 26.4.2015, HD

SLIKE: TRKA
SLIKE: SERVIS
SLIKE: OLDTIMERI

REZULTATI VOLA-RACING
REZULTATI INA DELTA

Read more